Magazin
PREMALO SRETNIH, PREVIŠE STRESNIH

Jesu li Hrvati sretni ili nesretni?
Razina sreće uoči blagdana raste,
a u siječnju se naglo srozava
Objavljeno 24. prosinca, 2016.

Vezani članci

ANITA FREIMANN, EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU

Istok Hrvatske prate niže vrijednosti sreće

DUBRAVKA MILJKOVIĆ, UČITELJSKI FAKULTET ZG

Malo smo nesretniji od Slovenaca i malo sretniji od Rusa

Jesu li građani Hrvatske sretni ili nesretni, odgovore su donosila brojna istraživanja. Iako uglavnom pripadamo sredini ljestvica sretnih nacija, ovoga mjeseca, zbog blagdanskog ozračja, božićnog i novogodišnjeg, ipak malo više trošenja, druženja s obitelji i prijateljima, vjerojatno bi se dalo naslutiti i više sreće.

No, ona se već u siječnju naglo srozava, a znamo i zašto. Nakon svog prosinačkog blještavila i lažnog dojma o dobrom životu, zanemarujući što Božić zapravo jest, naglo se osvješćujemo i postajemo svjesni surove realnosti, mnogi i beznađa, pa u siječnju slijedi već uobičajena depresija.

SKROMNI SNOVI

Suočavanje s plaćanjem računa nakon impulzivna trošenja za mnoge je trenutak otrježnjenja jer se često pri kupnji ne misli koliko je novčanik debeo i je li baš svaki kupljeni proizvod nužnost. Globalno konzumerističko društvo sa svojim napadnim reklamama potiče na svakodnevno trošenje, doživljaj i iskustvo kupnje, a materijalizam i želja za posjedovanjem, čini se, kao da su stavljeni na vrh društvene ljestvice.

Bilo kako bilo, prema posljednjem istraživanju o zemljama gdje žive najsretniji ljudi (World Happines Report 2016.), u kojem je sudjelovalo 157 zemalja, najsretniji ljudi žive u Danskoj, Švicarskoj, Islandu, Norveškoj i Finskoj. Od zemalja iz regije, najsretniji ljudi žive u Sloveniji koja se nalazi na 63. mjestu ove liste, a prate ih građani Hrvatske na 74.

Uglavnom stan, posao, obitelj, zdravlje i prijatelji, tako danas sanjaju Hrvati. Rekli bismo, skromno. No, istraživanje koje su također proveli hrvatski Forbes i Institut “Ivo Pilar“ pokazuje da je mali san većine otvorio prostor za američki san na hrvatski način, pa otuda i manje sreće u Hrvata. Jer američki san je san o zemlji u kojoj bi život trebao biti bolji, bogatiji i ispunjeniji za svakog, san koji svatko može ostvariti u skladu sa svojim sposobnostima i dosezima. Europljani teško razumiju taj san, a i mnogima od nas on je postao tegoban i teško je u njega vjerovati, osobito u vremenima krize, recesije i drugih nedaća. To nije samo san o automobilima i autocestama, nego san o socijalnoj pravdi koja omogućuje svakom muškarcu i svakoj ženi da dosegnu maksimum onoga za što su sposobni, san koji će im drugi priznati, san koji ne ovisi o rođenju ili statusu, a toga je u Hrvatskoj nažalost sve manje.

Uglavnom, Hrvati nemaju definiran hrvatski san. Ispitivanja pokazuju da ako hrvatski san i postoji, onda je malen, skroman i ne uključuje skupe automobile, visoke nebodere i drugo. Hrvatski san podrazumijeva najprije siguran život - siguran posao (koji se najlakše nalazi u državnim i javnim poduzećima), prosječne mjesečne prihode koji ne prelaze 3000 kuna po članu kućanstva te stambeni prostor u vlasništvu. Hrvati koji “sanjaju” žele biti dobro obrazovani, žele biti dobroga zdravlja te živjeti sa što je moguće manje svakodnevnog stresa. Ilustracije radi, oni među nama koji su najsretniji (a time podrazumijevamo i da žive hrvatski san) od kuće do posla i obrnuto potroše najviše trideset minuta, bilo da idu pješice ili se voze u automobilu, autobusu, tramvaju ili vlaku... Najvažnija karakteristika našeg malog hrvatskog sna nema, međutim, nikakve veze s onim što posjedujemo, što možemo kupiti ili koliko možemo zaraditi. Dobri obiteljski odnosi, kao i odnosi s prijateljima, najviše su pozicionirani na listi naših žudnji za dobrim životom.

