TvObzor
SAŠA ANTIĆ A.K.A. ALEJUANDRO BUENDIJA

Otvoren je put i mogućnost međusobnog suživota svih rasa i nacija s planetom
Objavljeno 14. svibnja, 2021.
Premda mi je važniji proces od rezultata, kad već imaš djelo, onda je ono na neki način i medij kojim komuniciraš sa svijetom, tako da je svaka reakcija zapravo dio te komunikacije
Razgovarao: Danijel MIKLIĆ

Pravo glazbeno blago nalazi se u “Škrinji” Alejuandra Buendije i u nju bi doista svatko trebao zaviriti. Osim vrhunskog materijala za slušanje, Alejuandro Buendija zajedno sa svojim dugogodišnjim suradnicima pjesmama daje i jedinstveni vizualni identitet, što smo već prije mogli vidjeti u spotovima za “Čepić”, “Kornjaču” i “Gang Bang 2020”, a isti je slučaj i s njegovim najnovijim singlom “Dešperado”. Kako su nastali pjesma i spot, što Alejuandro kaže o nominaciji za Večernjakovu ružu za glazbenika godine, ali i o situaciji s koronavirusom, što sluša u posljednje vrijeme te što se događa s njegovim matičnim bendom - pročitajte u nastavku.

Kako s 14-godišnjim odmakom gledaš na svoj prvi izlet u solo vode i album “Pepermint”?

- Kao da je bilo jučer. Obilježio je jedan moj životni period, rad u Sinestetu, život u Zagrebu... Jako sam ponosan na taj album, ostavio je trag u hip-hop zajednici, a glazbeno nije pratio nikakve manire i trendove.

Stilska vježba
Je li te iznenadila nominacija za Večernjakovu ružu?

- Razveselila me, i zbunila, ali kako su u nominaciji bili i Urban i Rundek, očito je da je urednička ekipa u Večernjaku ovaj put bila otvorena za neke drukčije pojave i kreacije od onoga što se inače smatra popularnim.

Kako je nastao “Dešperado”? O čemu govori ta pjesma i komu je posvećena?

- Pjesma je nastala kao stilska vježba nakon što sam u jednom shopping centru čuo s razglasa pjesmu “Dišperadun” u izvedbi Olivera Dragojevića, koja je zbog nekog čudnog razloga svirala nekoliko puta zaredom. I tako dok sam čekao suprugu, koja je isprobavala neku robu, slušao sam ponovno i ponovno tu pjesmu, koju sam naravno znao i ranije, ali nakon tog repetiranja uvukla mi se u mozak tako da sam iste večeri u studiju pokušao napraviti nešto u tom stilu. Složio sam skicu, napisao tekst, vodio se pomalo logikom ismijavanja tog manira koji je u nas bio nekoć popularan, i u sljedećih nekoliko dana je uz druženje odsvirana većina instrumenata, a na kraju je Hrvoje Prskalo u svom studiju u Zagrebu dao svoj potpis s nekoliko intervencija, smiksao i masterirao. Nisam imao nekih planova za nju, ali kad sam konačno slagao album, “Dešperado” se nametnuo kao idealna pjesma za otvaranje albuma. Naravno, u toj pjesmi sam se i emotivno angažirao, i ona je utjeha mom očajnom i razočaranom čovječuljku, koji čuči negdje duboko u meni.

Koja je ekipa radila na spotu i kako je bilo na snimanju? Jesi li zadovoljan načinom na koji vizualizirana pjesma?

- I više sam nego zadovoljan spotom, odlično je legao uz pjesmu, i postigao je točno ono što sam htio - visoku vizualnu i estetsku razinu primjerenu atmosferi i produkciji pjesme. Snimali smo tijekom dva dana u Splitu i na ranču konjičke udruge Dalmacija Equino u Podstrani pokraj Splita. Radila je ekipa s kojom sam i dosad puno radio, Dragan Đokić - režija i montaža, Milan Latković - kamera, a uz mene, u spotu glume moji prijatelji i suradnici, Konta, Cipa i Vlado, bez kojih to ne bi bilo to.

Literarno djelo
Jesi li čitao recenzije za “Škrinju”? Koliku važnost pridaješ mišljenju glazbenih kritičara?

- Jesam, naravno, bitno mi je svako mišljenje o mom radu. Premda mi je važniji proces od rezultata, kad već imaš djelo, onda je ono na neki način i medij kojim komuniciraš sa svijetom, tako da je svaka reakcija zapravo dio te komunikacije, i kroz mišljenja kritičara i publike otkrivam i sebe. Jasno, bitno je tko i kako komentira. Na recenziju na neki način gledam kao na literarno djelo koje bi trebalo imati određenu stilsku kvalitetu i emotivni naboj, a kad je odrađena po zadatku, onda i nije bitna.

Što nas, prema tvom mišljenju, čeka kada prođe cijela ova situacija s koronavirusom, odnosno kako će izgledati novo normalno? Jesi li optimist?

