Magazin
ZELENI PLANET: OBNOVA RANJENIH PLUĆA

Šume ponovo rastu
Objavljeno 22. svibnja, 2021.
Europska unija: Oštrije mjere protiv deforestacije i jačanje nadzora nad podrijetlom proizvoda

Da su šume pluća našeg planeta, uči se još u prvom razredu osnovne škole. Šume, međutim, sve teže dišu, i njih kao i naša pluća napada virus, samo što taj virus nije iz roda korone, nego taj virus ima samo jedno ime - čovjek! Doduše, koliko god čovjek sustavno uništavao šume, zapravo, krčio, u neprestanoj potrazi za plodnim poljoprivrednim površinama, šume se ipak opiru konačnom rješenju, koje bi bilo ekocid, i zahvaljujući svojoj naravi i mogućnosti regeneracije šume nastavljaju rasti i uzvraćaju na napade čovjeka u njegovoj nakani da ih na svim paralelama i meridijanima Zemlje svede na manje oaze, ne mareći kako će civilizacija preživjeti s manjkom šumske "plućne mase" na putu od napretka do propasti.

Drugim riječima, šume se uništava, ali se one i obnavljaju, i to ne samo prirodno nego i aktivnostima (pošumljivanjem) njihova najvećeg neprijatelja - čovjeka, zahvaljujući zakonskim regulativama pojedinih država te brojnim ekološkim udrugama koje se brinu o šumama i diljem svijeta u djelo provode akcije sađenja šumskih mladica na golemim površinama, uključujući i Hrvatsku. No priroda je jača i brža, pa svim uništavanjima i obnovama iza kojih stoji ovodobni Homo sapiens unatoč reagira vlastitim "obnoviteljskim genom", kojim budi optimizam da nećemo ostati bez zelenog blaga na globalnoj (Amazonija) i lokalnoj (Slavonija) razini.

DOBRI PREDZNACI
S cijelom ovom pričom o šumama u svezi nedavno je stigla sjajna vijest, koju je prenijela i Hina - šumska područja veličine Francuske u posljednjih su se 20 godina prirodno obnovila diljem svijeta, pokazalo je najnovije istraživanje. Regeneracija šuma podrazumijeva prirodan način obnove šuma uz male ili nikakve intervencije, a, kako prenosi BBC, takva je obnova često jeftinija i rezultira rastom šuma koje su bogatije ugljikom i korisnije za biološku raznolikost od onih aktivno zasađenih.

Grupe koje se bave zaštitom okoliša tvrde da prirodno obnovljene šume uspijevaju "upiti" ekvivalent 5,9 gigatona ugljikova dioksida, što je više od godišnjih emisija Sjedinjenih Država. Tim stručnjaka, koji je vodila Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF), za izradu mape prirodno obnovljenih šuma koristio se satelitskim podatcima. William Baldwin-Cantello iz WWF-a smatra da je u Velikoj Britaniji potrebno uvesti djelotvornije domaće zakone koji bi omogućili realizaciju potencijala šuma kao klimatskog rješenja i onemogućili da uvoz hrane u europske države rezultira krčenjem šuma u inozemstvu. Dodaje da se prirodna obnova šuma ne smije uzimati zdravo za gotovo: "Da bismo izbjegli opasne klimatske promjene i shvatili potencijal prirodnih šuma u sprječavanju tih promjena, moramo spriječiti njihovo daljnje krčenje te se angažirati na njihovoj obnovi... Krčenje šuma i dalje svake godine odnosi milijune hektara zemlje i šuma, znatno više nego što se uspije obnoviti."

U studiji se ističe kako razlog za nadu daje brazilska Atlantska šuma, koja se od 2000. godine prirodno obnovila i proširila na približno veličinu Nizozemske. Osim te obećavajuće vijesti, nadu u povratak šumskog zelenila vraćaju zbivanja i u nekim drugim područjima. Tako su se u tajgama sjeverne Mongolije u posljednjih 20 godina regenerirala 1,2 milijuna hektara šuma, a ostala slična obnovljena područja uključuju središnju Afriku i borealne šume Kanade.

No znanstvenici upozoravaju da su šume u cijelome svijetu i dalje suočene s velikim opasnostima. U studiji se navodi da je, unatoč "ohrabrujućim znacima" koji su zamijećeni u šumama duž brazilske obale, krčenje još uvijek u tolikoj mjeri da se šumovita područja moraju više nego udvostručiti kako bi se dosegnuo njihov minimalan prag očuvanja.

