Marić mi je čak nudio pomoć pri lobiranju kod Mamića i Izvršnog odbora, ali to sam odmah odbio
Osječki nogometni sudac Damir Batinić prošlog je tjedna prilično uzburkao ionako nemirne vode oko sudačke organizacije podnošnjem ostavke na mjesto njezina dopredsjednika.
Kao glavni razlog naveo je nemogućnost suradnje s novoizabranim predsjednikom Brunom Marićem, a posebnu je pozornost izazvalo njegovo pismo Izvršnom odboru HNS-a u kojem je obrazložio razloge ostavke. Posebno je za oko zapela jedna rečenica, u kojoj je naveo "kako predsjednik Sudačke komisije treba biti osoba koja će biti sposobna othrvati se uvijek prisutnim pritiscima, te neće biti daljinski navođena iz Međugorja".
Marić izigrao dogovor
Ta je rečenica raspirila maštu uvijek spremnih teoretičara urote, a Batinić je odlučio javno objasniti zbog čega je zapravo odlučio uskratiti podršku novoizabranom predsjedniku Sudačke komisije Bruni Mariću. Obrazloženje je manje "bombastično" od očekivanog.
- Kako bih objasnio razloge ostavke na mjesto dopredsjednika Sudačke komisije i razloge zbog kojih nisam želio surađivati s novoizabranim predsjednikom Brunom Marićem, moram se vratiti tri mjeseca unatrag. Tadašnji predsjednik Sudačke komisije Ante Kulušić najavio je povlačenje s te funkcije na kraju ove sezone. Naravno, odmah su se pojavili kandidati za njegova nasljednika, među kojima sam bio i ja. Bruno Marić je tada tražio sastanak sa mnom pa smo se sreli u Osijeku 18. prosinca prošle godine. U razgovoru mi je rekao kako ima želju biti predsjednik Komisije, ali je s obzirom na svoju prošlost iz sudačke karijere smatrao kako to ne bi bilo dobro za sudačku organizaciju, kojoj bi to bio samo dodatni teret, a ni za hrvatski nogomet u cjelini. Takav stav potkrijepio je velikom prašinom koja se digla u javnosti nakon što je izabran za VAR instruktora. Tom prilikom kazao je kako bih ja bio najbolji izbor za poziciju predsjednika Sudačke komisije. Tada mi je rekao kako ću imati njegovu punu podršku i suradnju te izrazio stajalište da smatra kako bih bio čovjek koji bi mogao napraviti potrebne iskorake u sudačkoj organizaciji. U nastavku razgovora ponudio mi je pomoć pri lobiranju kod određenih članova Izvršnog odbora HNS-a, a u jednom je trenutku spomenuo kako bi bilo dobro da Zdravko Mamić podrži moju nominaciju i ponudio mi pomoć pri lobiranju kod Mamića. Odmah sam odbio takvu mogućnost jer s Mamićem kroz cijelu svoju sudačku karijeru nisam imao nikakvih doticaja pa ih pogotovo ne bih želio imati u funkciji predsjednika Sudačke komisije i pod cijenu da nikada ne budem imao nikakvu funkciju u Sudačkoj komisiji, rekao sam Mariću "ne" na taj njegov prijedlog. Ne zbog toga što imam nešto privatno protiv Zdravka Mamića, nego isključivo zbog lošeg utjecaja koji je imao u proteklim godinama na sudačku organizaciju. No cijela se njegova priča promijenila nakon nagle smjene Sudačke komisije, koju smatram posve pogrešnim potezom jer je taj saziv Komisije bio složen od pravih profesionalaca i ljudi koji su svoj posao radili dobro. Oni su najmanje bili krivi u cijeloj toj histeriji koja se stvorila. Tu je Bruno osjetio svoju novu priliku, čak se nije našao pozvanim da me ponovno kontaktira. Tek sam kroz medije saznao kako je on postao glavni favorit za tu funkciju. Nazvao sam ga i prvo je pokušao opovrgnuti taj novinski napis, a onda mi je rekao kako će on svojoj izbornoj bazi, ako ga želi za predsjednika Sudačke komisije, reći - ne. Što se događalo u razdoblju između našeg razgovora i nakon nepotrebne smjene Sudačke komisije, mogu samo pretpostavljati. Izigrao me je i to je jedini razlog zbog kojeg sam se odlučio ne participirati u komisiji kojoj je on izabran na čelo. Ostavka i pismo upućeno IO-u HNS-a nema nikakve veze s bilo kojim drugim razlozima. Da nije bilo tog razgovora na kojem je on inzistirao, imao bi moju podršku, kao što bih i ostao u Komisiji da je izabran bilo koji drugi kandidat. Nakon svega imao sam tri opcije kojim putem krenuti dalje. Učiniti to što sam napravio, "uhljebit" se u Komisiji i raditi u njoj, premda ne znam kako bih Marića doživljavao nakon njegovih poteza, ili prihvatiti ponudu za produženje sudačke karijere za još koju sezonu, jer postoji takva mogućnost, propisana pravilnikom o suđenju u određenim uvjetima, koje bih vjerojatno ispunio. Odlučio sam ostati dosljedan i svoj, pa uopće ne žalim zbog poteza i puta koji sam izabrao.
