Magazin
TEMA TJEDNA: PRORAČUN EUROPSKE UNIJE (I)

Za Hrvatsku je kohezijska politika ključno pitanje
Objavljeno 15. veljače, 2020.
EUROPA NAKON BREXITA: MORA SE POSTIĆI KOMPROMIS, O TOME OVISI BUDUĆNOST ODNOSA UNUTAR EU-a

Vezani članci

TEMA TJEDNA: PRORAČUN EUROPSKE UNIJE (II)

Mario Turalija: Ostvariti puni potencijal na lokalnoj razini

INTERVJU: NIKOLA MIJATOVIĆ, O PRORAČUNU EUROPSKE UNIJE NAKON BREXITA I KOHEZIJSKOJ POLITICI

Nastaviti ulaganja u okvirima gospodarske i socijalne kohezije

Jedan od prioriteta hrvatskog šestomjesečnog predsjedanja Europskim vijećem jesu i pripreme za donošenje sedmogodišnjeg proračuna EU-a, a to neće biti nimalo jednostavno. I do sada je već više puta naglašavano da će se težiti pronalaženju ravnoteže između nastavka financiranja politika koje donose jasnu europsku dodanu vrijednost, poput kohezijske i zajedničke poljoprivredne politike te postizanja dogovora oko financiranja politika usmjerenih k novim izazovima.

Novi financijski okvir trebao bi stupiti na snagu 1. siječnja 2021., i trajati do 31. prosinca 2027. Problem je poznat - izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz članstva EU-a ostaje proračunska praznina od 12 do 14 milijardi eura! Zemlje netouplatiteljice traže da se smanji financiranje kohezije i poljoprivrede - među njima je Njemačka, a Hrvatska je u skupini zemalja "prijateljica kohezije". Pregovori će biti teški - EK je predložio proračun u iznosu od 1135 milijardi eura, ali je Hrvatska upozorila da se treba "voditi načelima prema kojima dugoročno planiranje mora uzimati u obzir proračunsku disciplinu, poboljšanje provedbe - djelotvornu provedbu projekata - i stabilnost ulaganja te osigurati nesmetan nastavak financiranja razvojnih prioriteta Unije, kao i početak provedbe novih programa od 1. siječnja 2021.". Samo još treba "privoljeti" uplatiteljice da prihvate taj prijedlog.

Stoga je i premijer Andrej Plenković naglasio da se politički dogovor na razini čelnika zemalja članica EU-a o Višegodišnjem proračunskom okviru (VFO) treba postići što prije kako bi se na vrijeme mogao obaviti i zakonodavni dio posla. "Treba imati na umu da nije dovoljno imati samo dogovor na političkoj razini na Europskom vijeću o pregovaračkom okviru, potrebno je na vrijeme ispregovarati s Europskim parlamentom i zakonodavni dio posla", rekao je Plenković u intervjuu koji je dao portalu politico.eu tijekom boravka u Portugalu početkom veljače, gdje je sudjelovao na sastanku neformalne skupine Prijatelji kohezije. Sastanak u Portugalu održan je tri tjedna uoči izvanrednog sastanka Europskog vijeća koji je sazvao njegov predsjednik Charles Michel kako bi se pokušao postići kompromis o novom proračunu EU-a. Izvanredni samit, koji će se održati 20. veljače, "dat će novi politički poticaj za dogovor, ali još je prerano reći hoće li i završiti dogovorom", kaže Plenković. Michel je zadužen pripremiti nacrt dogovora o VFO-u, a Plenković kaže da je to za Hrvatsku koja predsjedava Vijećem EU-a dobro, jer joj daje više prostora da brani vlastite nacionalne interese. "Kao predsjedništvo uvijek morate biti malo neutralniji. Ne možete misliti samo na svoj nacionalni interes. Ali s obzirom na činjenicu da je mandat za nacrt pregovaračkog okvira dobio Charles Michel, mi imamo malo više prostora da zastupamo neke elemente do kojih nam je stalo i koji su nam važni", dodaje Plenković.

Hrvatski premijer također je ponovio da je za Hrvatsku iznimno važna kohezijska politika, pogotovo s obzirom na činjenicu da je najmlađa članica EU-a i da je do sada imala priliku koristiti kohezijski novac znatno kraće od ostalih članica. "Na kraju krajeva, uvijek se postigne kompromis. Ali moramo razumjeti kompleksnost različitih pozicija država članica. Nije isto, u pogledu kohezije, ako ste članica 60 godina tijekom kojih ste koristili strukturne i investicijske fondove, ili ako ste u EU-u samo za vrijeme dva ili jednog sedmogodišnjeg proračuna, kao što je slučaj s Hrvatskom", rekao je Plenković.