- Novo normalno je za mene novo nenormalno. Povijest čovječanstva ispisuje uglavnom ljudska proždrljivost i pretjerivanje, međusobno krvoproliće, a od početka industrijskog doba uništavamo i planet. S jedne strane, ljudska je priroda nepromjenljiva, obrasci međuljudskih odnosa su isti kao i u vrijeme nomada lovaca skupljača, ali danas živimo većinom sjedilački u gradovima, u nikad napučenijem svijetu, s gomilom tehnoloških proteza, duže nego ikad, ali taj napredak se ne vidi na vrijednosti i kvaliteti života. Korporativni svijet svoju moć crpi iz onog lošeg u ljudima, potiču se sebičnost, narcisoidnost i pohlepa, povećava se razlika između najbogatijih i najsiromašnijih, između želja i mogućnosti, frustracije se pokušavaju liječiti pretjeranom potrošnjom i konzumacijom koja vodi u daljnju potrošnju i konzumaciju, za svaki se problem nudi lijek koji liječi simptom, ali ne i uzrok, a farmakolozi su uz banke i teleoperatere najjači sponzori. Profit je ispred čovjeka, zapostavlja se estetska i duhovna dimenzija života u kojoj je duša čovjeka, igru vodi korporativna znanost, ali ona služi profitu i ne daje konačne odgovore jer, primjerice, gledano strogo znanstveno, govedo pripada među evolucijski najnaprednija bića na planetu, doživi primjerenu starost bez bolesti i prirodnih neprijatelja, ali na način da je zatvoreno, cijepljeno, tovljeno, i završi u hamburgeru. Moj optimizam danas leži u vjeri da je pandemija bila šok i točka preokreta za prelazak iz sfere materijalističkih u sfere nematerijalnih vrijednosti. Otvoren je put i mogućnost međusobnog suživota svih rasa i nacija s planetom i njegovim raznolikostima te službi znanosti i tehnologije općem dobru. Ako ne uspijemo u tome, uvijek ostaje vjera i mogućnost čovjeka da se umom i znanjem uzdigne iznad materije, a ako ni to ne upali, tu su legalne droge i alkohol.

Nerijetko iznosiš svoje političke stavove. Kako bi ocijenio trenutačnu političku scenu u Hrvatskoj?

- Našu političku scenu pratim usput, ali dovoljno da skužim što se događa. Tu je previše praznog hoda, kao da gledaš reality show, nešto tipa Život na vagi, samo obrnuto, jer u politici se svi debljaju. Jasno je da se ta scena mijenja samo kozmetički, još uvijek nema ključnih reformi, državni aparat je prevelik i trom, loši su porezni i izborni zakoni. Također, mnogim političarima slava udari u glavu, misle da se bez njih ne može, zaborave da su samo službenici. Na kraju se čini da je demokracija kod nas samo igrokaz, održava se konstantno borbeni duh nacije, i u časnoj smo službi Vatikana i NATO-a kao bitna geostrateška zona. Uskoro dolaze novi valovi emigranata, zbog klimatskih promjena je procjena da će se raditi o milijunima, i ne znam kako ćemo uspjeti obraniti kršćanski Zapad. Možda bi bilo pametno da već sad krenemo naseljavati neobrađene i nenaseljene krajeve migrantima, a zbog klimatskih promjena mogli bismo razmišljati i o tome da u budućnosti konkuriramo Kolumbiji na poljoprivrednom planu. Mislim na kavu, naravno.

Moje najveće ljubavi
Istražuješ li nove izvođače na domaćoj i svjetskoj glazbenoj sceni ili si više okrenut korijenima? Koji su ti najdraži albumi koje si otkrio u posljednje vrijeme? Pomaže li ti glazba da se lakše nosiš s pandemijom?

- Slušam sve, i novo i staro, uglavnom strano, otkrivam nešto stalno, od jazza, klasike do etnoglazbe. Posljednje što sam dosta slušao su albumi koje je producirao The Alchemist, pogotovo album s Boldyjem Jamesom “The Price of Tea in China”, a sad sam otkrio Oliviera Messiaena, francuskog kompozitora strukturalista. Inače, imam već dugo gotovo pravilne faze tijekom godine kad po nekoliko tjedana slušam isključivo Milesa, Coltranea, Hendrixa, Radiohead, Queens of the Stone Age, Stonese, i RZA-evu produkciju, to su moje najveće ljubavi. Doma mi često u pozadini svira indijska klasična glazba, i armenska tradicionalna, volim zvuk flaute. Glazba mi oduvijek pomaže da se lakše nosim sa svijetom i životom, pa je tako bilo i u karanteni.

Koliko te zabavlja bavljenje produkcijom? S druge strane, osjećaš li odgovornost jer ipak produciraš materijal nekog drugog izvođača?

- Zabavno je s obzirom na to da se ne bavim produkcijom profesionalno, radim ono što mi se sviđa. Do sada sam ozbiljno radio na albumu Šetača “Galaksija”, koji je nedavno izišao za Dallas, a sad dovršavam miks i master za Špurijuse. To su legendarni splitski pankeri s puno melodije i vrhunskih tekstova. Njihov album izlazi na jesen, također za Dallas. Jasno da ima odgovornosti, ali sve radim u dogovoru s bendom, nismo opterećeni rokovima ni terminima u studiju. Ima tu puno druženja, tako da je to sve zapravo na prijateljskoj razini.

Postoji li mogućnost da uskoro čujemo nešto novo od TBF-a?

- Radimo na nekoliko pjesama, ali ne žurimo se nigdje. Mislim da bismo mogli objaviti novi singl poslije ljeta, ako ne i prije.

Što je ono što ti čini glazbeni izazov, a volio bi isprobati u skorijoj budućnosti?

- Volio bih se još usavršavati u miksu, a trenutačno razmišljam o odmoru, nakon kojega se planiram uhvatiti pisanja i skladanja. Vidjet ćemo kamo to ide.

Danijel Miklić
Možda ste propustili...