Učionica
O MOĆI ILI MUDROSTI SADAŠNJEG TRENUTKA

Winnie Pooh bio je u pravu
Objavljeno 18. lipnja, 2021.
”Koji je dan?”

”Danas”, zaskviči Praščić.

”Moj omiljeni dan”, reče Pooh.

Alan Alexander Milne



Vjerojatno se pitate kakve veze Winnie Pooh ima sa psihološkim savjetovanjem. Nema mnogo, osim što može dozvati u sjećanje ugodne uspomene iz djetinjstva što je uvijek dobro došlo. Međutim, ovo nije tekst o nostalgiji za djetinjstvom, nego o moći ili mudrosti sadašnjeg trenutka. Često čujemo popularne citate koji nas savjetuju da trebamo živjeti u sadašnjosti, da se ne trebamo brinuti što će se dogoditi u budućnosti ni žaliti za stvarima iz prošlosti. Iako to zvuči lijepo i čak je umnogome točno, ipak je teško ostvarivo. Neki će čak reći da je nemoguće. Za ljude je prirodno, a često i korisno, promišljati o budućnosti. Isto tako, iz prošlosti se može mnogo naučiti. Međutim, razmišljanje o prošlosti ili budućnosti, osobito ako je ono često i dugo, donosi i mnoge neugodne emocije. Možemo biti preplavljeni strahom, nesigurnošću, neizvjesnošću, žaljenjem ili krivnjom zbog prošlih pogrešaka i sl. Često takve posljedice prevagnu nad koristima koje imamo od razmišljanja o prošlosti ili budućnosti. Zbog toga je korisno usmjeravati svoju pažnju i osvijestiti sadašnji trenutak, odnosno biti malo kao Winnie Pooh. Što se događa kada svjesno i namjerno usmjeravamo pozornost na sadašnji trenutak? Usmjeravamo pozornost na svoje neposredno iskustvo i možemo osvijestiti da se trenutačno nalazimo kod kuće, na sigurnom, okruženim poznatim stvarima, možda ljudima koji nas vole i sl. Također, možemo osvijestiti što se događa u našem umu u ovom trenutku. Ono što u danom trenutku doživljavamo mogu biti, primjerice, sjećanja na neke pogreške iz prošlosti i kritične misli o tome. Ili zamišljanje kakvog događaja u budućnosti. Ništa od toga ne događa se upravo sada, a upitno je koliko je vjerojatno da će se uopće dogoditi. Čak i istraživanja pokazuju da se većina stvari oko kojih se ljudi, na dnevnoj bazi, brinu, nikad ne dogode ili ako se i dogode, ne budu onako strašne kako su oni zamišljali da će biti. Također, usmjeravajući se na sadašnji trenutak, lakše usmjeravamo pozornost na stvari koje jesu pod našom kontrolom. Možemo se zapitati: “Što mogu sada napraviti da postignem ono što želim u budućnosti?” ili “Kako si sada mogu pomoći?”, “Što mi sada treba?” i sl. Takve misli otvaraju mogućnost za različite postupke od kojih neki mogu biti usmjereni na rješavanje problema, neki na umanjivanje neugode, neki na doživljavanje ugode i sl., dakle na nešto što je u tom trenutku korisno ili dobro za nas. Prema tomu, ne moramo biti osoba koja živi u sadašnjosti i nikada ne razmišlja o prošlosti ili budućnosti. Takvi će imperativi vjerojatnije dovesti do osjećaja neuspjeha u življenju života kakav treba živjeti ili da nismo onakvi kakvi bismo trebali biti. Ne, nije naš neuspjeh to što nam dolaze brige o budućnosti ili žaljenje zbog prošlosti, to je nešto što naš um prirodno radi, bez naše volje pa čak i kontrole. Samo trebamo moći to prepoznati i osvijestiti sadašnji trenutak. Dakle, u ovom trenutku doživljavamo zamišljanje nekog neugodnog ishoda u budućnosti, a ne taj ishod. U ovom trenutku imamo i druga iskustva koja mogu biti neutralna ili pozitivna. U ovom trenutku imamo kontrolu odabrati svoje postupke. Hoće li to biti postupci koji su vezani uz neke ishode koje želimo u budućnosti (primjerice započeti učenje za ispit) ili postupci koji nam pomažu da se osjećamo bolje (primjerice uzeti stanku da se odmorimo od učenja), u ovom trenutku imamo mogućnost i to odabrati. To ne znači da će neugodni doživljaji nestati ali znači da ćemo u svoju svijest dodati i druge, pozitivne, stvari i uspostaviti ravnotežu između neugodnog i ugodnog.

Sveučilišni glasnik
Najčitanije iz rubrike