Magazin
TEMA TJEDNA: HRVATSKA U EUROPSKOJ MONETARNOJ I BANKARSKOJ UNIJI (II)

Vidaković: Stabilan tečaj bio je najlakši put, ali ne i ekonomski najbolji
Objavljeno 27. lipnja, 2020.

Vezani članci

TEMA TJEDNA: HRVATSKA U EUROPSKOJ MONETARNOJ I BANKARSKOJ UNIJI (I)

S kunom dobro, s eurom još bolje

Euro kao koncept jest genijalna ideja. Prvi put u povijesti došlo je do ujedinjena Europe, i to ne samo političkoga nego i monetarnoga ujedinjenja. Ostvarenje koje je definitivno povijesno važno - naglašava dr. sc. Neven Vidaković, profesor sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta (ZŠEM).

No, pitanje eura jest hoće li postojati u budućnosti. Što o tome mislite danas, kad ulazimo u predvorje eurozone, prema najavama od srpnja?

- Opstojnost eura uzima se zdravo za gotovo. Po meni to je opasno. Europska ekonomija sastoji se od država koje imaju velike razlike i kao takve, kada nastupi kriza, svaka će nastojati zaštititi svoju ekonomsku poziciju i svoje interese. Tu je opasnost za stabilnost eura jer u krizi svi samo gledaju sebe. Koronavirus je razotkrio mnoge slabosti Europske unije. Posebno sporost i tromost birokracije, ali i sebičnost.

Koje konkretno slabosti?

- Pogledajte samo pompozno najavljeni "fond spasa" i navodni besplatni novac koji će se dijeliti. Nakon najave fond se pretvorio u beskonačno pregovaranje oko detalja i ostaje pitanje kada će biti u stvarnosti implementiran. Moguće je i da implementacija fonda bude prekasno, isto kao što je i moguće da fond nikada ne zaživi. Onda će se pompozna obećanja zaboraviti i pojavit će se nova ideja koja bi trebala riješiti sve probleme. Kao da svi zaboravljaju da samo rad rješava probleme, a ne politička priča. Pogledajte samo brzinu odlučivanja SAD-a i EU-a, u istoj situaciji koronakrize, i sve će vam biti jasno.

Može se onda zaključiti da je opstojnost eura u pitanju?

- Po meni definitivno. Ekonomska situacija je ozbiljna. Političari misle da se sve može rješavati dugom i obećanjima o strukturnim reformama, a to je opasno razmišljanje. Razlike između članica EU-a također nisu premoštene. Nitko ne vjeruje da je Italija jednako stabilna kao Njemačka. Upravo zato ulasku u eurozonu i uvođenju eura treba pristupiti jako oprezno, jer mi smo mali, a veliki su ti koji mogu izazvati probleme.

Kako to mislite - veliki mogu izazvati probleme?

- Francuska, Italija, Belgija... sve imaju dug države veći od 100 % BDP-a i nadaju se da će taj dug kupiti centralna banka. Istovremeno ustavni sud Njemačke jasno je donio odluku gdje takvo ponašanje zabranjuje, i što sada? Veliki du se sukobili oko novca što njihove ekonomije ne mogu platiti, a mi smo mali i moramo zaštiti svoje interese, a ne dopustiti da nas veliki poklope.

Jesu li Vlada i banke izvršile svoje obveze koje su prethodile procesu? S tim u vezi - što zapravo znači ulazak Hrvatske u Europski tečajni mehanizam (ERM II)?

- Ulazak u ERM II početak je ulaska u euro. Fiksira se tečaj, cijene se počnu objavljivati u obje valute i radi se na ispunjavanju svih uvjeta za formalnu zamjenu valuta.

Je li realno očekivati da od 1. siječnja 2023. uvedemo euro, kako je to optimistično najavio guverner HNB-a Boris Vujčić?

- Ako se ispune svi uvjeti, no poseban problem može biti veliki državni dug. Osim toga pitanje je što će biti s ekonomijama EU-a i Hrvatske do toga trenutka. Stanje je trenutno iznimno volatilno. Svi problemi se mogu riješiti s Europskom komisijom, ali problemi s kojima se EU suočava ostaju.

Koji problemi, zbog koronavirusa?