Pokrenuti projekt zajedničko je nastojanje WWF-a, udruge BirdLife International i WCS-a, koji pozivaju i ostale stručnjake da pridonesu i pomognu u procjeni i doradi njihove mape, koja je u istraživačkoj fazi. Kad se sve uzme u obzir, jedan od najjednostavnijih načina "uklanjanja" ugljikova dioksida iz zraka jest sadnja drveća, odnosno aktivno i sveobuhvato pošumljivanje. No znanstvenici smatraju kako bismo, ako uistinu želimo učinkovito smanjiti emisije stakleničkih plinova, "trebali saditi pravo drveće na pravim mjestima".

UNIJA REAGIRA
Kad se radi o šumama, sigurno ste čuli za pojam deforestacija. Radi se o terminu koji označava smanjeni udio šumskog pokrova. Uzroci zbog kojih dolazi do deforestacija mogu biti razni. Među najpoznatijima su požari i sječa šuma, a s tim i izvoz/uvoz drvne mase. Upravo je uvoz zemalja Europske unije tijekom 2017. godine bio odgovoran za 16 posto deforestacije, što se povezuje s međunarodnom trgovinom, što EU svrstava na drugo mjesto u svijetu po odgovornosti za "krčenje šuma zbog uvoza", nakon Kine, podatci su koje je WWF nedavno objavio.

U širem kontekstu, uvozom soje, palmina ulja, govedine, ali i proizvoda od drva, kakaa i kave EU je u 2017. neizravno pridonio nestanku 203.000 hektara tropskih šuma, koje su pretvoren u poljoprivredna zemljišta, objavila je svjetska organizacija koja se bavi zaštitom okoliša. Taj je broj ekvivalentan 116 milijuna tona CO2, odnosno ukupnoj emisiji stakleničkih plinova koje je Belgija emitirala iste godine, stoji u izvješću nastalom na temelju detaljne analize satelitskih snimaka te poljoprivrednih i komercijalnih statističkih podataka.

Ukupno je međunarodna trgovina poljoprivrednim proizvodima u 2017. godini rezultirala krčenjem 1,3 milijuna hektara tropskih šuma i emisijom 740 milijuna tona CO2. Kineski je uvoz odgovoran za 24 posto krčenja šuma u svijetu, a utjecaj je znatno manji kada su posrijedi uvozi zemalja poput Indije (9 %), Sjedinjenih Država (7 %) i Japana (5 %).

U razdoblju između 2005. i 2017. godine osam je glavnih zemalja EU-a - Njemačka, Italija, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Francuska, Belgija i Poljska, bilo odgovorno za 80 posto "krčenja šuma kao posljedice uvoza", stoji u izvješću WWF-a te se dodaje da samo Francuska svojim uvozom prosječno prouzročuje nestanak 26.300 hektara tropskih šuma godišnje. "Krčenje tropskih šuma i promjena ekosustava povezuju se s procesom uvoza i više se ne mogu zanemarivati", kaže Michael Lathuillière, šef tima za "mapiranje lanaca opskrbe" Instituta u Stockholmu. Njegovi podatci, sadržani u izvješću WWF-a, upućuju na "jasnu povezanost potrošnje u zemljama EU-a, osobito soje i govedine, i nestanka ne samo šuma nego i močvara i niskog raslinja u Južnoj Americi".

Prema podacima WWF-a, godine 2018. je oko 23 posto europskog uvoza soje stizalo s područja savane Cerrado, koja se proteže kroz Brazil, Paragvaj i Boliviju i smatra se jednom od najugroženijih regija (iskrčene šume) na tom kontinentu.

"Zasad je EU dio ovog problema, no s pravim zakonima mogli bismo postati dijelom rješenja", tvrdi Anke Schulmeister-Oldenhove, voditeljica nevladine organizacije odgovorne za šume.

Eurozastupnici su u listopadu prošle godine glasali o izvješću kojim se Europska komisija poziva da pooštri mjere EU-a protiv krčenja šuma te da pojača nadzor nad podrijetlom proizvoda, a od Bruxellesa se očekuje da to uzme u obzir u svojim trgovinskim sporazumima.

