Na vijest o smrti istaknute hrvatske glumice Mije Oremović, poznavaoci hrvatskog glumišta ostaju zatečeni. Najprije njezinim godinama - napustila nas je zašavši u devedeset i drugu godinu - što se nikako ne slaže s njezinim nasmijanim licem koje pamtimo...
Još 2008. godine bila je među uzvanicima Igora Gala - prijateljima i kolegama koje je pozvao na obilježavanje svojih 40 godina rada na filmu

Pola stoljeća na filmu Mia Oremović ubraja se među najznačajnije hrvatske televizijske i filmske glumice. Snimala je od 1952. do 2006., dobitnica je dvije Zlatne Arene i niza nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo na području filma, nagrade za životno djelo “Fabijan Šovagović” Udruženja hrvatskih filmskih redatelja i nagradu Motovun film festivala “50 godina”. Njezina filmografija uključuje uloge u TV serijama i filmovima, a neki od njih su: Obični ljudi, Ajde, dan... prođi, Slow Days, Ljubav u zaleđu, Bitange i princeze, Luda kuća, Ljubav i ostale bolesti, Snivaj, zlato moje, Kad zvoni?, Tužni su sprovodi na kojima nitko ne plače, Tu, Sjećanje na Georgiju, Kraljica noći, Život sa žoharima, Četverored, Treća žena, Ne zaboravi me, Mrtva točka, Svaki put kada se rastajemo, Memories of Midnight, Sidney Sheldon's Memories of Midnight, Doktorova noć, Leo i Brigita, Večernja zvona, Anticasanova, Stahlkammer Zürich, Tajna starog tavana, Smogovci, Strašno je dobiti brata, Tko hoće stare stripove, Dado i Nosonja, Ljubavna priča Dade i Marine, Nemir, Visoki napon, Poglavlje iz života Augusta Šenoe, Velo misto, Leva, Ljubica, Usporeno kretanje, Akcija stadion, Ima nade za nomade, Pozorište u kući, Čovik i po, Polenov prah, Kapelski kresovi, Ča smo na ovon svitu..., Da nije jubavi, Živjeti od ljubavi, Luda kuća, One Song a Day Takes Mischief Away, Tko pjeva zlo ne misli, Overnjonski senatori, Naše malo misto, Pod novim krovovima, Libertimento za Dadu i orkestar, Sumorna jesen, Imam dvije mame i dva tate, Dnevnik Očenašeka, Ljubav, Ladanjska sekta, Škorpion u znaku vage, Paradoks, Čuvaj se senjske ruke, Slijepi kolosijek, Le gout de la violence, Sreća dolazi u 9, Gospoda Puhek, Na taraci, H-8, Vrnil se bom, Nije bilo uzalud, Ljubov Jarovaja, U oluji.

- a povod je bio naslov “Imam dvije mame i dva tate” u kojem je Galo ostvario prvu filmsku ulogu, a Mia Oremović dobila Zlatnu Arenu.
“S Mijom Oremović čitav sam život zadržao toplu ljudsku vezu - ona je bila moja 'filmska mama' i bio sam presretan kada se, kao i Relja Bašić, odazvala pozivu da nam se pridruži na mojoj obljetnici, a ujedno i 40. godišnjici snimanja Golikova filma. Došla je nasmijana i puna dobrih želja i takva je, za mene, otišla u vječnost...” rekao je Igor Galo.
“Mia Oremović bila je i velika kazališna glumica. Bila je među osnivačima Zagrebačkog dramskog kazališta, danas DK Gavella, nosila je prvih godina ženski repertoar, naslovne i prve uloge, a bila je i moja prva partnerica u 'Stilskim vježbama'. U Teatru &TD odigrali smo stotinu repriza 'Stilskih vježbi', a zajedno smo snimali i legendarni 'H8' Tomislava Tanhofera. Mia Oremović zračila je ljepotom i darovitošću, a publiku je osvajala iskrenošću i velikim urođenim talentom...” rekao je Pero Kvrgić.
Boris Buzančić bio je partner Miji Oremović u prvim danima Zagrebačkog dramskog kazališta:
“Odigrali smo mnoge uloge u predstavama onoga vremena, ali najbolje se sjećam našeg partnerstva u predstavi 'Vrtlarev pas' Lope de Vege. Mia je igrala groficu, ja njezinoga vrtlara. Radilo se o komediji koja je bila omiljena kod publike, a nas smo dvoje imali niz sjajnih doživljaja s igranja te predstave. Mia Oremović bila je nešto starija od mene, ali su naše partnerstvo obilježili divni trenuci, bila je velika glumica i uz nju me vežu divne uspomene. Nismo se neko vrijeme vidjeli, doduše, ali su sjećanja stalno prisutna. Čovjek ne očekuje smrt, pa sam tako i ja strašno pogođen viješću o njenom odlasku.”

Svjetlana HRIBAR