Magazin
JADRANKA POLOVIĆ

U kontekstu novog pristupa migracijama nužna je i nova šengenska strategija
Objavljeno 12. lipnja, 2021.

Od svog osnivanja do danas Europska unija doživjela je radikalnu transformaciju s obzirom na kontrolu graničnog režima. Od vrlo složenog postupka ulaska na prostor zapadne Europe, nakon hladnog rata svjedočimo snažnoj liberalizaciji i otvaranju granica. Iako mnogi još uvijek govore o "tvrđavi Europi", od početka arapskog proljeća 2011. u Europu je, neobično i nerazumljivo lako, ponekad i uz biblijske prizore, nevjerojatne za 21. stoljeće, ušlo na milijune ljudi - kaže dr. sc. Jadranka Polović, politologinja s Međunarodnog sveučilišta Libertas, te dodaje:



- Posljedica toga je činjenica da šengenski režim, osobito u dijelu upravljanja vanjskim granicama EU-a, prolazi kroz transformaciju bez presedana. Naime, sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala načelno je temeljna vrijednost EU-a koja je proizvela pozitivne efekte u gospodarstvu, znanstvenoj i kulturnoj suradnji te na nekim drugim područjima. Međutim, države članice Shengenskog sporazuma suočile su se sa snažnim sigurnosnim izazovima jer je ovo liberalizirano područje postalo eldorado za djelovanje mafije i organiziranog kriminala koji su razvili sasvim solidan i uhodan posao s trgovinom drogama, ljudima (djecom), organima, oružjem.

Međutim, svakako je najveći problem kod nadzora državnih granica, danas, izbjeglička kriza i pojava terorističke prijetnje. Dakle, ukidanje nadzora unutarnjih granica država članica šengenskog sustava u praksi je prouzročilo "sigurnosni deficit" EU-a, pa se niz država zbog velikog protoka migranata i tražitelja azila nakon 2015., ali i niza terorističkih napada koji su uslijedili, odlučilo u skladu sa Zakonom o shengenskim granicama na uvođenje unutarnjih kontrola. Granice ostaju i s obzirom na pandemiju.

Od uspostave slobodne zone Schengena za protok ljudi i roba do danas, koji su pozitivni dosezi, a koji problemi s kojima se Europska unija i njezin Schengen i dalje suočavaju...?



- Kao što sam rekla, sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala temeljna je vrijednost EU-a, da ne spominjemo onaj stereotipni razlog hrvatskog pridruživanja EU-u i sada Shengenskom sporazumu, a koji ističe prednosti slobode putovanja bez putovnice. Propagandno, politika naglašava samo benefite, međutim, podsjećam kako se sustav šengenskih pravila pokazao potpuno neučinkovit tijekom migrantske krize 2015. godine i od onda praktički ne funkcionira. Grčka i Italija su bile prve zemlje šengenskog prostora koje su bile u obvezi primiti migrante, a kako vidimo, Shengen je bio prvi test (ne)jedinstva EU-a. Pet zemalja - Njemačka, Austrija, Švedska, Norveška i Danska - ponovno je uvelo kontrole na svojim nacionalnim granicama, a Mađarska i Slovenija, obje članice šengenskog prostora, između sebe su čak postavile žicu.

SPREMNI ZA ZONU


Što se Hrvatske tiče, uvjeti za Schengen su ispunjeni, no čini se da će problem migranata i dalje biti velik izazov ne samo za RH nego za cijeli EU, napose šengensku zonu...?



- Hrvatska je tehnički i politički potpuno spremna za ulazak u šengenski prostor. Ipak, vrlo dugo, kao i Bugarska i Rumunjska, čekamo na političku odluku ili "zeleno svjetlo" Bruxellesa, što bi se moglo dogoditi uskoro. Treba naglasiti da Hrvatska, zbog svoga specifičnoga oblika, položaja, ali i povijesnih okolnosti, još uvijek ima brojna otvorena pitanja koja se tiču granica, time i odnosa sa susjedima. Osim s Mađarskom i Italijom, sve druge granice su sporne i neriješene, od Slovenije, BiH, Srbije do Crne Gore. Osobito se izrazito duga kopnena granica s Bosnom i Hercegovinom (932 km), u kontekstu migracijske krize na području susjedne države, pokazala teškom za uspostavu stvarnog graničnog nadzora.