BRAZIL NAJUGROŽENIJI
Početkom svibnja stiglo je još jedno alarmantno upozorenje, koje je prenijela i Hina. Naime, deforestacija brazilskih kišnih šuma povećala se u travnju za 43 posto u odnosu prema istom mjesecu prošle godine te se uništavanje prašume uoči godišnje sezone požara ubrzalo drugi mjesec uzastopce, pokazuju preliminarni podatci vladine agencije. No neki su pokazatelji i pozitivni. Prema objavi Državnog istraživačkog instituta (INPA), u prva četiri mjeseca 2021. deforestacija u brazilskoj Amazoniji iznosila je 1157 četvornih kilometara, što je četiri posto manje nego u godini prije.

Brazil je pod snažnim međunarodnim pritiskom da zauzda uništavanje najveće tropske kišne šume na svijetu, što je od ključne važnosti za sprječavanje klimatske katastrofe. Naime, kišne šume apsorbiraju goleme količine stakleničkih plinova. Amazonska prašuma i druge tropske šume upijaju između 90 i 140 milijardi tona ugljika i tako pridonose stabilizaciji svjetske klime, a prokrčene šume, nasuprot tomu, najveći su izvor stakleničkih plinova.

Na samitu svjetskih lidera o klimi koji je organizirao SAD brazilski predsjednik Jair Bolsonaro kazao je da će povećati izdvajanje za okoliš te da će do 2030. potpuno stati na kraj deforestaciji. Nova američka administracija predsjedenika Bidena želi smjesta vidjeti napore usmjerene protiv krčenja šuma te je voljna financijski pomoći mjere za očuvanje tog prirodnog blaga. Inače, od kada je Bolsonaro preuzeo vlast, 2019., ilegalna sječa i šumski požari dosegnuli su velike razmjere te je 2020. zabilježena rekordna deforestacija Amazonije.

Amazonska prašuma dom je 10 posto svjetskih vrsta, uključujući 40 tisuća vrsta biljaka, 3000 vrsta slatkovodne ribe, više od 370 vrsta gmazova i 2,5 milijuna vrsta insekata. Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama iz 2015. zadan je cilj da se globalno zatopljenje ograniči na ispod dva stupnja u usporedbi s predindustrijskim vremenom te nužno sadržava i očuvanje šuma.

UN-ovi podaci iz 2015. pokazuju da je Brazil jedna od deset zemalja na svijetu u kojima je ispuštanje stakleničkih plinova na najvišoj razini. Brazil se obvezao reducirati stakleničke plinove do 2030. za 43 posto u usporedbi sa stanjem iz 2005. godine. Kako bi se taj cilj ostvario, zemlja se obvezala da će povećati udio održive bioenergije te da će, između ostalog, ponovno pošumiti dvanaest milijuna hektara.

Sve u svemu, koliko god se šume i dalje krče u neprestanoj potrazi za obradivim i plodnim poljoprivrednim zemljištom, ali i zbog potrebe za drvnom građom, optimizam ipak ulijevaju ekološke akcije pošumljivanja i zakonske regulative pojedinih zemalja, uključujući i EU, da se ekocid nad šumama obuzda i svede na razumnu mjeru. Jer ako su šume pluća našeg planeta, a to svakako jesu, deforestacija je poguban virus čije širenje treba što prije zaustaviti. Još jedna pandemija, pa makar i deforestacije, nikome ne treba, a najmanje šumama.

