ZAGREB (Hina) - Zagrebački izdavač Durieux objavio je knjigu “Jezik i nacionalizam” lingvistice i profesorice na više njemačkih fakulteta Snježane Kordić, u kojoj “nudi spoznaje kako se instrumentalizira jezik za nacionalističke ciljeve, kako se falsificira prošlost i izgrađuju mitovi koji podupiru ideološki poželjnu sliku stvarnosti”.
“Zadnjih 20 godina u Hrvatskoj je čistoća jezika ili jezični purizam postao velika tema, prisutna na svakom koraku”, tvrdi autorica na početku prvog poglavlja knjige “Jezični purizam”. Kako navodi, izašlo je mnoštvo jezičnih savjetnika koji hvale purizam, na njega se pozivaju autori brojnih razlikovnih rječnika, autori pravopisa, lektori i učitelji, njega zahtijevaju pisci jezičnih kolumni po novinama, njime se upravljaju urednici raznih emisija o jeziku na radiju i televiziji.
“U Hrvatskoj je purizam uvršten ne samo u fakultetski program studija kroatistike nego i u nastavne programe svih srednjih škola”, piše autorica, podsjećajući na misao Ursa Altermatta kako se etničko čišćenje uvijek prvo odvija u glavama, tj. na području jezika i simbola.
Podsjetivši na riječi Chrostophera Huttona iz knjige “Lingvisti i Treći Reich” da je u lingvista u službi nacizma materinski jezik uzdignut na prijestolje kao božanstvo, Kordić u nastavku zaključuje kako takav odnos prema jeziku danas vlada u Hrvatskoj.
“Dominacija purizma znak je dominacije nacionalizma”, tvrdi ona, navodeći kako purizam u Hrvatskoj nije svojstvo jezika, nego kroatista koji to svoje svojstvo žele nametnuti drugim govornicima u Hrvatskoj.
Navodi kako hrvatski jezikoslovci prave umjetne razlike jer od toga imaju niz prednosti - to je dobro plaćen posao i dodatan izvor zarade te da, kako dodaje, ministarstvo financira njihove projekte jer su uvjereni da je različitost jezika “od životne važnosti za opstanak države”. Kad bi kroatisti prestali naređivati ljudima kako da govore i umjesto toga opisivali jezik kakav on jest, u društvu bi današnji broj “jezikoslovaca” u Hrvatskoj postao nepotreban i mnogi bi kroatisti ostali bez posla, smatra ona.
Kordić navodi da Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci maju zajednički standardni jezik pa se ne može govoriti o različitim standardnim jezicima, nego o standardnim varijantama jednog te istoga standardnog jezika.
“Svi prigovori nazivu srpskohrvatski, a podrijetlo im nije znanost, pokazali su se kao znanstveno neutemeljeni”, tvrdi autorica u knjizi, napominjući kako je ustavno proglašavanje službenog jezika suvišno.
Knjiga ima tri poglavlja - Jezični purizam, Policentrični standardni jezik te Nacija, identitet, kultura, povijest. Snježana Kordić (Osijek, 1964.) objavila je nekoliko knjiga te više od 150 lingvističkih radova.