- Ne. Zbog ekonomske strukture EU-a, koja se nije u stanju nositi s globalnim izazovima. Pogledajte samo svoj mobitel. Aplikacije kao Facebook, Instagram, Youtube, Amazon... sve su proizvodi iz SAD-a. EU jednostavno nema tu razinu inovacije. Sada, kada se dogodio tektonski šok, jasno je i da se EU ne može nositi s Kinom i SAD-om. Zato je budućnost i stabilnost EU-a upitna.

Nema sumnje da je ulazak u eurozonu, nakon ulaska u EU, glavni prioritet Hrvatske. To je i političko pitanje, no koliko je izvjesno da se o tome odlučuje na referendumu?

- Ne znam da li treba provesti referendum, osobno to smatram sporednim. Ponovo naglašavam da je pitanje kako Hrvatska može od uvođenja eura profitirati, a ne da ulazak u eurozonu bude samo sebi svrha ili, kako ste naveli, političko pitanje.

Ukupno uzevši - je li hrvatska kuna ispunila očekivanja?

- Ne, zato što HNB sa svojim guvernerima nikada nije imao smjelosti i primijenjenoga znanja upravljati ekonomijom i nastojati iskoristiti mogućnosti vlastite valute. Stabilan tečaj bio je najlakši put, ali ne i ekonomski najbolji. Zato danas imamo potrebnu za proizvodnjom vlastite hrane nakon što domaćom valutom nikada nismo poticali vlastitu proizvodnju, nego smo je uništili uvozom pod egidom stabilnoga tečaja i financijske stabilnosti. Tu čak ni poticaji nisu pomogli. Sada plaćamo cijenu stabilnosti tečaja i pokušavamo pokrenuti proizvodnju kada su nam potencijali smanjeni.

Je li cijena stabilnoga tečaja plaćena?

- Nedavno ste imali intervju s pravim poduzetnikom i izvoznikom iz AD Plastike koji je jasno rekao da ovakva tečajna politika može samo otjerati proizvodnju, a onda samo nekoliko dana poslije čujemo da se možda zatvara Tvornica duhana Rovinj zbog prelaska proizvodnje u druge zemlje. Koliko je potrebno radnih mjesta izgubiti da se prihvati da je tečajna politika loša? I na kraju nam se servira jedino moguće rješenje - prihvatiti euro!

Dakle, što nam dobroga donosi euro, a što bi moglo biti loše?

- Jednostavnija plaćanja, posebno unutar EU-a, mogućnost da ECB kupuje naš dug i lakše rješavanje financijskih problema u uvjetima krize, ali i nemogućnost da samostalno vodimo svoju ekonomsku politiku. Također, doći će i do jednokratnoga povećanja cijena zbog zaokruživanja. Na primjer cijene od 1,53 € bit će zaokružene na 1,6 €, ali to je samo jednokratan efekt. (D.J.)

MARTA BOŽINA BEROŠ

EUROPSKA KOMISIJA PREPOZNALA JE VLADINE EKONOMSKE MJERE

Nema sumnje da je ulazak u eurozonu nakon ulaska u EU glavni prioritet Hrvatske, a i samim ulaskom u EU pristali smo na uvođenje eura kad se za to steknu uvjeti. Jesmo li, dakle, ispunili sve uvjete za završnu fazu uvođenja eura kao službene valute u RH umjesto kune, pitali smo izv. prof. dr. sc. Martu Božina Beroš, sa Katedre za financije Fakulteta ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

EURO BUDUĆNOSTI
Kad se sve uzme u obzir, koliko je priključenje europskoj monetarnoj uniji i uvođenje eura umjesto kune opravdan i dobar izbor za RH i njezine građane, ekonomiju, gospodarstvo, financije..., ili smo s tim trebali pričekati neka "bolja vremena", da se tako izrazim?

- Prije samog odgovora želim napomenuti kako moje mišljenje dolazi s pozicije znanosti, nekog tko petnaestak godina istražuje Ekonomsku i monetarnu uniju, a posljednjih godina isključivo Bankovnu uniju, koja nepravedno i zapravo začuđujuće za osobe uključene u rasprave o euru - u cijelosti izostaje iz tih promišljanja. Dodatno, naglasila bih da govorim s pozicije nekog tko srčano vjeruje u "europski projekt", ali i nekog tko jednako tako srčano vjeruje u "hrvatski projekt".