Ulaskom u Shengen Hrvatska bi, uza sve benefite, trebala preuzeti i pozamašan broj migranata koji čekaju pred granicom s BiH, dakle, nesretnika koje razni filantropi i nevladine organizacije, uz pomoć UN-a i IOM-a te liberalnih europskih vlada, šetaju "od nemila do nedraga". Nedorečenost, fluidnost i nedjelotvornost Zajedničke politike azila EU-a veliki je problem koji će i Hrvatska osjetiti. Dok samim činom pristupanja EU-u nova članica postaje i dio unutarnjeg (prvenstveno ekonomskog) tržišta, vanjskom šengenskom granicom nastoji se uokviriti jedan teritorij unutar kojega nema unutarnjih granica i gdje je slobodno kretanje formalno zajamčeno. To je, naravno, neriješeni disbalans unutar EU-a protiv kojeg su ustale Italija i Grčka, Mađarska je u cijelosti protiv. Hrvatska će ulaskom u Shengen dobiti ulogu čuvara vanjske granice EU-a, što pomalo podsjeća na ulogu Hrvatske u obrani Vojne krajine kao vanjske granice Habsburške Monarhije. Naime, pred napadom Osmanlija uspostavljen je cordon sanitaire, a zadatak Hrvatske tijekom 16. - 19. stoljeća nije bio nimalo jednostavan. Uz vojne, to razdoblje nosi i brojne socijalne implikacije koje se odražavaju i danas, u suvremenoj Hrvatskoj.

U kontekstu novog pristupa migracijama, u idućem razdoblju Europska komisija planira usvojiti i novu Strategiju o budućnosti Schengena, koja će ponuditi alternative unutarnjim kontrolama u smislu oslanjanja na uporabu novih tehnologija i pametno korištenje interoperabilnih IT sustava i sl. Planira se pojačati i suradnja u kontekstu razmjene obavještajnih podataka, što je sada problem, ali doista će trebati vrijeme da se sve ovo uspostavi.

GOLEMI IZAZOVI


Schengen, sigurnost granica i sloboda kretanja ljudi... ?



- Europska unija je, kao što znamo, najbolja na području donošenja brojnih propisa, uredbi i zakona, dakle na području usvajanja institucionalnih rješenja koja su, zbog nedjelotvorne vanjske i sigurnosne politike zemalja članica, zapravo neprimjenjiva. Tako su se tijekom procesa pristupanja, nove, istočnoeuropske članice Rumunjska, Bugarska i Hrvatska našle pred zahtjevom za usvajanjem Poglavlja 24 (ljudska prava, pravosuđe…) čiji je dio i šengensko zakonodavstvo i s njime povezane politike azila, nadzora vanjske granice i useljavanja. Najviše problema na tom području izaziva sloboda kretanja ljudi jer je prisutna stalna bojazan da će se ukidanjem unutarnjeg nadzora omogućiti slobodno kretanje i kriminalcima, krijumčarima narkotika i ilegalnih useljenika, stoga granični nadzor obuhvaća pregled osoba, traženih i ukradenih vozila, dokumenata, bianco ukradenih isprava, ukradenog oružja i provjeru ispunjavanja uvjeta za ulaz u šengenski prostor.

Da bi se osigurao kvalitetan nadzor vanjskih granica EU-a, a posebno sigurnost unutar šengenskog prostora, od posebnog je značenja suradnja policijskih organa država članica, međutim, upravo je to izostalo u smislu razmjene obavještajnih i drugih podataka. Za razliku od zakonodavne djelatnosti i implementacije pravnih normi u nacionalna zakonodavstva, problemi se javljaju kako u interpretaciji koncepta sustava sigurnosti (otpor zemalja Višegradske skupine), tako i u neposrednoj primjeni donesenih propisa.

Vratimo se još malo na problem migranata, posebice migranata na tzv. Balkanskoj ruti koja zapravo i nije nikad prekinuta. Koliko je za RH to i dalje velik pritisak...?



- Hrvatska je, kako vidimo, pod pritiskom da prihvati ilegalne, nezakonite migrante koji prelaze granicu RH, a koje također, što je nevjerojatno - štite zakoni EU-a. Naime, iako svaka država ima pravo štititi vlastitu granicu, ona ne smije dovoditi u pitanje pravo na međunarodnu zaštitu, odnosno prema Zakonu o shengenskim granicama, Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, EU direktivi o azilnim postupcima, zabranjeno je prisilno udaljavanje ili vraćanje migranata koje ovi zakoni definiraju kao "ranjive skupine". Prema nedavno usvojenom Paktu o migracijama i azilu, značajan će teret biti na državama članicama na vanjskoj granici koje će se baviti obveznom registracijom svih migranata, utvrđivanjem njihova identiteta, zdravstvenom i sigurnosnom provjerom, procjenom ispunjavanja uvjeta za dobivanje azila ili vraćanjem (readmisijom) ako ti uvjeti nisu zadovoljeni. To je vrlo složen i dugotrajan postupak koji zahtijeva od Hrvatske da osigura smještajne i administrativne kapacitete za prihvat velikog broja migranata, što se posebno odnosi na ranjive skupine (maloljetnici bez pratnje, osobe s invaliditetom i sl.). Tijekom cijelog postupka potrebno je voditi računa o ljudskim pravima migranata, zbog čega se u Paktu stavlja naglasak na uspostavu mehanizma nadzora za postupanje prema migrantima. Osim hrvatske Vlade, koja će biti pod kontinuiranim pritiscima, ključnu će ulogu imati Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) te nevladine organizacije.

