Objavljeno 26. svibnja, 2012.
Ham: Nije se tu popuštalo politikantskim pritiscima i izletima u unitarističke vode
O ukidanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika Sanda Ham čula je od kolega koji su bili članovi i koji su pismom obaviješteni da se Vijeće ukida - naime, o toj odluci javnost još nije obaviještena.
Vijeće je osnovalo Ministrastvo znanosti, obrazovanja i športa u travnju 2005., demokratski je izabrano tijelo u kojem su bili predstavnici mjerodavnih institucija iz cijele Hrvatske.
“Vijeće nije bilo stranački obojeno, jezikoslovci nisu ulazili u Vijeće prema partijskoj knjižici i podobnosti, nego prema svojem znanstvenom ugledu”, napominje jezikoslovka Sanda Ham. Predstavnica osječkoga Filozofskoga fakulteta bila je Ljiljana Kolenić, zagrebački je Filozofski zastupao Ivo Pranjković, Tomislava je Ladana zamijenio Marko Samardžija, iz Matice hrvatske bio je tu Mirko Peti, s Hrvatskih studija Branka Tafra, s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Dunja Brozović, Mile Mamić...
“U Vijeću su doista bila zastupljena različita, pa i suprotstavljena mišljenja o normiranju hrvatskoga jezika. Vijeće je ipak, rukovođeno akademikom Radoslavom Katičićem, vrlo uspješno ispunjavalo povjerenu mu zadaću - sve je to u zapisnicima s rada Vijeća javno i dostupno na stranicama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje”, upozorava prof. Ham, ogorčena što je ukinuto “jedino državno mjerodavno i stručno tijelo koje je imalo sustavno skrbiti o hrvatskom jeziku - otvoren je prostor nestručnjacima, amaterima i politikantima”.
“Nema pogubnijega nego kada se iz struke izbace stručnjaci i iz hrvatskoga jezika hrvatski jezikoslovci. Odluka je o ukidanju Vijeća posve politička, samo politika može pismom ukidati demokratski izabrana tijela i smjenjivati demokratski izabrane predstavnike. Prvo je Vijeće za normu hrvatskoga jezika osnovalo Vijeće za jezikoslovlje u Ministarstvu znanosti i tehnologije 16. ožujka 1998. i djelovalo do 2000.
“Vijeće koje je ovaj tjedan ukinuto, drugo je Vijeće, dakle - dva dolaska na vlast SDP-a i dva ukidanja Vijeća za hrvatski jezik. Poslije prvoga ukidanja Vijeća, na tržište je stigao Anić-Silićev pravopis. U tom su pravopisu uhićenje i hapšenje, susjed i komšija, žlica i kašika posve ravnopravne riječi, a što džanika, džanum, akšamlučar, kašičkanje, kašikanje, solistkinja i slična unitaristička jednačenje, rade u pravopisu koji se zove hrvatski, to valjda samo autor i izdavač pravopisa znaju - izdavač je toga pravopisa S. Goldstein, a trenutačno je taj izdavač savjetnik ministra znanosti, Jovanovića”, dodaje Sanda Ham, ističući kako vijest o ukidanju Vijeća nije obznanjena i da se ne znaju razlozi.
“Vijeće je, za razliku od dnevnopolitičkih nadrijezikoslovaca, hrvatski jezik usmjeravalao prema samosvojnosti i unutrašnjoj izgradnji - sagledavanju vlastitoga sustava iz njega samoga. U tom je važnost Vijeća velika. Nije se tu popuštalo politikantskim pritiscima i izletima u unitarističke vode”, kaže dr. sc. Sanda Ham.
Vijeće je utemeljilo pravopisna načela jer mu je to bila i jedna od zadaća.
