Nastala kao kapelanija 1848., pokraj Bosanskog Šamca, Hrvatska Tišina župom je postala 1858. godine, dijelom od Župe Garevac, a dijelom od Župe Tolisa. Pretpostavlja se da je među prvim propovjednicima na ovom području djelovao fra Jakov Markijski.

Cijelo područje je dobilo ime Tišina prema glasovitom “čudu” koje je učinio: stišao je žabe koje su ga ometale u molitvi!

Čuda se u Hrvatskoj Tišini, koja na sebi nosi ratne rane, događaju i danas. Utihnule su poput žaba ratne trube, a u to malo mjesto na samoj granici s Hrvatskom, bar jednom godišnje, kad ondje boravi njezin najpoznatiji sin, fra Ivo Pavić, slijeva se mnoštvo autobusa, osobnih automobila s različitim registracijskimarskim oznakama, od Osijeka, Slavonskog Broda, Đakova, Županje, Vinkovaca, Našica, pa čak i Zagreba, Varaždina... Tisuće ljudi hrle k fra Ivi po riječ utjehe, svjedočanstvo vjere, ali i s teškim bremenima, ili kako bi kršćani rekli, križevima na ramenima. Dolaze moliti za svoje zdravlje i zdravlje svojih najbližih.

Tako je bilo i prije nekoliko dana kada je u dvorištu pokraj župne crkve fra Ivo okupio mnoštvo vjernika sa svih strana. Nikome nije smetalo jarko sunce koje je udaralo direktno na župno dvorište, neki su se zaštitili malim suncobranima, no većina je bila bez pedlja hladovine. I nikome ništa nije smetalo. Sklopljenih ruku, očiju uprtih u oltar, upijali su fra Ivine riječi. Služila se misa za ozdravljenje, prije nje molitva, a polije klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

- Došla sam moliti za zdravlje u obitelji. Prvi put sam ovdje bila prije dvije godine, prije toga sam samo čula za fra Ivu. Imam bolesno dijete i tada sam također došla moliti za njegovo zdravlje. Ono što se u Tišini dogodilo prije dvije godine ostaje između mene i mog Gospodina, ali mogu reći da mi se život okrenuo u potpuno drugom smjeru, u Tišini sam susrela živoga Boga - kaže naša sugovornica koja je u Tišinu došla iz jednog slavonskog grada.

Mnogo je takvih i sličnih priča. Svjedočanstva o ozdravljenjima, kao i svemu onome što vjernici doživljavaju pri susretu s fra Ivom, mogu se pročitati na stranicama župe u kojoj je trenutačno župnik, u malom mjestu Šurkovac.

Fra Ivo Pavić, doktor teologije, kako se navodi na stranicama Rimokatoličke Župe Presvetog srca Isusova Šurkovac, rođen je 1965. u Hrvatskoj Tišini pokraj Bosanskog Šamca, gdje je pohađao srednju školu. U 24. godini života, kaže, čuo je Gospodinov glas: Bit ćeš moj svećenik! Odmah se odazvao i javio u franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu, iako je već radio u jednoj tvornici i nije razmišljao o duhovnom zvanju. Stupio je u postulaturu u franjevačku gimnaziju u Visokom 1988., i u novicijat u Sarajevu 1989. Nakon završetka novicijata i prve godine studija bio je za vrijeme rata tri godine u progonstvu u Samoboru i Austriji. U progonstvu je 1995. položio vječne redovničke zavjete. Kardinal Vinko Puljić zaredio ga je za đakona 1996., i za svećenika 1997. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 2000. godine. Bio je župni vikar u Rumbocima, Uskoplju, Tuzli i Tolisi. Službu nove evangelizacije počeo je 2000. godine. Držao je duhovne obnove u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji te u ostalim europskim župama i u našim hrvatskim katoličkim misijama u mnogim gradovima Njemačke, Švicarske, Austrije, Italije, i u New Yorku. Posvuda gdje je propovijedao nikle su molitvene zajednice.

- I danas, kad se propovijeda Božja riječ, Duh Sveti nešto radi, brakovi se obnavljaju, ljudi se mijenjaju, dolazi svjetlo, dolaze ozdravljenja. Zato, braćo i sestre, nemojmo kazati - ja nisam svet, ja nisam sposoban, ja ne mogu propovijedati Božju riječ. Reći ću vam nešto, Bog se hoće poslužiti malim ljudima, ne velikim! Bog se poslužio Davidom malenim, ne Golijatom. Zato se Bog hoće poslužiti i vama - rekao je fra Ivo u svojoj homiliji.

Podsjetio je i tom prilikom kako je ne tako davno u Osijeku održao duhovnu obnovu koju su organizirali branitelji.

- Važno je okupljati se, imati ovakve susrete, seminare, u dvoranama, na stadionima, na trgovima, izići na puteve, na magistrale, na autoceste i propovijedati Božju riječ - poručio je fra Ivo, dodavši kako grješnici nisu u crkvi nego izvan nje.

- Velika je tragedija da smo se mi svećenici zatvorili u četiri zida u crkvi i samo tamo propovijedamo Božju riječ. To je pogreška! Što Isus kaže? Idite po cijelom svijetu! Braćo i sestre, ako želite uloviti ribu, nećete zabaciti u svojoj kupaonici, ribe su u Savi, u rijekama. Grešnici nisu u crkvi, grešnici su izvan nje! Isus ne govori apostolima - idite, zatvorite se u svoju sobu i molite. Ne! Nego idite i propovijedajte, i ja ću tada biti s vama. Kada mi sjedimo, Isus s nama sjedi. Kada mi spavamo, Isus s nama spava. Kad smo mi pasivni, Isus je pasivan, kada smo aktivni i on je aktivan. Kada mi propovijedamo Isus čini čudesa. Važno je da se pokrenete, nemojte biti nepokrenuti, nego dopustite da vas Bog pokrene. Svi ste pozvani koji ste ovdje propovijedati Božju riječ, svi ste dostojni - poručio je fra Ivo svjetini.

Rekao je također i kako nisu vjernici ti koji će tog dana u Tišini moliti, nego je to Isus koji će Oca moliti za njih da budu kršteni Duhom svetim i ognjem.

- Kad se to dogodilo apostolima više nije bilo čekanja, išli su po cijelom svijetu, imali su hrabrost, imali su karizme, darove, mnoga čudesa su se dogodila - rekao je fra Ivo.

Svakako najemotivniji dio susreta fra Ive s vjernicima bio je nakon misnog slavlja, kada je noseći u rukama Presveti Oltarski Sakrament, prošao kroz mnoštvo vjernika. Kako i rekosmo na početku, mnoštvo je onih koji su u Tišinu došli s teškim bremenom na leđima, s mukom, patnjom, bolestima. Mnogi su došli moliti za ozdravljanje svojih najbližih. Preko puta nas stajala je žena držeći u rukama veliku fotografiju djeteta kojem je možda, pet, šest godina. Dječak. Kada se fra Ivo približio pokušala je fotografijom dotaknuti Presveto, naglas jecajući. Nije bila jedina, stotine takvih vidjeli smo u Tišini. Neki su u rukama držali fotografije mladenaca, neki djece, neki starijih ljudi, vjerojatno roditelja.

Na web-stranicama fra Ivine župe u Šurkovcu mogu se pročitati brojna svjedočanstva onih koji su se susreli s ovim karizmatikom. Svjedoče ljudi sa svih strana o čudesnim ozdravljenjima, o susretu sa živim Isusom, govore kako im je život nakon tog susreta krenuo u potpuno drugačijem smjeru. Vjernici zahvaljuju. O okviru tamošnje crkve nalazi se jedna prostorija u kojoj se po cijelom zidu nalaze 'okačene' štake i štapovi onih koji su došli u ovo mjesto i doživjeli ozdravljenje. Ozdravljanje je, rekao bi fra Ivo, odgovor na molitvu i vjeru onih koji k njemu dolaze.

I na kraju, ne možemo pisati o susretu s fra Ivom u Tišini, Šurkovcu, ili na bilo kojem drugom mjestu kamo odlazi, a ne spomenuti njegov band Božji glas. Neki kažu, nakon što ih je Gospodin doveo na pravi put, rado odlaze na susrete samo kako bi uživali u tom posebnom načinu slavljena Gospodina.

- Sve što mi treba dobijem i na nedjeljnoj misi u našoj crkvi. Ali, posebno je širom otvoriti srce i slaviti Gospodina s rukama u zraku, s gromkom pjesmom na usnama, pljeskati mu i zahvaljivati. To je ono što me danas vodi k fra Ivi - zaključuje vjernica iz Đakova.

Piše: Maja MUŠKIĆ