MIGRANTSKI PROBLEM


Kako zapravo riješiti taj vječiti problem migracija i u kontekstu Schengena, odnosno sigurnosti granica Europske unije? U širem kontekstu, nameće se i demografski problem...



- Humanitarni aspekt zakonitih migracija (a bit će ih sve više) i nadalje će se provoditi kroz preseljenje tražitelja međunarodne zaštite iz trećih zemalja prema EU-u sukladno potrebama tržišta rada. Ovaj put EK naglasak stavlja na selektivnu migraciju kroz buduće Partnerstvo za talente s trećim zemljama, što je, po meni, etički vrlo upitno. Naime, mi sami vidimo što se događa Hrvatskoj, regiji i cijeloj Istočnoj Europi - Zapad organizirano "otima" stručnjake, što je krajnje neetična praksa koju treba zaustaviti. Prema UN-u, svih deset demografski najugroženijih zemalja na svijetu nalazi se upravo u istočnoj Europi. To su Bugarska, Rumunjska, Poljska, Mađarska, baltičke republike i sve države bivše Jugoslavije, kao i Moldavija i Ukrajina. Prema prognozama demografa, do 2050. godine stanovništvo tih zemalja smanjit će se dodatno za još 15 - 23 %. Ubojita kombinacija triju čimbenika - niskog nataliteta, visoke smrtnosti i masovnog iseljavanja razlog je ove snažne demografske krize. No, dok pad nataliteta zapadnoeuropske zemlje nastoje nadoknaditi novim valovima migranata, istočnoeuropske zemlje kategorički odbijaju prihvatiti "svježu krv" migranata, zbog čega je ovo pitanje podijelilo EU i steklo izvanrednu političku snagu.

Nažalost, nova demografska (geo)strategija EU-a nesumnjivo će slijediti zahtjeve određenih interesnih skupina i globalnog kapitala čiji je cilj poništiti potrebu i zakonske mogućnosti zaštite europskih granica i koji djeluju na Sorosevoj viziji globalnog društva ili praktičnoj primjeni "teorije velike zamjene".

Je li moguće potaknuti rast stopa nataliteta među Europljanima?



- Demografi su sigurni da to nije moguće ni u zapadnoj ni u istočnoj Europi. Istina, zbog različitih razloga. Na zapadu kontinenta standard potrošnje je toliko visok da svako novo dijete urušava taj standard, a u istočnoj Europi djeluju drugi mehanizmi: siromaštvo, nedostatak izgleda i raspad obiteljskih odnosa čine rađanje djece nepoželjnim. U međuvremenu, udio Europljana u svjetskoj demografskoj bilanci stalno se smanjuje. Ako je 1900. godine Europa činila 25 % svjetskog stanovništva, sada je to oko 10 %. Istodobno, prema procjenama UN-a, broj stanovnika Afrike na jugu Sahare bit će 2,5 milijardi do 2050. godine, a do kraja stoljeća - 4,4 milijarde, odnosno više od cjelokupnog stanovništva planeta u 1980. godini. To znači da će Europu nadvladati novi migracijski valovi, unatoč svem otporu ili kontroli koja ovaj proces treba usporiti, uključujući i zonu Schengena. (D.J.)


Možda ste propustili...

// IRANSKA KVADRATURA KRUGA: EBRAHIM RAISI, NOVI PREDSJEDNIK //

Samo je turban promijenio boju

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TJEDNI OSVRT

Istina o Škorinoj ostavci tek će isplivati

2

RAZGOVOR: KRISTINA ERCEGOVIĆ

Fokusirati se na ono što imamo, a ne što nemamo

3

NOVI OBLICI TURIZMA: OTVARANJE NAKON PANDEMIJE

Imamo potencijale za brz oporavak u postkorona razdoblju