“Ta pravopisna načela daleko su od unitarizima i skretanja hrvatskoga jezika u kojekakve promašene projekte rashrvaćivanja. Međutim, iz Ministrastva su odmah, čim su preuzeli obrazovanje naše djece u svoje ruke, najavili novi pravopis, jer im ovaj nije po volji, a sadašnji je školski pravopis napisan prema načelima Vijeća za normu. Novi je pravopis u javnosti najavio, naravno, ministrov savjetnik, Slavko Goldstein, izdavač pravopisa iz 2001., pravopisa koji tada, i nikada, nije dobio minstarsko odobrenje za upotrebu u školama”, smatra Sanda Ham te dodaje kako za Goldsteina “pravopis dobra tržišna roba, koja se trži na veliko. Nije mala stvar biti izdavač knjige obvezne za svakoga učenika. Hoće li biti u Hrvatskoj mudrosti pa se zaustaviti trženje, pazarenje i vašarenje hrvatskim jezikom? Vijeće za normu tu je mudrost imalo”.
Vijeće je bilo osobito baš po tome što je jedan od uvjeta za članstvo i rad u Vijeću bilo i to da jezikoslovac član ne smije biti autor pravopisa. Naime, već u vrijeme osnutka Vijeća S. Babić, M. Moguš., S. Ham i J. Silić bili su autorima pravopisa i nitko od njih nije imao djelatnoga pristupa Vijeću. Matica Hrvatska dvije godine nakon što je Vijeće postavilo pravopisna načela i Ministarstvo ih prihvatilo, dakle, 2007., objavila je svoj pravopis neusklađen s odlukama Vijeća. Matica hrvatska o Jovanovićevoj odluci šuti, kao i Ministarstvo.
“Riječ je o hrvatskom jeziku, treba nam hrvatski govoriti”, zaključuje Sanda Ham.
Narcisa VEKIĆ
Vijeća za normiranje jezika odnose se na službene, obično državne institute koji se bave pitanjima jezika jedne ili više zemalja (ili regija). Bave se novim riječima i izrazima koje se rabe u svakodnevnim jeziku, popisom pojmova i riječi koje se rabe. Druga područja su istraživanja je modernizacija jezika kao primjerice reforme pravopisa, ili općenito određivanje pravopisa jezika. Ponekad čak i restrukturiranja pisma (kao što je bilo u Turskoj s arapske na europsku abecedu). Vijeća za normiranje jezika su kao službene institucije referente točke kada su u pitanju opća pitanja o jeziku.(Izvor: Wikipedija)
U Vijeću su doista bila zastupljena različita, pa i suprotstavljena mišljenja o normiranju hrvatskoga jezika
MINISTARSTVO: VIJEĆE JE IMENOVAO PRIMORAC!
Odluku o raspuštanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta donijelo je zato što smatramo da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti znanstveni instituti i visokoškolske ustanove (primjerice Institut za jezik i jezikoslovlje), koje je za to osnovala država koja ih i financira. Vijeće za normu nije bilo “demokratski izabrano tijelo”, kako tvrdi prof. dr. sc. Sanda Ham, nego od strane politike - bivšeg ministra Dragana Primorca - imenovano Vijeće. Kukuriku koalicija je, pak, u svom programu jasno rekla da politika neće arbitrirati ni u jednom stručnom pitanju, pa ni u jeziku. Ne želimo biti sudionici u politikantstvu. Osim toga, u protekle tri godine Vijeće se sastalo samo četiri puta. Odluku o raspuštanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta donijelo je 8. svibnja 2012. Naposljetku, odobravanje školskog pravopisa regulirano je Zakonom o udžbenicima i ostalim provedbenim aktima u kojima je jasno propisano da se pravopis uvrštava na listu pomoćnih nastavnih sredstava (pod uvjetom da je prošao zakonsku proceduru). Trenutačno je važeći samo jedan pravopis: Babić-Finka-Moguš, Hrvatski pravopis, IV. izdanje, Školska knjiga, 1996.”, stoji u priopćenju Ureda za odnose s javnošću MZOS-a.