U tom kontekstu, ne bih se suglasila da je ulazak Hrvatske u europodručje prioritet važnosti usporedive s članstvom u EU-u, već po tome što članstvo u europodručju jednostavno proizlazi iz našeg članstva u EU-u i, vrijedi napomenuti, naša je obveza. Iako je to obveza koju ne možemo otkloniti, možemo raspravljati je li ovo doista pravi trenutak - ekonomski, politički, društveni - da se zaputimo prema euru.

Naime, nije nam propisana dinamika kojom moramo pristupiti europodručju, te se praktički ulazak u euro može odgađati dok god se ne smatramo potpuno spremnima na taj korak. I druge države srednje Europe, primjerice, Češka, također čekaju i promatraju, a članice su EU-a gotovo desetljeće duže od nas.

Moje je mišljenje - ne, ovo nije trenutak za euro, iako deklarativno ispunjavamo zahtjeve tzv. kriterija konvergencije. Ako ulazak u europodručje shvatimo kao potvrdu primjerene ekonomske uređenosti neke države, prije svega u smislu njezina ravnopravnog sudjelovanja u jedinstvenom tržištu, onda mislim da će čitateljima biti vrlo lako zaključiti koliko je Hrvatska spremna na takav iskorak s obzirom na trenutnu realnu snagu hrvatskog gospodarstva. Koronakriza je to slikovito predočila konvojem kamiona pod posebnom pratnjom koji su dovozili sve ono o čemu kao gospodarstvo ovisimo. Osobno me najviše zaprepastilo neprestano naglašavanje kako imamo "dovoljno robnih zaliha" već na početku pooštravanja mjera - zar je moguće da je država već pogledavala na robne zalihe iako kriza tada nije ni dosegla vrhunac? Redovito pratim strane medije, uglavnom talijanske, španjolske, francuske… i ni jednom nisam čula druge države članice da spominju robne zalihe. Dakle, osnažiti i osamostaliti gospodarstvo - to je prioritet.

Na što još valja upozoriti, a na što se u javnosti ne obraća dovoljno pozornosti?

- O bankovnom sustavu građani imaju neka saznanja, a često i čvrsta mišljenja, no banke, kao i svako drugo dioničko društvo, vode vlastitu poslovnu politiku, nude proizvode i usluge koji će maksimizirati njihovu dobit, što pak ne znači da njihovi ciljevi ne mogu i ne moraju biti komplementarni ciljevima ekonomske politike države. Brigu o svemu tome vodi Hrvatska narodna banka (HNB). Eto nam još jednog prioriteta.

Nadalje, ono što se redovito izostavlja iz rasprava o euru jest da osim kriterija konvergencije Europska komisija (EK) i Europska središnja banka (ESB) prate i druge jednako važne pokazatelje makrostabilnosti odnosno nestabilnosti, poput bilance plaćanja. Relativno je nezapaženo prošlo godišnje izvješće EK o Hrvatskoj iz veljače 2020., u kojem Komisija nakon "dubinskog snimanja" potvrđuje da Hrvatska i dalje bilježi ozbiljne makroekonomske nestabilnosti vezane prije svega uz javni dug, inozemnu zaduženost i zaduženost stanovništva. Iako je potvrdila i pozitivne trendove u tom smislu, EK je naglasila njihovu krhkost, odnosno podložnost vanjskim i unutarnjim utjecajima - u ožujku smo, nažalost, i dočekali taj vanjski utjecaj.

Na kraju, postoje i vanjski razlozi zbog kojih smatram da ovo nije trenutak za put prema euru, prije svega nedovršenost projekta Bankovne unije, koja penalizira upravo države srednje i jugoistočne Europe. Čitatelji možda toliko ne prate zbivanja oko Bankovne unije (BU), ali recimo to da asimetričnosti njezinih upravljačkih procesa smanjuju institucionalnu moć središnjih banaka. Samo po sebi to nije problematično ako se radi o središnjoj banci koja uživa velik ugled u prudencijalnoj politici EU-a (politika regulacije i nadzora bankarskog sustava), kao, na primjer, ona francuska, nizozemska ili talijanska, i koja jednako tako raspolaže zavidnim brojem stručnjaka u tom području. Te će središnje banke lako preraspodijeliti svoje znanje i ljude unutar upravljačke strukture BU-a. Ali maloj instituciji kao HNB-u, neovisno o nespornom iskustvu u prudencijalnoj politici, to je ozbiljan izazov, bar sudeći po tome koliki je utjecaj HNB do sada imao na oblikovanje prudencijalnih politika u EU-u. Čitatelji to lako mogu provjeriti iz zapisnika sa sastanaka Nadzornog odbora Europskog nadzornog tijela za bankarstvo - ali da, naš utjecaj je vrlo skroman. Dobar iskorak vidim u tome što danas HNB predstavlja "blok" država srednje i jugoistočne Europe u Upravnom odboru. Ali opet, to je samo iskorak, ne potvrda trenda ozbiljnije uključenosti Hrvatske u kreaciju prudencijalnih politika u EU-u i njihova propitkivanja, što bi također trebao biti Vladin prioritet. S obzirom na sve, rezimirala bih ovako - euro će biti stvarnost budućih generacija u Hrvatskoj, a zadaća ove generacije, pa i nekoliko sljedećih, jest osnažiti hrvatsku ekonomiju i konsolidirati svoju poziciju unutar upravljačkih struktura EMU-a, kako bi euro mogao zaživjeti na ekonomskim, a ne na političkim temeljima.

USPJEH MIMO EURA
Da sve protekne uredno i bez većih problema, zadaća je Vlade koja, za sada, sve odgovorno odrađuje. S tim u vezi - što će nam donijeti ulazak u tzv. tečajni mehanizam (ERM II)? I kako u svemu tome ocjenjujete ulogu HNB-a?

- Rekla bih kako je prije krize Vlada tek počela bilježiti prve rezultate na onome što bi realno trebao biti dug putu prema euru, a čija je duljina rezultat svojevrsnih "izgubljenih desetljeća" u ekonomskoj i monetarnoj politici. Sve hrvatske vlade u tome snose odgovornost, prije svega zbog nevoljkosti da provedu strukturne reforme kojima bi omogućile bržu konvergenciju s ostalim članicama EU-a, pa stoga i skratile duljinu tog puta prema euru, ako je već to cilj. Ne zaboravimo kako je 2018. i 2019. hrvatski per capita BDP u odnosu prema prosjeku ostalih država članica ostao na razini od prije deset godina. U tom kontekstu s nevjericom se čita ona jedna stranica posvećena "vođenju ekonomske politike nakon uvođenja eura" napisana u tzv. eurostrategiji Vlade, kad znamo kako se vodila ekonomska politika u Hrvatskoj dok je na raspolaganju gotovo cjelokupan ekonomski suverenitet. Ipak, valja istaknuti kako su mjere ove vlade prepoznate od EK, pa su godišnja izvješća i ono o konvergenciji, koja su objavljena prije koronakrize, istaknula i pozitivne gospodarske i financijske trendove.

S obzirom na to da je Vladina zadaća naglasiti prednosti ulaska u "čekaonicu za euro" - pojam kojim bih se osobno što manje koristila jer čekaonice obično ne slute na dobro - ja bih čitateljima ponudila kritičko viđenje i rekla kako ulazak u tzv. tečajni mehanizam (ERM II) neće ništa znatnije promijeniti u kontekstu uspješnosti ekonomske politike. ERM II mogao bi nešto promijeniti kada bi unutar države već postojala "tradicija" vođenja primjerene fiskalne i monetarne politike, s obzirom na to da se učinci tog mehanizma primarno ogledaju u tim područjima s naglaskom na monetarnoj i prudencijalnoj politici, koje obje prelaze u nadležnost EU-a. Praktički, ostaje vam središnja banka kao svojevrsna ekspozitura ESB-a i mehanizama Bankovne unije, a čija će institucionalna i politička moć unutar tih struktura izgledno biti skromna, te proračunski i strukturni instrumenti za uravnoteženje ekonomske politike, čiji potencijal do sada nismo uspjeli iskoristiti.

Ipak, nije sve loše, jer s ovom su se vladom prije krize u fiskalnoj politici bilježili konkretni rezultati, pa će možda to biti smjer kojim će Vlada nastaviti i ako uđemo u ERM II. Međutim, više zabrinjava pasivnost HNB-a, čija je monetarna politika i u proteklom mandatnom razdoblju ostala po strani, s već svima poznatim izgovorom nemoćnosti zbog visoke stope euroiziranosti i bankarskog sustava, koji je većinski u stranom vlasništvu, pa je, eto, onda bolje takav sustav i službeno prepustiti u iskusnije ruke. Neobično, jer je upravo HNB onaj tko je svojim "pravilima igre" prouzročio ovakvu situaciju u bankarskom sektoru.

NEMA OBRASCA NAPREDOVANJA
Kad se sve uzme u obzir, na što još treba obratiti pozornost i upozoriti kad se radi u uvođenju eura?

- Članstvo u europodručju u jednakoj je mjeri političko i ekonomsko pitanje. Euro ima nedvojbeno veliku političku težinu i šalje poruku veće bliskosti s europskim projektom, no u odnosu prema ekonomskim prednostima euro je uspješna priča (ili bar nije priča neuspjeha) onima koji su vlastitom stručnošću i radom, uz potporu i smjernice europske zajednice, ostvarili ekonomski uspjeh, a među njima ima i primjera posttranzicijskih država poput Slovačke. S druge strane, upravo su neka od pravila ERM II, pogotovo ona koja se odnose na tečajni režim u nekim članicama, poput Estonije ili Litve, bila razlogom jače pogođenosti krizom iz 2007./08. godine. Istovremeno ista pravila nisu prouzročila iste negativni učinke u, primjerice, Bugarskoj. Pouka je - ne postoji ekonomski obrazac koji bi zajamčio uspješnu priču o euru. Postoje, međutim, brojne pouke od ekonomski uspješnih članica EU-a koje su uspjeh ostvarile i mimo eura, ali ne i bez koordinacije s drugim državama EU-a, poput Češke ili Poljske.

Između ostalog, u kontekstu uvođenja eura, postavlja se i pitanje koliko je gledajući untrag 25 godina, hrvatska kuna ispunila očekivanja?

- Pitanje bih postavila drukčije - je li HNB ispunio iščekivanja od trenutka kada je zaživjela hrvatska kuna do slanja pisma namjere o ulasku u ERM II? Naime, kuna nije neki zaseban entitet koji funkcionira prema nama nepoznatim pravilima i zakonitostima. Kuna je hrvatska valuta i njezina uspješnost ovisi o uspješnosti monetarne politike koju je u ime države i hrvatskih građana vodio HNB. Nepovjerenje u kunu ili njezin nedostatan monetarni učinak isključivo su rezultat središnje banke i njezine (ne)uspješnosti u vođenju monetarne politike.

Bez vodstva trenera Kloppa Liverpool bi ostao samo klub slavne prošlosti. Bez Nureyevljeva utjecaja Roberto Bolle ne bi postao baletnim prvakom impresivna opusa. Slično tomu, mislim da monetarna vlast u Hrvatskoj nije pokazala onu razinu vodstva, samouvjerenosti i kreativnosti u monetarnim pitanjima potrebnu da se iskoristi puni potencijal "novog početka" koji je označila hrvatska kuna 1994. (D.J.)

ANITA PAVKOVIĆ

POVEĆAT ĆEMO POVJERENJE INVESTITORA

Prije godinu dana ministar financija Zdravko Marić i guverner HNB-a Boris Vujčić poslali su pismo namjere o ulasku naše zemlje u ERM II. Sad se govori da u to "predvorje eurozone" ulazimo od srpnja. U svezi te iznova aktualne teme, zamolili smo za komentar prof. dr. sc. Anitu Pavković, sa Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu?

- Potencijalni ulazak u ERM II početkom srpnja 2020., značio bi početak razdoblja koje traje minimalno dvije godine. Ulazak, zapravo, znači da smo mnogo toga pozitivnog napravili po pitanju realne i nominalne konvergencije u proteklom razdoblju, no tu nije kraj, jer time preuzimamo obveze to dokazati, kao i ispuniti druge postavljene ciljeve, primjerice jačanje supervizije bankovnog sektora i približavanje standardima bankovne unije, neke makroprudencijalne mjere, administrativno i financijsko rasterećenje gospodarstva, poboljšanje efikasnosti javne uprave, i sl.

KVALITETA UPRAVLJANJA
Jesu li uvjeti zadovoljeni i obveze izvršene...? Kako su se banke iskazale u tom procesu?

