Kosovskom deklaracijom o neovisnosti od 17. veljače 2008. nije prekršeno međunarodno pravo, precizno, jasno i nedvosmisleno obznanio je jučer Međunarodni sud pravde u Den Haagu, objavljujući savjetodavno mišljenje o legalnosti jednostranog kosovskog akta o neovisnosti.
Savjetodavno mišljenje ICJ-a, koje će biti poslano Općoj skupštini UN-a, pročitao je predsjednik suda, Japanac Hisashi Owada, r

VELIKA MORALNA TEŽINA Premda odluka ICJ-a nema obvezujući, nego samo savjetodavan karakter, jučerašnje mišljenje ima veliku političku, pravnu i moralnu težinu, a utjecat će na budućnost brojnih nacionalističkih i separatističkih pokreta i njihovih borbi diljem svijeta. ICJ je dosad objavio 25 takvih neobvezujućih mišljenja, no sva su bila poštovana. KRVAV PUT DO slobode l Kosovski Albanci 1990. godine prvi su put proglasili neovisnu republiku, nakon što im je Miloševićeva vlast ukinula autonomiju, isključivši ih iz društvenog života. Kosovsku republiku, međutim, priznala je jedino Albanija; l Sredinom devedesetih Albanci osnivaju Kosovsku oslobodilačku vojsku (jedan od njezinih vođa bio je i današnji premijer Hashim Thaqi), koja počinje gerilski ustanak protiv srpske vojske i policije; l U sukob se 1998. godine umiješala međunarodna zajednica, koja traži povlačenje srpskih snaga i prekid vatre. Početkom 1999. dogodio se pokolj u selu Reçaku, gdje su otkrivena trupla 45 albanskih civila, koje su pobili pripadnici srbijanske specijalne policije. Taj pokolj bio je izravan povod za NATO-ovu vojnu operaciju protiv tadašnje krnje Jugoslavije; l NATO je 24. ožujka počeo bombardirati ciljeve u Srbiji, tvornice, mostove, vladine zgrade pa i zgradu srpske televizije, a u napadima stradava i velik broj civila. Bombardiranje je trajalo 11 tjedana; l Kako srpska vojska nije mogla uzvratiti NATO-u, "branila" se iživljavanjem i etničkim čišćenjem nad albanskim civilima. Čak milijun Albanaca - što je polovica stanovništva Kosova! - protjerano je s Kosova; l 12. lipnja 1999. godine na Kosovo stižu i prvi vojnici NATO-a, čime je završila srbijanska kontrola nad Kosovom. Od tada do danas samo se tražio način kako da se ta činjenica potvrdi u međunarodno-pravnim okvirima; l Ni Albanci ne ostaju dužni. U ožujku 2000. UN-ov posebni izvjestitelj za bivšu Jugoslaviju Jiri Dienstbier objavljuje da je na Kosovu iz svojih domova protjerano 330 tisuća Srba, Crnogoraca i Roma; l Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti okončani su zračni napadi i Kosovo je postalo međunarodni protektorat, no upravo je ta rezolucija, zahvaljujući otporu Rusije, postala glavni kamen spoticanja na putu prema kosovskoj nezavisnosti; l Izravni pregovori Beograda i Prištine o budućem statusu propadaju, a plan Washingtona da nova rezolucija Vijeća sigurnosti potvrdi plan UN-ovog mirovnog posrednika Marttija Ahtisaarija, koji je vodio u "nadziranu neovisnost", propao je zbog srpskog i ruskog protivljenja; l 17. veljače 2008. kosovska je Skupština proglasila neovisnost Kosova, jamčeći zaštitu svim nacionalnim zajednicama na Kosovu. Kosovsku neovisnost priznale su Amerika i 22 države EU, uz oštro protivljenje Srbije, Rusije i Kine; l 8. listopada 2008. Opća skupština UN-a usvaja zahtjev Srbije da se Međunarodni sud pravde očituje o legalnosti jednostrano proglašene neovisnosti Kosova. Usmena rasprava počela je 1. prosinca 2009. godine, a zaključci do kojih je došlo 15 članova velikog vijeća ICJ-a objavljeni su jučer, 22 mjeseca od podnošenja srbijanskog zahtjeva. Ugnjetavani narodi imaju pravo na proglašenje neovisnosti i jednostrano odcjepljenje, i to kada su žrtve eksploatacije i nasilja, jer UN-ova Povelja priječi državama pretjeranu i neprimjerenu uporabu sile nad svojim državljanima.