STRESNI ILI SRETNI

No, ipak, nemojmo se zavaravati, posljednjih godina znatno su porasli zabrinutost, tuga, ljutnja i stres, pokazuje Nacionalni indeks sreće te potvrđuje i relativno nisko Gallupovo rangiranje Hrvatske u doživljavanju pozitivnih emocija. Emotivno stanje hrvatskih građana sve je lošije, pokazuju i podaci Nacionalnog indeksa sreće (NIS) koji mjeri kvalitetu života hrvatskih građana i nastavi li se trend, postat ćemo nacija “trajno” zabrinutih, tužnih i ljutitih. Nacija premalo sretnih, a previše stresnih ljudi. Nacija koja i kad se čini da je sretna, uvijek (ne)opravdano nešto gunđa, nezadovoljna je svime i svačime, i sobom, i državom, i susjedima, i prijateljima, a onda i rijetki trenutci sreće dođu i prođu, kao kratkoročni dašak optimizma i zadovoljstva u općem valu negativnosti, opravdanih i onih manje opravdanih, objektivnih i subjektivnih, za koje smo i sami krivi.

Piše: Damir GREGOROVIĆ

Iskustva poput dobrih međuljudskih odnosa, putovanja i dobrih uspomena povezanija su sa zadovoljstvom života nego materijalne stvari...

Ipak, nemojmo se zavaravati, posljednjih godina znatno su porasli zabrinutost, tuga, ljutnja i stres, pokazuje Nacionalni indeks sreće

IVAN DEVIĆ, PSIHOLOG
Sreća ne proizlazi iz kupovanja

Na uzorku od 1004 punoljetna ispitanika psiholog dr. Ivan Dević i sociolozi dr. Filip Majetić i dr. Rašeljka Krnić izmjerili su razinu usmjerenosti građana Hrvatske prema materijalizmu, koliku važnost građani naše zemlje pridaju stjecanju i posjedovanju materijalnih dobara te kojim osnovnim ljudskim vrijednostima građani pridaju veću, a kojima manju važnost. “Građanima naše zemlje posjedovanje i stjecanje materijalnih dobara nije glavna preokupacija u životu, niti oni stjecanje i posjedovanje dobara vide kao glavni element za sreću u životu. Na spomen materijalizma najčešće imamo negativne asocijacije. Pokazalo se da su ljudi koji vjeruju da konzumizam čini ljude sretnima zapravo oni koji su manje zadovoljni životom”, sažima glavni nalaz psiholog dr. Ivan Dević, ističući da je do sličnih rezultata došlo i jedno prijašnje istraživanje, iako upozorava da postoji više načina istraživanja materijalizma, a oni su se odlučili za mjerenje materijalizma kao životne preokupacije i izvora sreće. Istraživanje spomenutih psihologa i sociologa s Instituta “Ivo Pilar” pokazuje da su mladi skloniji materijalizmu od starijih. Manja bi orijentacija prema materijalizmu kod starijih osoba, prema nekim mišljenjima, mogla biti rezultat promjene u vrijednosnim prioritetima koja dolazi sa starenjem. Pojedinci s godinama nešto veću važnost pripisuju vrijednostima poput sigurnosti, konformizma, tradicije i dobrohotnosti, koje uključuju skrb o dobrobiti drugih, odanost vlastitoj skupini i njezinim članovima te nadilaženje sebičnih interesa, dok sve manju važnost pridaju sebično orijentiranim vrijednostima, poput moći, dostignuća i nezavisnosti. “Pokazalo se da su ljudi koji ulažu u pozitivna iskustva umjesto u materijalna dobra znatno zadovoljniji životom. Iskustva poput dobrih međuljudskih odnosa, putovanja i dobrih uspomena povezanija su sa zadovoljstvom životom nego materijalne stvari zato što pozitivna iskustva duže i bolje pamtimo, a to nas duže čini sretnima nego, primjerice, kupnja kojeg novog odjevnog predmeta ili novoga mobilnog uređaja, koje ćemo relativno brzo zaboraviti te će sreća koja proizlazi iz te kupnje relativno kratko trajati”, zaključuje svoju analizu psiholog dr. Ivan Dević s Instituta Ivo Pilar. (Izvadak iz intervjua: Glas Koncila/Ivan Tašev, 17. travnja 2016.)

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana