U organizaciji Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju AKROMION četvrti je put održan u Zagrebu simpozij “Gdje završava konzervativno, a započinje operacijsko liječenje u koštano-zglobnoj kirurgiji?”, ovaj put s temom “Kako vratiti pokret?”

Svake je godine simpozij sve posjećeniji, tako da mu je ovaj put nazočilo više od 350 liječnika ortopeda, fizijatara, liječnika opće medicine i fizioterapeuta. Ortopedi Akromiona još jednom su podsjetili sudionike da je blokirano koljeno akutno i hitno stanje u ortopediji pri čemu postoji mehanička blokada u koljenu koja onemogućava potpunu ekstenziju – ispružanje koljena, a najčešće nastaje rupturom meniskusa i zahtijeva što skorije operativno liječenje.

Na koljenu se često razvije artrofibroza – stanje u kojem dolazi do proliferacije tkiva najčešće nakon ozljede, kirurškog zahvata na koljenu, upale, imobilizacije, politraume, a očituje se ograničenjem kretnji koljena, osjećajem ukočenosti uz bol u prednjem dijelu koljena. Liječi se konzervativno – fizikalnom terapijom, manipulacijom i operativno. Važno je nakon bilo koje operacije na koljenu odmah početi doziranu rehabilitaciju, primjenjivati dinamičke udlage, a ako ipak dođe do razvoja artrofibroze (priraslica) te je potreban operativni zahvat, pri novom je zahvatu potrebno čuvati sinovijalnu (unutarnju) membranu zgloba kako ne bi ponovno došlo do razvoja priraslica.

Nakon ozljede ili operacije prednjeg križnog ligamenta moguć je nastanak prednje koljene artrofibroze, tj. čvorića u prednjoj interkondilarnoj jami, a očituje se prednjom koljenom boli u ekstenziji, uz zvučni fenomen i zaostajanje ekstenzije od 10 st. Stanje se naziva Cyclops sindrom, a rješava se isključivo operativno, uklanjanjem čvorića.

Prije pedesetak i više godina u pacijenata koji su bolovali od specifičnog artritisa (TBC zgloba), septičkog artritisa ili su pretrpjeli teško oštećenje zglobova u nekim slučajevima izvodile su se operacije artrodeze – operativno ukočenje zgloba. Na taj je način teško oštećen zglob koji je izazivao bol bio operativno ukočen, bol se smanjila, ali je zaostalo teško oštećenje funkcije. Takve se operacije vrlo rijetko izvode i danas, ali ortopedsku pomoć i danas traže pacijenti kojima je u mladosti neki zglob operativno ukočen, a danas osjećaju bol u susjednim zglobovima ili u kralježnici. Bolesnicima se pokušava pomoći deartrodezom – ukočeni se zglob praktički “prepili” i na njegovo se mjesto implantira umjetni zglob. S obzirom na to da u bolesnika postoji i gubitak okolne muskulature, nije za očekivati potpuni oporavak funkcije, ali se želi postići smanjenje bolova, spasiti susjedni zglob i poboljšati funkciju, tako da, primjerice, pacijenti mogu olakšano sjediti, nešto lakše hodati i lakše održavati higijenu. Važno je znati da zglob kuka i koljena koji su operativno ukočeni prije više od 50 godina danas mogu biti zamijenjeni umjetnim zglobom. Rezultati nisu čudotvorni, ali mogu poboljšati kvalitetu života bolesnika. U svijetu postoji malo centara koji izvode takve operacije, posljedično tome i malo objavljenih radova o rezultatima operacija, ali izvode se i u našoj zemlji.

Čest je problem u našim ordinacijama bolesnik s kontrakturom ramena – ukočenim ramenom. Govorimo o kontrakturi kad u zglobu postoji ograničenje i aktivne i pasivne pokretljivosti, a uzrok može biti primarni (operacije vrata, prsnog koša, dijabetes, KOBP i razne druge bolesti) te sekundarni, vezan uz rame: ruptura mišića, kalcificirajući tendinitis i slično. Kontraktura ramena ili “smrznuto rame” razvija se tiejkom više mjeseci: tri mjeseca bolesnik osjeća bol, idućih se od tri do devet mjeseci razvija ukočenje ramena, koje je daljnjih 9 - 12 mjeseci ukočeno, a još 18 mjeseci traje spontani oporavak i smanjenje boli. Kod jakih bolova i ograničenja funkcije moguće je operativno liječenje – radi se artroskopsko opuštanje skraćenih struktura i manipulacija zgloba u općoj anesteziji, ali najmanje šest mjeseci od početka bolesti. Nakon operativnog liječenja potrebna je višetjedna intenzivna rehabilitacija, a kod ramena se najkasnije oporavlja pokret unutarnje rotacije.

Kao i prethodni, i ovaj je simpozij upoznao sudionike s mnogim novitetima u ortopediji, a dobro je znati da se novi zahvati u ortopediji redovito i brzo počinju primjenjivati i u našoj zemlji.

Piše: dr.med. Đurđica KESAK-URSIĆ, spec. fiz. med. i reh.