TEŠKI PREGOVORI
Da bi se nesuglasice svele na minimum, zaredali su se i brojni sastanci na najvišim razinama kako bi se Hrvatska za odlučivanje o novom proračunu što bolje pripremila. Tako su premijer Plenković te potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić krajem siječnja primili u Banskim dvorima Johana Van Overveldta, predsjednika Odbora za proračun Europskog parlamenta. Tom je prigodom i Van Overtveldt rekao kako Unija mora imati sredstva za pronalaženje rješenja za nove izazove s kojima se suočava, poput klimatskih promjena, ali istodobno održati snažnima tradicionalne politike, poput kohezije, koja omogućuje ravnomjeran razvoj regija. "Stoga Europski parlament smatra da novi višegodišnji okvir treba biti na razini 1,3 % bruto nacionalnog dohotka", istaknuo je Van Overtveldt. Pohvalio je hrvatsko predsjedništvo i rekao kako se nada produktivnim pregovorima u idućim mjesecima. "U interesu je svih nas da se dogovor o novom višegodišnjem proračunu postigne čim prije. Mi Hrvatsku vidimo kao važnog partnera za nastavak razgovora o sljedećem dugoročnom proračunskom razdoblju. Još će se mnogo govoriti o sadržaju, još ima mnogo tema za razgovor. One će se u sljedećih nekoliko mjeseci morati iskristalizirati kako bi se proračun usvojio", zaključio je Van Overtveldt.

Ministar Marić naglasio je kako "očekujemo kompromisno rješenje, a koliko će dobar i kvalitetan taj kompromis biti to ćemo još vidjeti. Očekujemo da se tijekom ove godine taj proces okonča i da dobijemo pravo funkcioniranje višegodišnjeg financijskog okvira te onda možemo ići u sljedeće faze, a to su proračuni godinu za godinu", kazao je.

Ukupno uzevši, problem glede proračuna jest i u tome što je sad EU bez Velike Britanije, jer je ta dosadašnja članica bila među onim zemljama koje su najviše uplaćivale u zajedničku EU "kasu". Inače, podsjetimo, zemlje članice novac u proračun Europske unije uplaćuju proporcionalno svojoj ekonomskoj moći. To znači da veće i bogatije članice uplaćuju više. Tako najviše novca dolazi od Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Prema podacima za 2018. godinu, vidi se da je najviše novca uplatila Njemačka - čak 25 milijardi i 266 milijuna eura! Francuska je uplatila 20 milijardi i 573 milijuna, a Velika Britanija 13 milijardi i 462 milijuna eura. Britanci su još 80-ih godina ispregovarali mehanizam korekcije. Tada je oko 70 posto europskog proračuna išlo za poljoprivredu, koja u to vrijeme u Britaniji nije bila jako zastupljena.

Nerazmjer između britanskih uplata i isplata iz europskog proračuna bio je velik, pa je dogovoreno da se uplate umanjuju. Tako su posljednjih nekoliko godina Britanci uplaćivali između pet i šest milijardi eura manje nego što su trebali. Treba naglasiti da su i neke druge članice dogovorile manje uplate, poput Švedske, Njemačke ili Nizozemske.

POSLJEDICE BREXIT-a
Valja spomenuti i to da Velika Britanija nije jedina članica koja je uplaćivala više novca, nego što ga je iz europskog proračuna vraćala. To je slučaj sa svim bogatijim članicama, jer je jedno od temeljnih načela Europske unije solidarnost - bogatiji uplaćuju više da bi pomogli siromašnijima. Tako je Poljska, primjerice, dobila čak 12 milijardi eura više nego što je uplatila. Cilj je postići jednaku razvijenost svih dijelova Unije, premda u praksi to nije lako izvedivo, niti će biti u skoroj budućnosti, no tome težiti ispravan je put razvoja i napretka EU-a.

