ZAGREB – Šezdeset posto Hrvata ne smatra se Balkancima, a 65 posto snažno se identificira sa svojom zemljom, što potvrđuje i podatak da je samo sedam posto Hrvata spremno privremeno ili trajno napustiti domovinu. To su samo neki rezultati istraživanja instituta Gallup Balkan Monitor koji su ovoga tjedna predstavljeni u Bruxellesu. Samo istraživanje provedeno je tijekom rujna i listopada u Hrvatsko

Prema Gallupovom istraživanju, Hrvati prednjače u uvjerenju da im se životni standard ne povećava. Čak 44 posto Hrvata smatra rad svoje Vlade lošim, a najveće povjerenje građana uživa crnogorska vlada, kojoj je 24 posto građana dalo ocjenu odličan. Također, 78 posto Hrvata smatra da Vlada ne čini sve što može u borbi protiv organiziranog kriminala. Gotovo trećina Hrvata (32 posto) smatra prihvatljivim iskoristiti osobne veze za upis svoje djece u dobru školu. Pritom je mali dar prihvatljiv za 25 posto Hrvata, dok je 11 posto spremno dati i novac. Hrvati prednjače i u sumnjičavosti spram koristi od članstva u EU – 29 posto smatra to dobrom stvari, 26 posto lošom, a 38 posto ni dobrom ni lošom. 44 % Hrvata smatra rad Vlade lošim 26 % građana smatra da je ulazak u EU loša stvar 60 % Hrvata ne smatra se Balkancima

j, Srbiji, Makedoniji, Albaniji, Kosovu, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini, na uzorku od po tisuću ispitanika u svakoj zemlji. Time se željelo dobiti uvid u socioekonomsku, sociopolitičku i multikulturalnu dimenziju regije koju službeni Bruxellesu naziva Zapadnim Balkanom. Rezultati pokazuju da se Hrvati od svih najmanje osjećaju Balkancima, dok se jednako – nebalkanski – u BiH osjeća 47 posto građana, a u Srbiji 34 posto. Pojam Balkan i pridjev “balkansko” u pravilu se ne tumače samo u geografskom, nego i u kulturološkom te političkom kontekstu. Stoga i rasprave o tome (začete Krležinom anegdotom da Balkan počinje iza hotela Esplanade, nap.a.) već desetljećima, a naročito od osamostaljenja Hrvatske, izazivaju mnoštvo rasprava.

Neugodne asocijacije
– Objektivno govoreći, ne može se reći da u Hrvatskoj nema utjecaja Balkana. Rekao bih da Balkan čine zemlje koje su kraće ili duže vrijeme bile u sklopu Otomanskog carstva. No, Hrvati imaju i drugih utjecaja: od srednjoeuropskog, sredozemno-latinskog, do utjecaja kršćanskog Istoka koji nije prisutan samo u Pravoslavnoj crkvi, već i dijelovima Katoličke crkve u kojima je bilo izraženo glagoljaštvo, kaže povjesničar prof. dr. Ivo Banac.
Što se rezultata Gallupovog istraživanja tiče, Banac smatra kako je riječ o još uvijek negativnim stereotipima o Balkanu.
– Balkan se povezuje sa svim onim neugodnim što su Hrvati doživljavali u dvije Jugoslavije. Mislim da je to glavni razlog zbog kojeg se mnogi odriču Balkana, dočim u drugim zemljama regije to nije tako. Što se ide istočnije taj je pojam manje zazoran, tvrdi Banac. Odijum spram Balkana u Hrvatskoj dijelom se može tumačiti i inzistiranjem eurobirokracije na pojmu Zapadni Balkan.

Bijeg sa Balkana
– Zapadni Balkan je čisto tehnički pojam nastao u Bruxellesu u trenutku raspada Jugoslavije i u nedostatku drugog toponima kojim bi se definirao ovaj prostor. Taj termin pojavljuje se u izvješćima EU-a od 1996. godine, kada je ušao u političku komunikaciju i zadržao se do danas. Prema mom mišljenju, pridjevom “zapadni” htjela se sugerirati pripadnost ove regije budućnosti Zapada, te stvoriti osjećaj da to nije onaj Balkan o kojemu postoji niz predrasuda, ističe prof. dr. Anđelko Milardović, voditelj Centra za politološka istraživanja.
Tomu je duhovito dodao kako se svim intelektualnim silama zalaže za tranziciju Hrvatske sa Zapadnog Balkana na – zapadni balkon. S njega se, kaže, bolje vidi Zapadni Balkan!

Miroslav FILIPOVIĆ