Pripadnik Specijalne jedinice policije Osijek, 33-godišnji Branko Jurčević, prošloga tjedna vratio se iz Istočnog Timora (službeno Demokratska Republika Timor-Leste), male i siromašne zemlje u jugoistočnoj Aziji, gdje je godinu i pol služio u integriranoj mirovnoj misiji UNMIT.
Ta misija Ujedinjenih naroda je pokrenuta u kolovozu 2006. zbog unutrašnjih nemira u toj državi, a u njoj je boravio d

"NOVAC NIJE BIO RAZLOG ODLASKA" Jurčević naglašava kako ga na odlazak nije ponukala velika plaća, kao što mnogi prvo pomisle. "Svi ljudi pitaju me za to, ali, vjerujte, novac nije razlog... Ne mogu reći kolika je plaća, jer to je profesionalna tajna. No, ljudi koji idu u mirovnu misiju, ne idu s mišlju kako će tamo puno zaraditi, da će osigurati stambenu egzistenciju preko leđa tih siromašnih i ispaćenih ljudi. Njihova prva misao vodilja je pomoći, ostalo je sekundarno", tvrdi specijalac.

obrovoljno, s još četiri hrvatska policijska službenika. Nakon povratka svoje je dojmove ispričao ekskluzivno za Glas Slavonije, uz prethodno dopuštenje Ravnateljstva policije i zapovjedništva SJP Osijek.
- Na ideju odlaska u mirovnu misiju došao sam još po završetku procesa mirne reintegracije u hrvatskom Podunavlju, u kojoj sam sudjelovao kao specijalni policajac. No, tada sam bio vrlo mlad, a u međuvremenu sam stasao kao profesionalac i osjetio kako svojim znanjima i iskustvom mogu pomoći gdje je potrebno, objašnjava Jurčević, već punih 15 godina pripadnik SJP Osijek, sada na radnom mjestu vođe grupe. Za sudjelovanje se prijavio sredinom 2006., a za misiju je nominiran nakon testiranja i završenog dvotjednog tečaja za UN policijske časnike UNPOC Croatia 2007. Iduće godine provedene su završne pripreme (liječnički pregled, cijepljenje, zaduživanje opreme, briefinzi i drugo), a u kolovozu 2008. otputovao je u Istočni Timor.

Ulične bande
- Nisam oženjen i nemam djecu pa mi je bilo puno lakše otići. No, prijatelji, kada sam rekao da sam se kandidirao, nisu ni znali gdje je Timor i jako su se čudili što idem. Od odličnih instruktora primili smo osnovne i kvalitetne informacije, ali jedno je ono što čujete za stolom, a drugo je situacija na terenu, iskren je osječki specijalac, inače iz Cerne. U Istočnom Timoru dočekali su ga hrvatski kolege, s kojima je bio smješten u hostelu u glavnom gradu Diliju. "Nikada u životu nisam vidio takvu zemlju... Širom Dilija bili su izbjeglički kampovi, slično kao i kod nas, ali u puno gorem obliku. Taj hostel izabrali smo u dogovoru s UN-ovim odjelom za sigurnost. U slučaju većih nemira, morali smo biti spremni brzo se izmjestiti", priča specijalac. U Diliju je prvo radio kao instruktor u Task Force Training Unit, interventnom odjelu policijskog stožera u Dili distriktu, a kasnije je promaknut u pomoćnika zapovjednika. "To je kao njihova interventna policija, koja broji oko 100 ljudi, za čiju obuku i postupanje smo mi bili nadležni. Stanje je napeto zbog brojnih sukoba uličnih bandi pa smo radili svakodnevno od 8 sati do kasno navečer. Često smo provodili i racije u bordelima i među dilerima, jer su prostitucija i droga vrlo rašireni. Nerijetko smo uhićivali i počinitelje uličnih ubojstava", dodaje.

Siromaštvo, vrućina i bolesti
Priznaje kako većih uličnih nemira i pokušaja rušenja vlasti nije bilo, ali "ratovi" timorežanskih bandi su svakodnevni. “Srećom, gotovo svo vatreno oružje koje se koristilo u borbama protiv ranijih okupatora Indonežana, vraćeno je vojsci ili policiji. No, služe se primitivnim, ali opasnim sredstvima, kao što su mačete i praćke, iz kojih ispaljuju kamenje i željezne strelice, a s time vas mogu ubiti bez problema. Ipak, nisam bio u životnoj opasnosti, premda je naša jedinica stalno izlazila na intervencije. Naime, kada vide organiziranu policiju, često se povlače i razbježe", objašnjava, sretan što nije morao pucati ni na koga. Uz ulične nemire, veliki problemi Istočnog Timora su siromaštvo, vrućine i – bolesti. "Najgore su malarija i denge groznica. Pred kraj misije razbolio sam se i ja, jer protiv te dvije bolesti nema cjepiva. No, već sam se oporavio", kaže Jurčević koji se nakon godišnjeg odbora vraća na svoje radno mjesto i zasad ne planira u novu mirovnu misiju.

Tomislav LEVAK