Priredio: Darko JERKOVIĆ
U prva četiri mjeseca 2021. deforestacija u brazilskoj Amazoniji iznosila je 1157 četvornih kilometara, što je četiri posto manje nego u godini prije...
Eurozastupnici su u listopadu prošle godine glasali o izvješću kojim se Europska komisija poziva da pooštri mjere EU-a protiv krčenja šuma te da pojača nadzor...
Hrvatske šume
Feudalizam je oblik društvenog odnosa koji je prevladavao u srednjem vijeku i dijelu novoga vijeka, ukinut 1848., a feudalac je vlasnik zemljišta za kojega rade drugi. Jesu li Hrvatske šume d.o.o. vlasnik zemljišta - šume, i odgovaraju li tome kriteriju? Za odgovor na to pitanje pozivamo se ponajprije na zakon, u ovome slučaju Zakon o šumama, koji u članku 2. (1) kaže: Šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobnu zaštitu, a u istom članku (3) Vlada Republike Hrvatske upravlja šumama i šumskim zemljištem u interesu Republike Hrvatske, prema u daljnjem tekstu navedenim načelima. Članak 3. (1) navodi: Šume i šumska zemljišta specifično su šumsko bogatstvo te s općekorisnim i gospodarskim funkcijama šuma uvjetuju poseban način planiranja, gospodarenja i korištenja na načelu održivog gospodarenja šumama. (2) Održivo gospodarenje šumama znači korištenje šuma i šumskog zemljišta na način, i u mjeri, koja održava njihovu bioraznolikost, produktivnost, kapacitet za regeneraciju, vitalnost i potencijal da trenutačno i ubuduće ispune odgovarajuće ekološke, gospodarske i društvene funkcije na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini te koja ne uzrokuje štetu drugim ekosustavima. Po tome načelu potrajnosti, hrvatskim šumama šumarska struka gospodari već više od 250 godina. Uz ­gospodarske funkcije šuma (proizvodnju drvnih sortimenata, proizvodnju šumskog reprodukcijskog materijala i proizvodnju nedrvnih šumskih proizvoda), treba imati na umu da ona osigurava i njezine općekorisne funkcije navedene u članku 4. (1) do (9). Dakle, u gospodarenju tim najsloženijim ekosustavom nema mjesta amaterizmu i interesnim skupinama! Žalosno je i nelogično, ali istinito, da je politika koja treba strogo zagovarati zakon, češće sklona njima nego struci... piše između ostalog Šumarski list (Vol. 144 No. 3-4, 2020.) u svom prilogu Hrvatske šume d.o.o. - feudalac ili provoditelj zakona.
Slavonske šume
Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u RH iznosi 2,688.687 ha, što je 47 % kopnene površine države. Od toga je 2,106.917 ha u vlasništvu RH, a 581.770 ha u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Većinom šuma u vlasništvu države gospodare Hrvatske šume (2,018.987 ha). Osim prema vlasništvu šume razvrstavamo i prema njihovoj namjeni. Prema Zakonu o šumama, šume po namjeni mogu biti gospodarske, zaštitne i šume s posebnom namjenom. A koliko su šume važno materijalno i prirodno dobro za svaku državu, pa tako i za Hrvatsku, može se vidjeti i pročitati i u Zborniku radova sa znanstvenog skupa s međunarodnim djelovanjem - Slavonske šume kroz povijest, održanoga 1. i 2. listopadu 2015. u Slavonskom Brodu, u sklopu Istraživačkog projekta Od prašuma do oranica: povijest antropizacije šuma u Slavoniji od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća. Zbornik radova s toga skupa objavljen je 2017. godine. Inače su šume jedno od najvećih prirodnih bogatstava Hrvatske, a po očuvanosti i kvaliteti nadaleko su poznate slavonske šume hrasta lužnjaka. Slavonski je hrast lužnjak svjetsku slavu stekao sredinom 19. stoljeća, tada pogotovo slavljen kao izvrstan materijal za bačvarske dužice u Francuskoj. Od tada drvna industrija postaje važan element slavonskog gospodarstva, a njezin utjecaj vidljiv je u svim segmentima društva. Šumom je pokriveno oko 27 % prostora Osječko-baranjske županije. Iako je to 17 % manje od državnog prosjeka (44 %), šume su i dalje važan prirodni resurs.
Baranjske šume
I područje Baranje bogato je šumama, od kojih su najpoznatije i površinom najveće Haljevo i Adica. Šuma Haljevo, koja se smatra najvećim zimovalištem divljači u regiji, smještena je na površini od 1800 hektara, između Kozarca i Belog Manastira. U šumi obitavaju obični jelen, srne, divlje svinje, zečevi i ostala sitna divljač, a posebnost je i lugarnica s prostorijama za druženje i noćenje. U Baranji od nekadašnjeg prirodnog vegetacijskog pokrova (hrastove šume i dr.) samo su u naplavnim ravnima mjestimično još sačuvani veći kompleksi hrasta lužnjaka, vrbe i johe. Osnovna vegetacija Kopačkog rita jest šaš, trstika i sl. Karakteristične su šumske varijacije na mikroreljefima, biocenoze lokava i bara unutar šumskih kompleksa te poljske i livadne zajednice u uvjetima intenzivnog korištenja poljoprivrednog zemljišta. Šume su važne za divljač, a na području Baranje to su: 1. Šuma bijele i crne topole; 2. Šuma bijele vrbe i crne topole s plavom kupinom; 3. Šuma vrba i topola; 4. Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

REPORTAŽA: TELAŠĆICA I DUGI OTOK

Posljednja održiva oaza

2

KRALJICA TURBOFOLKA

Mnogi bi rado zaboravili da je Arkanova udovica simbol rata

3

TREĆE POLITIČKE OPCIJE (I)

Kratki rok trajanja i brzo izgaranje