- Nužan preduvjet bio je zadovoljiti sve formalne zahtjeve, a u prilog su im išla i dobra vremena zadnjih nekoliko godina, pa su u tom smislu obveze izvršene. Apropo‘s banaka, držim da je njihovo poslovanje usklađeno s visokim standardima poslovanja, jer im je nametnuta kultura ponašanja od strane njihovih matica. I nedavni rezultati SREP procesa ECB-a za pet banaka u Hrvatskoj to dokazuju, a koje zauzimaju oko 80 % bankovnog sustava. Težnje i ciljevi regulatora i supervizora globalno nakon financijske krize bili su kreirati što stabilniji i otporniji financijski sustav i po tom pitanju od početka globalne financijske krize se došlo do zavidne razine pokazatelja snage bankovnih i financijskih sustava, što može biti od izuzetne pomoći u ovoj kriznoj situaciji. Tu mislim na kapital, likvidnost, poluge koje su u ovom trenutku na zavidnim razinama i koriste kao "puna vreća" u današnjim vremenima. Kroz bonitetnu provjeru banke su dokazale kvalitetu upravljanja internim kapitalom u odnosu na preuzete rizike, kao i otpornost na stresne scenarije, odnosne neke su i iskoračile po umješnosti upravljanja rizicima. Napomenula bih da su se podatkovne baze, kao i projekcije, odnosile na lipanj 2019., a čime nisu anticipirane prognoze utjecaja događanja nakon toga, pogotovo COVID-19 izravnih i neizravnih šteta. Nakupljene zalihe stabilnosti i sigurnosti pokazale su se korisnima, i upravo se u ovom trenutku pokazuju bitnim okidačima financijske stabilnosti.

Koliko je realno ostvarivo da od 1. siječnja 2023. uvedemo euro?

- Mislim da je to vrlo optimističan scenarij, i da će vrlo vjerojatno hrvatska kuna doživjeti i okrugli, 30. rođendan.

KONSOLIDIRANE FINANCIJE
Kad smo ušli u EU, znali smo da nam predstoji i ulazak u eurozonu i uvođenje eura. Što nam dobroga donosi euro, a što bi moglo biti loše?

- Zapravo, tu nismo imali izbora kad smo odlučili ići putem europskih integracija. S druge strane, pohvalno je to što smo u ovoj boljoj fazi ekonomskog ciklusa uspjeli konsolidirati naše financije i učinili korak naprijed koji zasigurno jamči da smo unaprijedili mnoga područja poslovanja. Dakle, ovo je up-grade u kredibilitetu naše zemlje, vanjskoj prepoznatljivosti, uvjetima zaduživanja, što ne znači nužno da imamo još mnogo "zaostalih" područja poslovanja zbog kojih investitori ipak bježe glavom bez obzira. Dakle, uvođenjem eura povećat ćemo povjerenje investitora, smanjit će se kamatne stope, eliminirat će se devizni rizici, olakšat međunarodna razmjena. A praktično već dugi niz godina većina depozita i kredita upravo je denominirana u euru. Napravljene su temeljite analize i procjene učinaka i troškova uvođenja eura, i većina ih je dokazala da je koristi i prednosti ipak značajno više u odnosu na mane.

Kratko i jasno - je li hrvatska kuna ispunila očekivanja od trenutka kad je uvedena preko ulaska u EU do danas, i sutra, kad odlazi u povijest?

- Hm, 30. svibnja 2019. kuna je proslavila 25. rođendan. Kao službeni novac ona simbolizira i nacionalni identitet i ponos Hrvata. No dublje gledajući, valuta koja je bila uvriježena u mentalni sklop Hrvata njemačka je marka (DEM), koja je kasnije konvertirana proporcionalno u euro, pa nerijetko građani još uvijek kao paralele u vlastitim osobnim računicama uzimaju njemačke marke i eure (npr. kod kupnje stanova, automobila, darovanja mladenaca, prinova i sl.).(D.J.)
Možda ste propustili...

DR. SC. JADRANKA POLOVIĆ, POLITOLOGINJA S MEĐUNARODNOG SVEUČILIŠTA LIBERTAS

Grade se društvene norme koje oblikuju distopijsku budućnost

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DIVLJA IMIGRACIJA

Šveđani se bude uz zvuke eksplozija ručnih granata

2

NOVI SVJETSKI POREDAK (I)

Globalizacija na popravnom,
promjene su neizbježne

3

SVJETSKI DAN TURIZMA: OD RUDOLFA STEINERA DO NOVOG NORMALNOG

Povratak ravnoteže u ruralnom razvoju