Prije četiri godine na vrijednom spomeničkom sklopu franjevačke crkve i samostana u Našicama struka se prihvatila opsežnih konzervatorsko-restauratorskih te preliminarnih arheoloških istraživanja kako bi se ne samo dokumentirala graditeljska slojevitost već točno utvrdio stupanj njegove degradacije neprimjerenim i provizornim zahvatima u dosadašnjoj obnovi.
Stručnjaci osječkog Konzervatorskog o

Rokoko oratorij s grbom Pejačevića U crkvi se nalaze barokni oltari, propovjedaonica i ispovjedaonice (sve druga polovina 18. st.) te orgulje Josipa Janečeka iz Budima, rokoko oratorij s grbom grofova Pejačevića (na fotografiji), korske klupe s ciklusom reljefa o kralju Davidu i sv. Antunu Padovanskom. Među slikama se ističu radovi franjevca Josipa Kronovetera te slika koja krasi glavni oltar s potpisom Ivana Garikovca.

djela već početkom sustavnih istraživanja ispod cementne žbuke u donjoj zoni perimetralnih zidova samostana i crkve otkrivaju ulomke rebara gotičkoga svoda svetišta crkve kao dokaz iznimne vrijednosti izvornog sloja arhitekture sklopa.
Zbog svoje iznimne vrijednosti, pojedini ulomci gotičkih svodnih rebara oblikovani kruškolikom i bademastom profilacijom izdvojeni su iz ziđa samostanskih krila i danas se nalaze kao samostalni izlošci stalnog postava Arheološkog muzeja u Osijeku, stoji u uvodniku knjige povjesničara umjetnosti Ratka Ivanušeca, koja kao cjelovit znanstveno-istraživački projekt sjedinjuje recentna konzervatorska istraživanja te idejnu koncepciju obnove crkve sv. Antuna Padovanskog i samostana u Našicama.
“U sklopu istražnih konzervatorskih radova, na perimetralnim zidovima izduženog poligonalnog svetišta otkrivene su pozicije šest zazidanih gotičkih prozora. Po dimenzijama svijetlog otvora, monumentalne prozorske niše završavaju šiljatim nadvojima unutar kojih su bila ukomponirana reprezentativna kamena kružišta. Na južnoj su strani lađe očuvane tri šiljate niše gotičkih prozora, vidljive iz tavana klaustra samostana, a niše prozorskih otvora zazidane su prilikom formiranja hodnika klaustra”, kaže Ivanušec te ističe kako je za razdoblja gotike izduženo poligonalno svetište crkve bilo svođeno radijalnim šesterodijelnim svodom u zaključku te križno rebrastim svodovima na predjarmovima. Rebra svoda bila su klesana ranogotičkim bademastim i kruškolikim profilacijama s bočnim zaliscima, a lađa je gotičke crkve bila prekrivena tabulatom.
Autor kao voditelj konzervatroskih istraživanja ističe dalje kako se istražnim radovima u potkrovlju sklopa došlo do vrlo važnih otkrića poput ostataka gotičkog zidnog oslika na zidu trijumfalnog luka koji odjeljuje svetište od lađe crkve građene potkraj 13. stoljeća pod utjecajem srednjoeuropske propovjedničke arhitekture. Sklop je barokiziran za obnove u 18. st., i to u razdoblju od 1707. do 1761. Na južnoj strani gotičkoga svetišta početkom je tadašnje obnove podignut 45 metara visok barokni zvonik s lukovicom, a crkva se i samostan proširuju dogradnjom zapadnog trakta samostana i kora na osnovni korpus lađe. Na sjevernoj strani lađe crkvi su prigrađene dvije bočne kapele, Bl. Djevice Marije te ona sv. Križa. Ivanušec podsjeća kako je tada lađa dobila i novu svodnu baroknu konstrukciju te 12 novih baroknih prozora.
Provedena istraživanja, vrjednovanje te prezentacije pojedinih nalaza, kao i odabir idejne koncepcije obnove toga kulturnog dobra prvi su i najvažniji korak u daljnjim radovima na obnovi toga sakralnog spomeničkog kompleksa, a financirani su sredstvima župe i vjernika te sustavnom potporom Ministarstva kulture.

Sanja Najvirt