Sve u svemu, donijeti proračun koji će sve zadovoljiti nije nimalo lak posao i pregovori će biti teški i iscrpljujući. Stoga Europski parlament želi proračunsku reformu za razdoblje nakon 2020. godine koja odgovara političkim opredjeljenjima i ambicijama za budućnost EU-a i osigurava kontinuitet glavnih politika EU-a. Stoga novi proračun, osim glavne financijske razine izravno povezane s ekonomskim i gospodarskim rastom, također mora obuhvatiti i ukupnu sliku EU-a kad se radi o promicanju mira, demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i jednakosti spolova, povećanja socijalne pomoći te solidarnosti među državama članicama i građanima uz, naravno, i potrebe za financiranjem novih prioriteta poput borbe protiv klimatskih promjena, zaštite vanjskih granica te za ulaganjem u digitizalizaciju, inovacije i istraživanje kako Europa ne bi izgubila korak s razvijenim svijetom.

No, ipak, kad se cijela priča oko EU budžeta ogoli, odnosno svede na elementarne sastavnice, dobivamo proračun EU-a koji je prije svega investicijski proračun i kao takav ne može biti u deficitu, prema čemu je jedinstven u svijetu. Otprilike 93 % proračuna EU-a koristi građanima, regijama, gradovima, poljoprivrednicima, sveučilištima i poduzećima, dok administrativni troškovi EU-a čine manje od 7 % ukupnog proračuna EU-a. Članstvo u jedinstvenom tržištu donosi daljnju gospodarsku korist, posebno za države članice koje se uvelike oslanjaju na međunarodnu trgovinu. Zato je i dogovor o VFO-u, novom financijskom okviru (dugoročni proračun je uputnije tako zvati!), najvažnija zadaća koja stoji pred EU-om u ovom trenutku, ali i Hrvatskom koja do srpnja predsjeda Europskim vijećem. Premda sve ne ovisi i nama, sigurni smo kako će RH svoj dio posla obaviti kvalitetno i efikasno.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Hrvatski prioriteti
Za Hrvatsku su u novom proračunu EU-a posebno važna sredstva iz poljoprivredne i kohezijske politike. Prema prijedlogu Unijina proračuna, europska blagajna bit će manje izdašna, a na više novca mogu računati istraživanja i inovacije, mladi, digitalno gospodarstvo, upravljanje granicama te sigurnost i obrana. I Hrvatska će trebati usmjeriti svoje projekte prema tim prioritetima. “Demografski izazovi koje smo stavili na agendu EU-a ključni su za sve države članice, svi ih prepoznaju kao jako važne, i moraju ući u taj europski proračun. Isto tako i klimatske promjene i novi Zeleni plan koji je nova Europska komisija donijela”, pojašnjava Ivana Maletić, hrvatska članica Europskog revizorskog suda.

JAKŠA PULJIZ

ZNAČAJNI REZOVI

Jedna od medijski prisutnijih tema u posljednje vrijeme ona je vezana uz pitanje dogovora zemalja članica EU-a oko novog Višegodišnjeg financijskog okvira, jednostavnije rečeno oko proračuna Europske unije za buduće sedmogodišnje razdoblje od 2021. do 2027. S tim u vezi usko povezano pitanje jest ono o važnosti Kohezijske i Zajedničke poljoprivredne politike u novom proračunu Unije.

Valja podsjetiti da je Europska komisija još u svibnju 2018. godine objavila prijedlog novog proračuna Unije, što znači da je prošlo već više od godinu i pol dana, a da sporazum zemalja članica oko proračuna nije postignut. Sada je red na Hrvatskoj da se tijekom njezinog predsjedavanja pokušaju pomiriti suprotstavljeni stavovi zemalja članica oko proračuna Unije. Pri tome ne treba zaboraviti da pristanak na prijedlog proračuna mora dati i Europski parlament, što cijeli proces usvajanja proračuna čini dodatno izazovnim. A oko čega se zapravo razgovora i zašto se tako teško postiže sporazum? Riječ je, prije svega, o različitim gledanjima zemalja članica na veličinu i, posljedično, sadržaj budućeg proračuna Europske unije. Na jednoj strani nalaze se zemlje netouplatiteljice, odnosno zemlje članice koje više uplaćuju u proračun Unije u odnosu na sredstva koja iz njega dobivaju. To su najrazvijenije zemlje članice poput Njemačke, Nizozemske, Švedske, Austrije, Danske, itd. Na drugoj su strani slabije razvijene zemlje članice koje primaju više sredstava iz EU proračuna nego što u njega uplate, a uglavnom se odnose na nove zemlje članice te Španjolsku, Portugal i Grčku. Zemlje netouplatiteljice imaju interes da proračun Unije bude što manji, što bi im onda smanjilo pritisak na vlastite nacionalne proračune. One se zalažu za smanjenje proračuna Unije u razdoblju od 2021. do 2027., pravdajući to prije svega utjecajem izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a. S druge strane, zemlje netoprimateljice imaju interes da proračun Unije ostane takav te da im i dalje omogućuje značajne financijske koristi. Kako bi lakše obranili svoje pozicije u pregovorima, zemlje netoprimateljice organizirale su se u neformalni klub nazvan "Prijatelji Kohezije". Naime, u središtu pregovora upravo su pitanja izdvajanja proračunskih sredstava za Kohezijsku politiku koja skupa sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom predstavlja najvažniji dio proračuna Unije. U razdoblju od 2014. do 2020., od 960 milijardi eura koliko je iznosio proračun Unije, na Kohezijsku politiku odnosilo se 324 milijarde eura (34 % ukupnog proračuna), a na Zajedničku poljoprivrednu politiku 373 milijarde eura (39 %). Upravo je Kohezijska politika "zaslužna" da slabije razvijene zemlje ostvaruju svoju povoljnu proračunsku poziciju u odnosu na bogatije zemlje članice. Podsjetimo da je ključni cilj Kohezijske politike smanjenje razlika u razvijenosti između europskih regija. Slijedom toga uspostavljeni su različiti i prilično složeni instrumenti koje se uvriježeno naziva EU fondovi, a koji u konačnici osiguravaju da vrlo značajan dio sredstava proračuna Unije bude usmjeren na rast i razvoj najslabije razvijenih regija Unije.

