G uverner Hrvatske narodne banke izrekao je u Hrvatskom saboru početkom srpnja oštro upozorenje koje je izazvalo strah većine građana i potaknulo pitanje - prijeti li Hrvatskoj bankrot i što bi bankrot značio za njezine građane?
U prethodnih 19 godina, od nastanka hrvatske države, može se pratiti kontinuitet vlasti HDZ-a uz kratkotrajni privremeni, četvorogodišnji prekid u razdoblju od 2000. d

Ovog trenutka RH ne prijeti izravni bankrot, ali je crta kojom se podvlače državni računi sve deblja i deblja

o 2003. godine obilježen radom koalicijske vlade. Bez obzira na to što dolazilo iz političkih kuhinja, mora se jasno reći kako Hrvatska nije ispunila gospodarska očekivanja domaće i inozemne javnosti koja su pred nju postavljena u razdoblju tranzicije. Naravno, politički je najjednostavnije za sve okriviti rat. Međutim, bez obzira na teške posljedice rata koji se vodio u Hrvatskoj, problemi su mnogo dublji te ih treba tražiti i na drugoj strani.
Stalno zaduživanje
Gospodarska politika Hrvatske vođena je u sjeni oštrih političkih prijepora koji su trošili kreativnu energiju i oduzimali snagu hrvatskom društvu. Od 1993. godine gospodarska politika RH vođena je na tragu tzv. "državotvorne politike HDZ-a" kojom se nastojalo držati pod političkom kontrolom raspoloživu državnu imovinu što je bilo u suprotnosti s temeljnim načelima slobodnog poduzetništva. Postupnom prodajom državne imovine kupovan je socijalni mir uz stalno dodatno zaduživanje na teret poreznih obveznika bez poticaja privatne inicijative i slobodnog poduzetništva. U praksi se zadržao okoštali politički sustav s dominacijom političke moći koji je hrvatsku državu postupno iscrpljivao i doveo na rub bankrota. Političke elite nisu tražile pomoć i savjete makroekonomista nego su samozaljubljeno provodile vlastitu gospodarsku volju. Političari su svjesno zanemarivali oštre gospodarske zakonitosti i to se vratilo hrvatskim građanima na najgori mogući način.

Narušena ravnoteža
Gospodarstvo je samoregulirajući sustav kojim vlada zakon ponude i potražnje i ima prirodnu potrebu da teži uravnoteženju. Gospodarski sustav uravnoteženje postiže kroz realnu i financijsku komponentu. Ako se ravnoteža naruši i dođe do bitnih odstupanja, uravnoteženje se postiže na nekoj novoj razini, ali zbog toga trpi ili realna ili financijska strana gospodarstva. Kreditni ekspanzionizam u Hrvatskoj, koji je trajao od 2003. do 2008. godine, izazvao je 2007. i 2008. godine kreditni mjehur (buble). Kreditni mjehur punjen je vrućim zrakom kroz snažno inozemno zaduživanje. Hrvatski građani u želji da nadoknade propušteno pohlepno su potrčali u ralje kreditnog zaduživanja. Pojačano trošenje hrvatskih građana bez realne osnovice u plaćama i zaradama punilo je kroz PDV državnu blagajnu i zajedno s državnom potrošnjom potaknulo snažan investicijski ciklus. Na tragu snažnog investicijskog ciklusa ostvaren je rast BDP-a.
“Probušni balon”
Prvi udar financijske krize, koji je zahvatio Hrvatsku krajem 2008. i početkom 2009. godine, još jednom je potvrdio kako "probušeni mjehur nikad ne ispušta zrak bez zvuka". Kriza je narušila ravnotežu sustava jer je HNB odlučio dosljedno provoditi politiku očuvanja stabilnosti cijena. U takvim okolnostima došlo je do uravnoteženja sustava na realnoj strani kroz pad potražnje, pad vrijednosti imovine, stečajeve, masovno otpušanja radnika i pad BDP-a. U životu stvari nikad nisu jednostrane. Svaka odluka ima svojih dobrih i loših strana. Alternativna mogućnost bila je da HNB popusti i tiskanjem novca uspostavi ravnotežu na nižoj realnoj i financijskoj osnovi. Tada bi cijenu popuštanja HNB-a platili svi hrvatski građani kroz inflaciju ili devalvaciju kune, ali bi se zadržala viša razina zaposlenosti uz realno niže plaće i probleme otplate kredita prezaduženog stanovništva.

Nužne promjene
Guverner je upozorio javnost kako Hrvatska nešto mora promijeniti. HNB više ne može tolerirati dosadašnje ponašanje i braniti stabilnost cijena i tečaj domaće valute ako se nastavi po istom modelu. Upozorenje guvernera HNB-a uslijedilo je nakon primljenog Izvješća članova Misije MMF-a koji su boravili u RH od 28. travnja do 10. svibnja ove godine. MMF je 3. lipnja objavio Izvješće koje je dostupno na internet-stranicama HNB-a od 28. lipnja ove godine. U Izvješću MMF izrijekom se navodi da se zbog "smanjenja priljeva privatnog kapitala i inozemne potražnje pogoršalo postojeće stanje neravnoteže hrvatskog gospodarstva. Uz veliki manjak na tekućem računu platne bilance, visoku razinu inozemnog duga i značajne bilančne izloženosti kamatnom i tečajnom riziku, povjerenje tržišta u Hrvatskoj značajno se smanjilo početkom 2009. godine. Cijene financijske imovine naglo su pale, razlike prinosa na državne obveznice znatno su porasle, a Zagrebačka burza je naglo pala".
Ovih nekoliko rečenica iz Izvješća MMF-a vrlo precizno i sažeto opisuje postojeće gospodarsko stanje u RH. Uz ocjenu kako je "hrvatsko gospodarstvo opterećeno trajnim rigidnostima i većom uključenošću države nego je to slučaj u mnogim usporedivim tranzicijskim gospodarstvima", MMF savjetuje da se u "kratkoročnom razdoblju monetarna politika dodatno ne ublažava jer je povjerenje još uvijek vrlo krhko, a financijski su izgledi neizvjesni" i poziva hrvatske vlasti da "provedu politiku dohotka i plaća koje bi poboljšale konkurentnost, u čemu bi javni sektor trebao imati vodeću ulogu". Prevedno na svakodnevni jezik, to znači da MMF od Vlade RH očekuje da smanji plaće ili otpusti dio zaposlenika u javnom sektoru.

Vlada na tragu MMF-a
Odluka Vlade RH od 13. srpnja ove godine kojom se odobrava Ministarstvu financija da dodatno zaduži RH za 13,4 milijarde kuna izdanjem državnih obveznica nije na tragu Izvješća MMF-a. Ovo je najveće pojedinačno zaduženje države do sada i ima samo jednu svrhu - daljnje kupovanje socijalanog mira. Ministarstvo financija zadužit će se na domaćem tržištu za 1,5 milijardi kuna emisijom državnih obveznica koje na naplatu dospijevaju 5. ožujka 2020. uz godišnju kamatnu stopu 6,75 posto. Plaćanje kamata na obveznice je polugodišnje, a otplata glavnice po dospijeću. Osim toga, Ministarstvo financija zadužit će se i izdanjem državnih obveznica na domaćem tržištu u iznosu od 650 milijuna eura (4,7 milijardi kuna) uz godišnju kamatnu stopu 6,50 posto i s rokom otplate do 5. ožujka 2020. Plaćanje kamate je polugodišnje, a otplata glavnice po dospijeću. Pokrovitelji izdanja državnih obveznica na domaćem tržištu su Erste&Steiermarkishe bank, RBA, PBZ i ZABA. Ministarstvo financija zadužit će se i na američkom tržištu emisijom državnih obveznica vrijednih 1,25 milijardi USD (7,2 milijarde kuna) s rokom otplate do 14. srpnja 2020. uz godišnju kamatnu stopu 6,625 posto. Pokrovitelji izdanja su Barclays Capital, Citigroup i J.P. Morgan. Plaćanje kamate je polugodišnje, a otplata glavnice po dospijeću. Prikupljenim sredstvima refinancirat će se dio duga i pokrpati proračunski deficit. Ukupna godišnja kamata za sva tri izdanja državnih obveznica iznosi 928,7 milijuna kuna, odnosno za deset godina na pleća poreznih obveznika past će 9,3 milijarde kuna kamata, pod uvjetom da se ne promijeni tečaj za euro i USD. Što se tiče otplate glavnice, članovi Vlade RH su svjesni da oni za 10 godina sigurno neće voditi ovu državu, a kada se budu vraćali dugovi, nekog drugog boljet će glava.
Međutim, pleće poreznih obveznika sve su slabija. U vlasništvu države postoje vrijedne nekretnine i poduzeća koja služe kao kolaterali za navedeno zaduženje. Pitanje je samo koliko će i do kada ta imovina biti dostatna za želje inozemnih financijskih krugova. Bezrezervno kupovanje socijalnog mira bez namjere provedbe potrebnih reformi opasna je gospodarska politika. Ovog trenutka RH ne prijeti izravni bankrot, ali je crta kojom se podvlače državni računi sve deblja i deblja. Bez obzira na to što se nad državom ne može provesti stečaj, što bi bankrot značio za građane RH bolje je i ne pomisliti.

Stanko Dabić