Jedan od razloga ostavke bio je i sama procedura pri izboru Marića za predsjednika. Naime, Batinić smatra kako su predsjednika trebali izabrati ljudi koji su ušli u Komisiju, pa svoj prijedlog proslijediti IO-u HNS-a na verifikaciju.
- Prvi put je način izbora Komisije krenuo onako kako to propisuje UEFA, a to je da svaka regija prema stručnim kriterijima predloži svog kandidtata, a onda mi između sebe glasanjem biramo predsjednika. Ako je Marić bio siguran da ima podršku sudaca, imao bi je i od Komisije. U tom slučaju njegov izbor uopće ne bi bio sporan. Gospodin Damir Mišković uvjeravao je kroz medije kako će tako i biti, ali se posljednje večeri prije izbora sve promijenilo.
Bez očekivanja
Nakon što je odlučio uskratiti podršku novom predsjedniku, Batinić je "skinut" s dvije utakmice za koje je bio delegiran kao glavni sudac. Doživljava li to kao Marićevu odmazdu?
- Ne. To je logičan potez povjerenika za suđenje Ivana Novaka. Iskreno, sam bih sebe maknuo s te dvije utakmice jer okolnosti i tenzije nisu bile normalne nakon moje ostavke i iskazivanja nepovjerenja novom predsjedniku. Razgovarao sam s povjerenikom i dao mu signal kako neće biti problem ako me makne s tih utakmica, no odluka je morala biti njegova. No ni on se nije postavio baš ljudski, jer mi je odluka javljena kad sam već krenuo put Zagreba, a nije mi ju priopćio povjerenik, nego Igor Pristovnik, voditelj sudačkog odjela HNS-a.
Batinić je trebao suditi još do kraja aktualne sezone. Očekuje li kako će biti delegiran za utakmice Prve HT HNL i kakvi su mu planovi nakon završetka karijere? Vidi li se u sudačkim forumima nakon svega?
- Iskreno, što se delegiranja tiče, ne očekujem ništa. Vidjet ćemo što će dalje biti. Što se tiče mog angažmana izvan terena, nisam prekrižio mogućnost djelovanja u sudačkim forumima. Novoizabrana Komisija ima mandat do kraja ove kalendarske godine, a tada će se karte ponovno miješati, pa ću tada odlučiti hoću li se aktivno uključiti u rad sudačke organizacije i na koji način.
Je li Marićev izbor određena borba za prevlast određenih lobija u Sudačkoj komisiji?
- Mislim da nije. Ne doživljavam to na taj način. Marić je ambiciozan čovjek koji je u ostvarenju svojih ciljeva spreman na lobiranja i određene poteze koje osobno nikada ne bih povukao. Da je imao obraza i časti, s obzirom na razgovor koji smo vodili na njegovu inicijativu, ne bi se prihvatio te dužnosti.
Marić tvrdi kako ima podršku sudačkog miljea. Zna li Batinić nešto više o toj podršci?
- Nakon što je izabran, normalno je da ga svi podržavaju. Kroz medije je prikazao da tu podršku uživa otprije, ali ne sjećam se da je provedena nekakva anketa među nama sucima koga bismo željeli na čelu Sudačke komsije. Jedino ako me nisu u toj anketi zaobišli - zaključio je ironično Damir Batinić, osječki nogometni sudac.
Dalibor Keler
KOMPROMISI SU NAJVEĆI PROBLEM
Batinić smatra kako bi se u sudačkoj organizaciji više trebalo držati stručnih negoli interesnih sfera pri sastavljanju sudačkih lista
- U tom dijelu kompromisi su najveći problem. Uvijek netko ima nekog "svog" suca kojeg želi ugurati na listu pa onda one postaju preširoke. Trebalo bi težiti tome da najbolji naši suci sude bar tri utakmice mjesečno, a za to je potrebno imati optimalan broj sudaca na listama. Smatram kako je to deset sudaca plus dva perspektivna koja bi se kalila i u drugoligaškim utakmicama. Zato smatram kako će uspješnost ove sudačke komisije i svih budućih komisija ovisiti o tome koliko će biti sposobne te kompromise svesti na minimalan broj. UEFA nam je odavno poslala određene smjernice prema kojima se trebamo ponašati, a mi se u tome baš nismo dobro snašli. Evo, konkretan je primjer aktualni povjerenik za suđenje Ivan Novak. UEFA je prije 15 godina odvojila nogomet od futsala, a Novak je u futsalu bio ono što je Pier Luigi Colina u "velikom nogometu" kada je riječ o djelovanju u sudačkoj organizaciji. Stekao je velik ugled i napravio odlične stvari kao sudac i kontrolor, pa ne vidim logiku da ga se trebalo prebaciti u "veliki nogomet". Ne držimo se naputaka UEFA-e pa zbog toga naši suci ne paritcipiraju u završnicama velikih natjecanja.
NIJE ŽELIO U VAR SOBU
Zanimljivo, Damir Batinić jedini je od naših sudaca odbio biti VAR sudac, a takav potez objašnjava na sljedeći način:
- Jednostavno se ne vidim u tom dijelu. Želim raditi ono što volim, a to je za mene teren, a ne VAR soba.
O ODNOSU SA ŽELJKOM ŠIRIĆEM
Sudačka karijera mu je pri kraju, a tijekom nje često je bio označavan kao dio famoznog osječkog sudačkog lobija i često se govorilo kako je uz pomoć nekadašnjeg predsjednika Sudačke komisije Željka Širića napredovao brže nego što je trebao.
- Priča se svašta, ali u tim pričama tek je desetak posto istine. Naravno da sam se susretao sa Širićem jer sam iz Osijeka, nogometni sam sudac, a tijekom Domovinskog rata bio mi je, zajedno s mojim pokojnim ocem, zapovijednik u Sportskoj jedinici. Odnos nam je uvijek bio korektan, ali s obzirom na veliku razliku u godinama kratko smo se intenzivno družili tijekom sudačkih karijera. Teza koja se kroz medije uvijek provlačila o mom brzom napredovanju, a bazirana je na prijateljskom odnosu Širića i mog oca, koji je također bio sudac, te o tome da me je Širić nakon pogibije mog oca lansirao do Prve lige, nije točna. Prije nego što sam dospio na A listu, 11 godina sudio sam na nižim stupnjevima natjecanja. Četiri godine bio sam u Drugoj ligi, tri u Trećoj, a po dvije u Četvrtoj te zajedno u Petoj i Šestoj. Ni jednu stepenicu nisam preskočio. Još jedna stvar - dok je Širić bio predsjednik Sudačke komisije, s liste prvoligaških sudaca, kada se skraćivala Liga sa 16 na 12 klubova, ispao je moj brat Davor, koji je bio pomoćni sudac. To se sigurno ne bi dogodilo da smo imali Širićev poguranac, kako se priča.
skinut s liste
BATINIĆ JE BLIZU KRAJA SUDAČKE KARIJERE
O PRITISCIMA NA SUCE
Je li ikada u karijeri doživio pritiske od klupskih dužnosnika uoči neke utakmice?
- Nisam. Sjećam se jedne utakmice između Zadra i Splita gdje sam očekivao ekstremni pritisak jer su osim spomenutih klubova zainteresirani bili i Inter i Rijeka. Inter se sa Zadrom borio za opstanak, a Rijeka sa Splitom za ulazak u Europu. Međutim, nitko me ništa nije pitao niti je bilo kakvih pritisaka. Što se tih pritisaka tiče, mislim da to kreće od samog početka karijere, točnije, od načina na koji se pojedini sudac postavi prema tome. Ako si na to imun na startu, što sam ja bio, poslije se to brzo raširi među klubovima pa i ne pokušavaju činiti pritiske.