Magazin
INTERVJU: PETAR VUŠKOVIĆ

Poduzetnici su korigirali plaće, a u javnom sektoru čak i blago rastu
Objavljeno 31. listopada, 2020.
PETAR VUŠKOVIĆ, NEOVISNI EKONOMIST, PREDSJEDNIK CEA-a IZ ZAGREBA

Kod procjena jedino je opravdano što češće procjenjivati. Kada imate krizu, onda je intenzitet mjerenja ekonomije ključan kako bi bolje njome ovladali. Varijable koje su stavljene u model su toliko promjenjive da zaključke možemo mijenjati na mjesečnoj razini - kaže Petar Vušković, neovisni ekonomist, predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA) iz Zagreba. te dodaje:

- Upravo se iz tih razloga ne slažem s nekim svojim kolegama koji su na proljeće prognozirali brojke od 340.000 nezaposlenih do kraja 2020. čime bismo dohvatili tragičnu 2013. godinu kada je zabilježeno 345.000 nezaposlenih. Jednostavno rast nezaposlenih se ne događa, i neće se dogoditi, bar ne u tim razmjerima. Prema posljednjim podatcima koje mjeri statistika, imamo malo više od 150.000 nezaposlenih. Ako taj broj stavimo u relativni odnos s europskim zemljama, onda smo blizu europskog prosjeka. U tom smislu rekao sam da je ekonomska situacija trenutno bolja od očekivane. Bilo bi dobro i da oporavak korelira s europskim prosjekom. Ovaj put naša je prednost što je stupanj internacionalizacije veći od onog prije 2013. kada nismo bili članica Europske unije.

PROBLEM SLAVONIJE?
Očekujem da će ekonomska situacija biti bolja već sljedeće godine kada će krenuti oporavak krivulje slova U, odnosno od jedne do tri godine. Sada možemo čeznutljivo reći: "2019. je bila ekonomski odlična godina!" Zanimljivo je da će najbrži oporavak imati Poljska, ona i danas ima jednu od najmanjih stopa nezaposlenosti koja iznosi 3,1 %. Posve je jasna korelacija između stope nezaposlenosti i oporavka. Manji broj nezaposlenih znači veći potencijal rasta. Nemojmo se zavaravati, ako sačuvamo radna mjesta, sačuvali smo ekonomiju. Upravo je Vlada to i napravila s kriznim mjerama, pa stoga mogu proknjižiti uspjeh na konto državnog intervencionizma. Je li to dostatno? Nije. Zašto? Kriza je prilika da se poprave stvari. Činjenica je da se ništa nije promijenilo osim novčane pomoći poslovnim subjektima. Zaboravili smo smanjiti državnu potrošnju, potencijal privatizacije ne koristimo, nismo reformirali javnu upravu. Iz tih razloga nas ekonomiste zovu tužnim ljudima. Sve je na strani politike, a politika je iracionalna aktivnost koja ne prepoznaje brojke. Evo primjera, postoji nešto što se zove optimalna porezna stopa. To je točka koja maksimizira prihode Vlade, a pritom graf krivulje zaposlenosti, proizvodnje, osobne potrošnje raste. Drugim riječima, treba dovoljno porezno rasteretiti tržište kako bi se ostvario najveći mogući ekonomski rast. Mi smo i dalje jedna od porezno najopterećenijih ekonomija Europe. Nekih pomaka ima, smanjene su stope poreza na dobit i poreza na dohodak za 2021. Ono bi trebalo blago utjecati na poboljšanje investicijske klime te na rast osobne potrošnje koja je ključna za rast BDP-a. Stvari se mijenjaju, ali sporo.

Premda je postignut načelni dogovor oko EU paketa financijske pomoći, sredstva još ne pristižu pojedinim članicama EU-a. Zašto se s izvlačenjem novca iz paketa pomoći kasni...?

- EU kroz paket financijske pomoći nastoji sačuvati svoje tržište. Cilj paketa je osigurati financijsku stabilnost zemalja članica. Jedan dio novca će se davati kroz kredite po nižim kamatnim stopama, a jedan dio je kao nepovratna pomoć. Uglavnom, novac iz EU paketa financijske pomoći je rezerviran i on nas očekuje od 2021. godine. Što se tiče sedmogodišnjeg proračuna EU-a, tu postoji nekoliko važnih pitanja. Na koji način kvalitetno pripremiti programe povlačenja sredstava iz EU fondova, na koji način preko tog novca digitalizirati ekonomiju, te kako osigurati zelenu tranziciju ekonomije. Mora nam biti jasno da ako želimo novac, moramo znati gdje ga opravdano trošiti. Treba osmisliti kvalitetne programe oporavka ekonomije. U protivnom, može se dogoditi da nam on ostane nedostupan. U posljednjih godinu dana uspjeli smo dohvatiti prosjek Unije što se tiče iskoristivosti fondova. Pobjegli smo iz zadnje klupe gdje su loši učenici. Moramo raditi na pripremi da se što više uvjetovanog novca povuče. Prihvatljivo bi bilo najmanje 80 %. Time bismo osigurali brži oporavak i rast u sljedećim godinama. Mislim da ne bismo trebali gledati na novac Europske unije kao pomoć koja će riješiti naše probleme. To je svakako naša prilika, ali moramo jačati naše snage. To znači prepoznati slabosti i raditi na njima. Npr., kako objasniti da prerađivačka industrija prednjači na sjeveru Hrvatske te da ima godinama povoljniju poduzetničku klimu od ostatka zemlje. Upravo će ta regija lakše prebroditi krizu. Zašto u Slavoniji nema prosvjetitelja kojih je bilo u 18. stoljeću poput Matije Antuna Reljkovića koji je posjedovao obnoviteljski entuzijazam? Čini se da je izgubljen taj domoljubni, a stvaralački zanos. Vi da biste bilo što postigli u ekonomiji, prvo morate srediti misli, nakon toga ideju pretočiti u poduzetničku inicijativu i onda djelovati. Tako se rađaju poduzetnici. Naše misli su više usmjerene kako svoje ideje ostvariti izvan granice zemlje. Neosporna je važnost poduzetnika, oni pretvaraju male ideje u veliki posao. Mikropoduzeća zapošljavaju gotovo trećinu svih zaposlenih (oko 30 %), zajedno s malim poduzećima čine najvažniji segment ekonomije. Dakle stvari su jasne, ako želiš biser, zaroni u svoje more, nemoj čekati novac Europske unije.

EKONOMSKI RAST?
Govorili ste i o prognozama MMF-a i prognozama pada BDP-a. Kakve su one, za EU, za RH...?

- Uloga Međunarodnog monetarnog fonda je praćenje stabilnosti monetarnog sustava u zemljama članicama te redovno kroz svoje publikacije objavljivati procjene stanja pojedinih ekonomija. Posljednja predviđanja za Hrvatsku povoljnija su od očekivanja jer su radili korekciju procjene pada ekonomije u 2020. i ona sada iznosi 9 %, dok je ranija procjena iznosila 10 %. Za sljedeću godinu su također napravili korekciju rasta za jedan postotni bod, prvotna procjena bila je rast od 4,9 %, a sada se prognozira rast od 6 %. Kod procjena brojke se uvijek prilagođavaju ovisno o prikupljenim podatcima "s terena". Treba istaknuti da je nakon ekonomskog pada uvijek lakše doći do ekonomskog rasta, planirani ekonomski rast za sljedeću godinu je u europskom prosjeku. Planirani pad npr. za Švedsku ove godine je manji od našeg i iznosi 4,7 %, ali će sljedeće godine Švedska imati i manji rast, on iznosi 3,5 %. Neke ekonomije su jednostavno otpornije na krizu od drugih, ali imaju i manji potencijal rasta. Npr., kada gledate afričke zemlje koje su u razvoju, one imaju godišnji dvoznamenkasti rast. Stoga mislim da nije toliko relevantno kada predsjednici nama susjednih zemalja govore da će bilježiti nevjerojatan rast. Od rasta je važniji razvoj. Dobar pokazatelj ekonomskih procesa na tržištu je maloprodaja. Nju ne možete zavarati, ako imate dobar standard, onda će ljudi trošiti. Npr., nama je ona rasla još od 2014. godine, a sada bilježimo pad. Ako gledamo prvih osam mjeseci ove godine i to usporedimo s prošlom godinom, tada imamo pad maloprodaje od 6,9 %. Najviše je pala prodaja automobila (24 %) i trgovina tekstilom i obućom (23,3 %). Posve je jasno da je na tržištu prisutan strah. Dodatno se situacija zakomplicirala od 19. listopada kada je završen moratorij nad ovrhama 235.000 građana koji je trajao šest mjeseci. To će sigurno dodatno smanjiti osobnu potrošnju građana, a ona nam čini više od 60 % BDP-a. Ona korelira s rastom BDP-a. Drugim riječima, rast BDP-a uvjetovan je rastom osobne potrošnje (maloprodaje).

SMANJITI JAVNU POTROŠNJU
Gledajući razmjere krize nastale pandemijom, stoji li tvrdnja nekih analitičara da živimo u vremenu najznačajnijih intervencija u gospodarstvo i društvo u modernoj povijesti? Može li se zaključiti da bi bez državnih intervencija nastupio kolaps društva?

- Svijet poznaje i neke intenzivnije državne intervencije, ali, istina, nikad nije bilo ovakvog sinkroniziranog djelovanja na ekonomiju. To potvrđuje i EU s nikad izdašnijim paketom financijske pomoći za zemlje članice. Što se tiče državnog intervencionizma, on je uvijek opravdan kada tržište ne može samostalno pronaći odgovor na krizu. Krize se javljaju u određenim ciklusima, stoga i državna intervencija takva mora biti, povremena. Korisna bi bila da država uspostavi Odbor ovladavanja krizom koji bi trebao prepoznati signale usporavanja ekonomije i na vrijeme prevenirati efekte krize. Nešto što na razini poduzeća radi kontroling. Trebali bismo naučiti nešto iz ove krize ako već nismo naučili ništa od one iz 2008. godine. Važno je imati programe ovladavanja krizom koji uključuju pravovremeno zaduživanje na domaćem tržištu kapitala ili inozemnom kod međunarodnih financijskih institucija kako bi se tržištu osigurala likvidnost. Uvijek ističem da je likvidnost sveti gral ekonomije. U krizi je imperativ tržište učiniti likvidnim. To se učinilo Vladinim programom pomoći prema poduzetnicima, ali i dobrim monetarnim djelovanjem prema financijskom tržištu. Ukupno gledajući, državni intervencionizam kod nas se sastojao od Vladinog programa od 4,5 mlrd. kuna za poduzetnike, smanjenja stope obvezne rezerve bankama od strane Hrvatske narodne banke te deviznih intervencija kojima se osigurala kunska likvidnost na tržištu i stabilnost tečaja kune. Program će se sastojati i od budućeg zaduživanja kod Međunarodne banke za obnovu i razvoj zbog pokrivanja očekivanih budžetskih neravnoteža. Dobru likvidnost tržišta potvrđuju i izvješća HNB-a, ali i smanjen interes banaka u redovnim operacijama kreditiranja po povoljnim kamatnim stopama. Svakako treba istaknuti da državni intervencionizam ima svoje limite. Limit državnog intervencionizma je zaduživanje uz visok rast javnog duga. Uz ukidanje moratorija na ovrhe građana, upravo rast javnog duga koji ide prema 90 % BDP-a vidim kao ozbiljan problem. Pritom se ništa nije značajnije promijenilo da se javni dug smanji. U potvrdu toga govori i nevjerojatan podatak da su poduzetnici korigirali plaće svojim zaposlenicima, a u javnom sektoru one su ostale iste ili blago rasle. Treba smanjiti javnu potrošnju uz racionalno praćenje trošenja novca. Danas jedna kuna vrijedi kao dvije i tako treba razmišljati.

Kako će izgledati RH gospodarstvo iduće 2021. godine, da se malo "poigramo" nezahvalnim prognozama?

- Hrvatsko gospodarstvo bit će i dalje 0,3 % europskog gospodarstva. Naš potencijal rasta je izvrstan, ali propuštamo priliku koristiti ga. Pad prihoda za poduzetnike bit će prilika da se okrenu nekim novim poslovima, gubitak posla za zaposlenike prilika da nađu bolje radno mjesto. Treba biti optimističan jer kakve su nam misli, takav nam je i život. Država i dalje ima jednak način razmišljanja, jednak modus essendi, jednak modus operandi i jednak modus vivendi. (D.J.)
U krizi je imperativ tržište učiniti likvidnim. To se učinilo Vladinim programom pomoći poduzetnicima, ali i dobrim monetarnim djelovanjem prema financijskom tržištu...
Možda ste propustili...

DR. SC. SVEN MARCELIĆ PROFESOR NA ODJELU ZA SOCIOLOGIJU SVEUČILIŠTA U ZADRU

Nepovjerenje u institucije može imati devastirajuće učinke

POLITIČKI I MEDIJSKI POPULIZAM

Retorički amaterizam

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

POLITIČKI I MEDIJSKI POPULIZAM

Retorički amaterizam

2

TJEDNI OSVRT

Kako je Penava kontaminirao Dan sjećanja?

3

MODERNI ROBINZONI: KVARTET S JADRANSKOG OTOKA

Do Marsa preko Mljeta