NOVI PRIORITETI
Suprotstavljene pozicije zemalja članica u pogledu veličine proračuna Unije nisu nikakva novost, budući da se kod donošenja prethodnih sedmogodišnjih proračuna Unije ponavljao isti scenarij jako dugog pregovaranja i postizanja dogovora u posljednji trenutak pred početak novog razdoblja. Ono što je dodatni izazov kod sadašnjih pregovora jest negativan utjecaj Brexita na proračun Unije. Procjene govore da će odlaskom Ujedinjenog Kraljevstva kao značajnog netouplatitelja proračun Unije biti manji za 12 do 14 milijardi eura na godišnjoj razini. Osim toga, sve zemlje članice slažu se da je potrebno povećavati ulaganja u niz područja koja su ocijenjena od vitalnog europskog interesa, a to su migracije i upravljanje granicama, sigurnost, istraživanje i razvoj, podršku provedbi strukturnim reformama te obrazovanje. U takvim okolnostima smanjenih prihoda zbog Brexita i povećanih ulaganja za nova važna područja djelovanja Unije, EK, a u još većoj mjeri razvijenije zemlje članice, predlažu značajne rezove za Kohezijsku i Zajedničku poljoprivrednu politiku kako bi se osigurala potrebna proračunska ravnoteža.

Međutim, zemlje prijatelji Kohezije i Europski parlament smatraju da se financiranje novih prioriteta ne bi smjelo provoditi na račun tradicionalnih europskih politika koja su dokazale svoje vrijednost, misleći pri tome upravo na Kohezijsku politiku i Zajedničku poljoprivrednu politiku. Europski parlament posebno snažno zagovara pristup prema kojem rješenje treba tražiti na prihodovnoj strani proračuna, kroz uvođenje novih proračunskih prihoda. Pri tome se naglašava važnost iznalaska rješenja koja će smanjiti ovisnost europskog proračuna o uplatama zemalja članica koje su vezane uz veličinu njihovog bruto nacionalnog proizvoda. Takav pristup odražava želju za prevladavanjem nedostataka samog procesa pregovora oko veličine VFO-a, a koji se uglavnom doživljava kao igra nulte sume u kojoj dobitak jedne strane (zemlje netoprimateljice) mora biti na račun druge strane (netouplatiteljice).