ekavši kako u međunarodnom pravu ne postoji izričita zabrana jednostranog proglašenja neovisnosti, iako je takva zabrana implicirana u načelilma teritorijalne cjelovitosti, koji su važan i sastavni dio međunarodnog poretka. Međutim, ugnjetavani narodi imaju pravo na taj čin i jednostrano odcjepljenje, i to kada su žrtve eksploatacije i nasilja, jer Povelja UN-a priječi državama pretjeranu i neprimjerenu upotrebu sile nad svojim državljanima.
Sud je takvu odluku donio većinom od deset glasova, dok su četiri suca bili protiv. Najprije, sud se proglasio nadležnim za davanje savjetodavnog mišljenja, na zahtjev Opće skupštine UN-a, koja je, na zahtjev Srbije, zatražila od ICJ-a da odredi je li deklaracija o proglašenju neovisnosti njezine bivše pokrajine bila u skladu s međunarodnim pravom.

Dvosmislena rezolucija
Tijekom iznošenja savjetodavnog mišljenja, predsjednik ICJ-a Owada potanko je obrazložio što je sve prethodilo jednostranom proglašenju neovisnosti Kosova. Od uspostave međunarodnog protektorata na Kosovu, preko misije posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a Marttija Ahtisaarija, koji je nakon neuspješnog završetka pregovora Prištine i Beograda ustvrdio kako je "kontrolirana neovisnost" Kosova jedini izlaz iz te situacije.
Sud se pritom usredotočio samo na ono što ga je Opća skupština točno upitala - je li jednostrana deklaracija o neovisnosti privremenih tijela lokalne samouprave na Kosovu u skladu s međunarodnim pravom - dok je pravo naroda na samoopredjeljenje, pravo na "popravnu secesiju" i slična pitanja ostavio izvan svog razmatranja. ICJ se pritom nije želio baviti posljedicama proglašenja kosovske neovisnosti, jer se sud "neće voditi političkim motivima, niti ga zanimaju političke implikacije".
Mišljenje većine sudaca ICJ-a u prilog legalnosti kosovske neovisnosti nije pokolebala ni činjenica što proglašenje neovisnosti nije predstavljalo akt kosovske skupštine, nego ga je ICJ shvatio kao akt predstavnika albanskog naroda.
Zatim se predsjednik ICJ-a okrenuo rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a, kojom se u uvodu potvrđuje teritorijalnu cjelovitost Republike Srbije. I u tom je slučaju sudac Owada najprije objasnio kontekst donošenja te rezolucije, koja je donesena u trenutku kada je bilo potrebno uspostaviti privremenu upravu na Kosovu i rješavati humanitarna pitanja.
Sud smatra da rezolucija 1244 ne sprečava proglašenje neovisnosti, niti se takva zabrana može iščitati u njezinom tekstu, budući da je riječ o pokušaju konačnog rješavanja statusa Kosova. "Rezolucija 1244 u tom je pogledu u najboljem slučaju dvosmislena", objasnio je Owada.
ICJ stavlja naglasak na privremenost režima vlasti na Kosovu koji je uspostavljen rezolucijom 1244, smatrajući kako je cilj tog privremenog pravnog režima bio privremeno ukidanje nadležnosti srpskog režima na Kosovu, iako rezolucija 1244 - u koju je Srbija polagala toliko nade - "ne prejudicira konačno rješenje".

Potpora Amerike
Sjedinjene Države su dan uoči objavljivanja odluke Međunarodnog suda pravde snažno poduprle kosovsku neovisnost, što je i logično, budući da je neovisno Kosovo američki projekt na Balkanu. Američki dopredsjednik Joe Biden ponovio je u razgovoru s kosovskim premijerom Hashimom Thacijem u Washingtonu kako Sjedinjene Države podupiru neovisnost Kosova, čija je budućnost unutar europskih i euroatlantskih institucija. Amerika želi do rujna, kada se ponovno okuplja Opća skupština UN-a, osigurati dodatnih 40 ili 50 priznanja Kosova, kako bi se pokazalo da je neovisnost Kosova nezaustavljiv proces i kako bi bilo dovoljno ruku za izglasavanje nove rezolucije o Kosovu, koja bi priznala postojeće stanje.
Sjedinjene Države pritom od Kosova očekuje dodatne napore u jačanju vladavine prava i integraciji manjinskih zajednica, budući da upravo ta pitanja izazivaju najviše sumnji u legitimitet mlade države.
Kosovo je dosad priznalo 69 država, dok će Srbija snažno lobirati protiv američkog plana, ne bi li osigurala nastavak pregovora i ponovno otvaranje pitanja statusa Kosova. Nakon jučerašnjeg mišljenja ICJ-a, to je nemoguća misija.

Denis ROMAC