Samo sedam mjeseci nakon drugog porođaja, jedno se poznato televizijsko lice vraća pred kamere HTV-a. Sanja Mikleušević-Pavić, reporterka “Latinice” iz njenih najboljih dana, voditeljica i urednica “Otvorenog” i “Hrvatske uživo”, nije u najsretnijim okolnostima otišla na rodiljni, jer je u vrijeme kad je imala “trbuh do brade” umalo dobila otkaz. Krajem prošle godine našla se među nekoliko hrabrih ljudi s Prisavlja koji su potvrdili medijima da je tadašnji ravnatelj Vanja Sutlić novinarku HTV-a Ivanu Dragičević-Veličković počastio najsočnijim psovkama. Zbog toga Sanja i danas ima opomenu pred

JOŠKO LEGENDA Nedavno je umro, prema mišljenju mnogih, najplemenitiji čovjek s HTV-a Joško Martinović. Po čemu ćete ga se sjećati? - Zadnji put sam ga vidjela pred zgradom Televizije, kad sam se s velikim trbuhom gegala na sastanak sindikata gdje se raspravljalo o tome hoću li dobiti otkaz. Svi smo znali da je bolestan, a od terapija je tada bio silno oslabio, no kad sam ga srela, on mene pita kako sam ja. Bio je Joško istinski dobar čovjek i novinar koji je u ljudima uvijek uspijevao pronaći bolju stranu. Ljudi koji pokreću svijet Često govorite da Vas oduševljavaju priče koje ste radili u “Misiji”. Koju posebno pamtite? - Imala sam priliku raditi reportaže s nepoznatim, ali fenomenalnim ljudima, pravim borcima na dnevnoj bazi. Na pamet mi pada 21-godišnji Ivan Prgomet iz Slavonskog Šamca, mladić kojem je, nakon nezgodnog skoka u Dravu, pukao vratni kralježak. Radio je na gradilištu, bio lovac, član lokalnog DVD-a i folklornog društva. Imao je idiličan život dok se preko noći sve nije okrenulo naopako. Nakon nezgode i loma vratnog kralješka godinu i pol ležao je u osječkoj bolnici. Jednog me dana nazvala njegova sestra Emanuela i pitala može li mu se nekako pomoći jer treba u Švicarsku na operaciju koja stoji 200 tisuća eura... Kao javni medij imamo alate da pomognemo takvim ljudima, što nam je primarna dužnost. Ivan je uspješno operiran, ugrađena mu je spravica da može samostalno govoriti i skinut je s respiratora. Sada je kod kuće i može sjesti u kolica, što je golema promjena. To je moć medija kakvom je ja doživljavam, a Emanuela i njezin brat su ljudi koji pokreću svijet. Kritiziram stanje na Prisavlju, dio kolega mi zbog toga zamjera, ali mi se čini da se radi o klasičnoj zamjeni teza. Prigovaram baš zbog toga što mi je stalo do ove kuće

otkaz, iako djeluje prilično relaksirano te na prošlogodišnje sukobe i prijetnje otkazom ne želi trošiti previše riječi.
Kakav je osjećaj vratiti se s rodiljnog na turbulentni HTV? Kako ćete se “prešaltati” na svakodnevni stres?
- Manje je stresa nego nakon prvog poroda kad sam bila lagano pogubljena. Iskustvo je tu, opuštenija sam, čak i na ružne događaje prije odlaska na rodiljni danas gledam iz drukčije perspektive.

Prežvakavanje tema
Koji su Vam profesionalni planovi nakon povratka? I dalje ćete biti u “Hrvatskoj uživo”?
- Da, iako su mi planovi bili ambiciozniji. Dugoročno se vidim u ozbiljnom istraživačkom novinarstvu, ali me nadređeni unutar kuće tu očito ne vide, pa je iluzorno nešto planirati. HTV-u nedostaje pravi istraživački magazin, ali da to ne bude tjedna “copy-paste” emisija u kojoj se prežvakavaju teme prethodno objavljene u novinama.
Tko Vam je uzor u toj vrsti novinarstva?
- Brankica Stanković, nevjerojatno hrabra novinarka emisije “Insajder” na beogradskoj Televiziji B92. Upoznala sam je kad sam s kolegicom Lelom Knežević otišla na novinarsku edukaciju koju je vodila u Beogradu. To je apsolutno najbolja televizijska novinarka koju sam imala priliku upoznati, jer se svaka emisija “Insajder” mjesecima pedantno brusi, dorađuje. Brankica Stanković je radila doista velike i važne priče. Otkrila je Miloševićeve tajne ciparske račune, zbog teme o navijačima “Crvene zvezde” prijetili su joj ubojstvom, a zbog “Insajdera” je i bivši poznati nogometaš Dragan Džajić završio u pritvoru. Zaljubila sam se u tu vrstu novinarstva, gdje se teme rade dugo, dok se sve strane priče ne zatvore dokazima, gdje se može stajati iza svakog zareza bez straha od sudskih tužbi. To je prostor koji HTV-u nedostaje, visoki standard koji si trenutno ne možemo priuštiti.

Jedan zatvoren krug
Kako ne možete? Pa imate više od tri tisuće zaposlenih, novac od pretplate i marketinga...
- To nije pitanje za mene nego za uredništvo. Ja ostajem u “Hrvatskoj uživo”.
Kolega Ladislav Tomičić nedavno je u emisiji “Nedjeljom u 2” izjavio kako HTV godinama nije otkrio aferu zbog koje bi se tresle političke elite, zbog koje bi neki ministar izgubio fotelju. Kako da gledatelji i javnost budu na vašoj strani kad Vlada krene kresati pretplatu ako im ne dajete prave, punokrvne novinarske priče?
- Samo u Informativnom programu imamo gotovo 400 ljudi, a s tom brojkom mogli bismo napraviti balkanski CNN. Ovako se stanje generiralo godinama, a HTV je, čini se, preslika stanja u hrvatskom društvu. Većina nas na HTV-u tijekom godine pita se dokad će tako ići, kad će vrč doći na vodu... Iz te pozicije razumijem zašto gledatelji nemaju previše razumijevanja za naše probleme. Vanja Sutlić je iza sebe ostavio rasulo i pitam se kakvu poruku šaljemo ako taj čovjek poslije svega ni za što ne odgovara nego još dobije savjetničko mjesto. Kritiziram stanje na Prisavlju, dio kolega mi zbog toga zamjera, ali mi se čini da se radi o klasičnoj zamjeni teza. Prigovaram baš zbog toga što mi je stalo do ove kuće.
Jednu sezonu vodili ste “Otvoreno”. Biste li se tamo vratili da Vam ponude?
- Definitivno - ne. Nakon vođenja “Otvorenog” jasnije mi je da javna televizija ima mnogo širu definiciju od proizvodnje često irelevantnih političkih svađa. To je zatvoren krug - stalno nastupaju isti ljudi. Apsurdno je da nam kroz studio defiliraju uvijek ista lica, a zemlja je u sve težem stanju.

Majčinstvo me oduševljava
I za kraj nešto ležernije. Kako provodite slobodno vrijeme? Posjećujete li tzv. evente?
- Imam dvoje djece i glavni mi je domjenak s njima otići do parka u kvartu. Dobivam pozive na modne revije, ali nisam baš za ulogu posvuduše - radije se u parku družim s drugim majkama i njihovim klincima. Smiruju me rasprave s petogodišnjim sinom, koje su toliko fenomenalne da sam ih počela zapisivati. Majčinstvo me oduševljava u svakom smislu, pa mi se većina problema, posebno na televiziji, zna učiniti banalnim. Nije mi više prioritet da budem Ivana Orleanska, da pod svaku cijenu stojim u prvom redu. Na rodiljnom sam kod kuće uživala gledati sapunice. Kolege i poznanici kažu mi da to ne mogu vjerovati, ali i to me, eto, smiruje.
Kamo ćete na godišnji?
- U Vinišće, kraj Trogira, tamo sam s obitelji svake godine. Lokalci imaju jedan kafić u kojem su jedine teme karte, nogomet i žene. Politike se dotiču jedino kad čuju da će im netko poslati inspekciju. Volim taj malomišćanski duh, iako ondje nije za predugo ostajati. Upravo onih nekoliko tjedana da se pošteno odmori mozak.