MANJE NOVCA
Sama Europska komisija ponudila je više prijedloga za uvođenje novih proračunskih prihoda primjene poput prihoda temeljenih na posebnim naknadama za nereciklirani plastični otpad, zatim uvođenje tzv. poreza na emisije CO2 koji se naplaćuje na uvezene proizvode za čiju proizvodnju je ispuštena značajna emisija CO2 u atmosferu. Međutim, za sada se čini da predložene promjene na prihodovnoj strani nisu dobile značajnu podršku zemalja članica, posebno ne onih razvijenijih. S obzirom na to da izrazito suprotstavljene poglede zemalja članica, kao i Europskog parlamenta, na izgled budućeg proračuna nije isključeno da se dogovor postigne tek u drugoj polovini 2020., odnosno za vrijeme njemačkog predsjedanja. Kako će u konačnici izgledati dogovor oko proračuna ostaje da se vidi. Ipak, s velikom vjerojatnošću ishod će biti smanjenje sredstava za Kohezijsku politiku (kao i za Zajedničku poljoprivrednu politiku), pri čemu ostaje samo pitanje u kojoj će mjeri zemlje prijateljice Kohezije uspjeti ublažiti iznos smanjenja. Zlatno doba Kohezijske politike, bar kada je riječ o njenoj proračunskoj važnosti, čini se da je pri kraju. Međutim, to nikako ne znači da zemlje prijatelji Kohezije trebaju odustati od zagovaranja ove politike i promoviranja njezinih rezultata, a koji su doista značajni.

Kad je riječ o Hrvatskoj, ako smanjenje iznosa sredstava Kohezijske politike za RH u novom proračunskom razdoblju u konačnici bude oko 5,5 % u odnosu na razdoblje od 2014. do 2020., kao što to stoji u prijedlogu EK iz svibnja 2018., takav se ishod, s obzirom na ukupne okolnosti donošenja novog proračuna Unije, može smatrati zadovoljavajućim. Naravno, osim pitanja same veličine dostupnih sredstava za Hrvatsku je još važnije pitanje uspješnog iskorištenja sredstava koja su joj stavljena na raspolaganje, a u tom dijelu tek trebamo potvrditi da smo u stanju iskoristiti prilike koje nam se pružaju kroz članstvo u EU-u.

Piše: Jakša PULJIZ

ANA-MARIA BOROMISA

ZELENA TRANZICIJA U NOVOM PRORAČUNU

Mnogo se posljednjih godina govori o tzv. zelenoj tranziciji, a tim pitanjem, između ostalih, bavit će se RH tijekom svoga predsjedanja Vijećem EU-a. Zeleni plan zauzima važno mjesto i u novom sedmogodišnjem proračunu EU-a koji je upravo aktualan. O tim važnim pitanjima dr. sc. Ana-Maria Boromisa, voditeljica Odjela za međunarodne gospodarske i političke odnose na IRMO-u, kaže:

- Zelena tranzicija prelazak je na niskougljično gospodarstvo "otporno" na klimatske promjene. Ta tranzicija obuhvaća energetsku tranziciju, prelazak na kružno gospodarstvo, bioekonomiju, promjene u prometu, poljoprivredi. Zelena tranzicija trebala bi omogućiti uspostavu zelenog gospodarstva. Zeleno je gospodarstvo razvijeno gospodarstvo, radnici su pristojno plaćeni i poštuju se radnička prava, čuva se okoliš, a resursi se koriste učinkovito. Zeleno gospodarstvo temelji se na kužnom gospodarstvu, bioekonomiji te održivim sektorima (primjerice ekoturizam).

Europska komisija krajem 2019. predstavila je Europski zeleni plan koji se može smatrati planom za zelenu tranziciju. Plan identificira potrebne korake u uspostavi zelene ekonomije, donosi okvirne rokove provedbe pojedinih aktivnosti te identificira potrebna ulaganja i moguće izvore financiranja. Aktivnosti se odnose na nove investicijske politike, industrijske politike, način oporezivanja, razvoj kružnog gospodarstva i sl.

VELIKA IZDVAJANJA
Koliko se novca planira izdvojiti za sve to u okvirima novog sedmogodišnjeg financijskog okvira (VFO)?

- Potrebna ulaganja u zelenu tranziciju na razini EU-a procjenjuju se na najmanje bilijun eura u sljedećem desetljeću. Predviđeno je da će se najmanje 503 milijarde eura osigurati iz EU fondova, 114 milijardi eura iz nacionalnih izvora, oko 279 milijardi iz privatnih izvora. Osim toga, u financijskom razdoblju 2021.-2027. planira se uvođenje novog financijskog mehanizma i uspostava fonda za pravednu tranziciju kroz koji će se uložiti najmanje 100 milijardi eura za pokrivanje socijalnih i gospodarskih troškova tranzicije u najpogođenijim regijama. Iz toga će se financirati otvaranje novih radnih mjesta, prekvalifikacija, obnove zgrada, održivi prijevoz i sl.

Za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a Europski zeleni plan predviđa provedbu brojnih aktivnosti potrebnih za zelenu tranziciju. Radi se o već pokrenutim inicijativama (nova industrijska strategija, akcijski plan za kružno gospodarstvo, strategija bioraznolikosti), koje se dalje razvijaju. Na političkoj razini, hrvatski program predsjedanja nadovezuje se na strateški plan EU-a za razdoblje 2019.-2025. Taj plan ima četiri prioriteta od kojih je jedan eksplicitno povezan sa zelenom tranzicijom - izgradnja klimatski neutralne, zelene, pravedne i socijalne Europe. U programu hrvatskog predsjedanja pristup je tradicionalniji. Rasprava o zelenoj Europi svrstana je među teme vezane uz zaštitu okoliša i borbu protiv klimatskih promjena, a ne u okvir općeg društvenog i ekonomskog razvoja.

Prije nešto više od tri godine sudjelovali ste na konferenciji Klimatske promjene i zelena ekonomija. Recite nam nešto i o tome?

- Ta je konferencija održana ubrzo nakon što je Pariški sporazum stupio na snagu, krajem 2016. U međuvremenu, klimatske promjene postale su očitije, kao i veza između klimatskih promjena i siromaštva. Iako se može činiti da nije mnogo toga konkretno napravljeno, u zadnjih nekoliko godina promjene su značajne. Npr. Greta Thunberg proglašena je osobom godine za 2019. prema izboru časopisa Time, Europsko vijeće 2019. prihvatilo je ciljeve klimatske neutralnosti do 2050., i objavljen je Europski zeleni plan, Europska investicijska banka objavila je da od 2021. više neće financirati plinske projekte, tj. da će potpuno prestati ulagati u energetske projekte na fosilna goriva. Mijenja se struktura i profitabilnost investicija, pa tako i gospodarstva. Globalno, industrija koja se temelji na ugljenu glavni je gubitnik. S druge strane, razvijaju se nove poslovne niše - neke su očite, kao ekoturizam, poljoprivreda, obnovljivi izvori energije, reciklaža, elektrifikacija prometa, a neke manje, npr. u područjima financijskih usluga, osiguranja.

Hrvatska je osjetljiva na klimatske promjene, ali nema dovoljno razvijene mehanizme za sprječavanje negativnih učinaka ekstremnih vremenskih uvjeta i klimatskih promjena. To mogu ilustrirati podaci Europske agencije za okoliš prema kojima su od 1980. do 2017., zbog ekstremnih vremenskih uvjeta i klimatskih promjena, u Hrvatskoj umrle 722 osobe (za usporedbu, u Finskoj četiri, Slovačkoj 112, Poljskoj 1102), a ekonomskih gubici iznosili su više od tri milijarde eura (opet, u Finskoj oko dvije milijarde, Slovačkoj 1,7 a Poljskoj 15). Strategija prilagodbe klimatskim promjenama pripremljena je prije više od dvije godine, no još nije usvojena. Na ovom području u Hrvatskoj postoje rizici, neke šanse su propuštene, ali i dalje postoji značajan razvojni potencijal.

DEFINIRANI CILJEVI
U kontekstu strategije regionalnog razvoja koja je i kakva uloga zelene ekonomije, održivog razvoja na temelju obnovljivih izvora energije i, ukupno uzevši, ekološki zdravog razvoja i napretka?

- Provedba strategije regionalnog razvoja i svih ostalih strategija (nacionalne razvojne strategije, energetske strategije, strategije niskougljičnog razvoja, strategije održivog razvoja, strategije zaštite okoliša...), trebale bi omogućiti postizanje ciljeva. Neki ciljevi, uglavnom oni tehnički, definirani su: smanjivanje emisije stakleničkih plinova, povećanje energetske učinkovitosti, povećanje stope recikliranja otpada... Međutim, osim zbog činjenice da smo na razini EU-a tako odlučili, ne znamo zašto imamo te ciljeve, nedostaju planovi investicija, procjene učinaka i mjere za potporu onima koji bi mogli biti izloženi negativnim učincima tranzicije. Ozelenjavanje bi trebalo smanjiti rizike za zdravlje i okoliš, omogućiti razvoj većeg broja novih i boljih radnih mjesta od postojećih. Međutim, da bi do njega došlo, nije dovoljno prepisivati europske direktive. Potrebno ih je prilagoditi nacionalnom kontekstu. I provesti. (D.J.)
Možda ste propustili...

PISMO IZ IZOLACIJE

Konstantno gomilanje gluposti

TEMA TJEDNA: PANDEMIJA KAO POLITIČKO PITANJE (II)

Ljiljana Filipović: Jezik je virus!

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana