U studenome 2003. sve je izgledalo drukčije. Negdje u sjeni pomalo neočekivane pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima dogodio se još jedan bitan pomak na hrvatskoj političkoj sceni.
HSP, mala stranka koja se dotad jedva provlačila preko praga na parlamentarnim izborima, osvojio je čak osam zastupnika. Četiri godine prije toga osvojio je četiri zastupnička mjesta pa je ovo bio pravi trijumf, broj pravaških zastupnika bio se udvostručio.
Čak je bilo priča da bi HSP mogao participirati u vlasti, ali je tadašnji šef HDZ-a Ivo Sanader vrlo brzo otklonio takvu mogućnost ne želeći dovoditi u

Visina kukuruza i kraj Dobroslava Parage HSP je najvažniji akter hrvatske političke scene ipak bio u ljeto 1992. godine. Trećina Hrvatske bila je okupirana, počeo je rat u Bosni, a činilo se da je u hrvatskoj javnosti raspoloženje takvo da je za neuspjeh u ratu u Hrvatskoj najveća krivnja na HDZ-u i Franji Tuđmanu. HSP je imao velike i dobro posjećene skupove na kojima se mjerila visina kukuruza te nosile crne uniforme i kape s petim samoglasnikom. Međutim, izborni je skor bio samo 7.06 posto. Hrvatskom još uvijek kruže teorije zavjere da je neka nevidljiva ruka uklonila listiće za HSP. Bio je to i kraj političke karijere Dobroslava Parage. Za “disidenticu” Tomašićku kažu da je igrač HDZ-a Uz HSP djeluju Hrvatska čista stranka prava (HČSP) koju danas vodi Josip Miljak, a tu su još i Luka Podrug i Ivan Gabelica. Stranka praktički postoji samo u Splitskoj županiji, a u svojim službenim prostorijama još uvijek drži sliku poglavnika Ante Pavelića. Tu su još i hrvatski pravaši Dražena Keleminca, koji su čak prešli prag u Koprivničkoj županiji. Na sceni postoji i HSP "Dr Ante Starčević" kojeg vodi HSP-ova disidentica Ruža Tomašić, koju optužuju da je igrač HDZ-a dok ona i njeni suradnici optužuju Đapića za izdaju.

pitanje ispeglani image svoje stranke. Bilo je tu i bizarnih situacija. Naime, Vijećem EU tada je predsjedala Italija pa je tako njen veleposlanik u Zagrebu govorio u ime cijele EU iznoseći mišljenje da bi ulazak HSP-a bio dočekan vrlo loše u Bruxellesu. Međutim, njegov neposredni šef, ministar vanjskih poslova Italije, u tom je trenutku bio Gianfranco Fini, vođa postfašističke Alianze nacionale, čovjek koji je u svojim mlađim danima bio punokrvni fašist koji se dičio svojim simpatijama za Mussolinija, a ni otvorene antisemitske izjave nisu mu bile strane. Tako su talijanski postfašisti stavili definitivnu točku na ulazak pravaša u Vladu.

Nesmiljeni rat
Dvije godine kasnije HSP je još više narastao. Na lokalnim izborima u svibnju 2005. godine HSP je, primjerice u Zagrebu, osvojio više od 11 posto glasova i činilo se da ništa ne može zaustaviti pravaški uspon. Posebice u vrijeme kada je HDZ čvrsto surađivao s haškim tribunalom i bio više nego kooperativan oko uhićenju generala Ante Gotovine. Međutim, samo dvije godine kasnije uslijedio je totalni šok. Na parlamentarnim izborima u studenome 2007. HSP je jedva uspio preživjeti kao parlamentarna stranka. Osvojen je, naime, samo jedan zastupnički mandat.
U čemu je uzrok pada HSP-a, a s njime čini se i onoga što se naziva tvrdom hrvatskom desnicom? Jedan od razloga neki nalaze u tome što je HDZ tijekom tih izbora pokrenuo nesmiljeni rat protiv HSP-a, posebice u Slavoniji. Čistom silom, prijetnjama i ucjenama uništavani su cijeli ogranci, a u HDZ su čak prelazili i ljudi koji su samo koji dan prije bili postavljeni na izborne liste HSP-a.
- Metode obračuna s hrvatskom političkom emigracijom iz vremena Jugoslavije prenesene su kao model borbe protiv HSP-a danas. Koriste se metode ubacivanja ljudi u HSP, postavljanjem takozvanih spavača i njihovim aktiviranjem na razbijanju stranke u trenutku kada to nekome odgovara. To je način borbe protiv cijele hrvatske desnice, ne samo protiv HSP-a. Desnica se kao i nekada emigracija razbija u manje stranke od kojih onda ni jedna ne može biti uspješna. To najviše odgovara HDZ-u i sve više toga govori u prilog tome da su oni organizatori - smatra novi predsjednik HSP-a Danijel Srb koji je na toj poziciji zamijenio dugogodišnjeg šefa pravaša Antu Đapića.
Odnos HDZ-a i HSP-a inače je jako duga i čudna priča. Još tamo od 1994. kada je Đapić uspio smijeniti Dobroslava Paragu na kontroverznom Saboru u Kutini dvije su stranke povezane nekim čudnim nitima. HSP bi često uletio u Saboru kada bi zakazali HDZ-ovi koalicijski partneri, a s druge strane čim bi pravaši zaprijetili da će prijeći kakvih šest-sedam posto glasova uslijedio bi brutalni udar u kojem bi bila razbijena neka popularnija podružnica HSP-a.
- Bojim se da je takva praksa moguća. Ali to mi se ipak više čini kao stvar njihovog, pravaškog, odnosa s HDZ-om koji ih doživljava kao eventualnu konkurenciju. Što je pogrešno jer oni to nisu, iako bi to željeli - smatra profesor Žarko Puhovski. Prema njegovom mišljenju, glavni i prilično jednostavan razlog što hrvatska desnica nikako da ojača jest u tome da taj politički prostor još uvijek suvereno pokriva sam HDZ.
- U Hrvatskoj se pojam desnice još uvijek veže uz nacionalni naboj, a ne uz neke tradicionalne vrijednosti. A taj je politički prostor od 1990. okupirao HDZ. Glavna razdjelnica između ljevice i desnice u Hrvatskoj još uvijek nije odnos prema socijali ili državnim institucijama već je to pitanje domoljublja, odnosno takozvanog državotvorstva. A tu je HDZ neprijeporan i tu nema previše prostora za ni jednu drugu desnu stranku - smatra Puhovski.

Dvostruka politika
S tim se djelomično slaže i Srb, koji ipak naglašava dvostruku politiku HDZ-a koji s jedne strane koalira sa SDSS-om i čini brojne ustupke toj stranci, a s druge se i dalje pred biračima predstavlja kao krajnje državotvorna stranka.
- HDZ je nedavno izglasao izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koje će imati dugoročne negative posljedice za Hrvatsku i kojima se politički odnosi vraćaju na vrijeme otprije Domovinskog rata. Ali je to odmah prikrio s dva marketinška poteza. U Ustav je ugrađena odredba da je Hrvatska stvorena zaslugama branitelja, a u proceduru je konačno pušten Zakon o obilježavanju grobišta žrtava iz Drugog svjetskog rata, što je izazvalo vjerojatno unaprijed dogovoren verbalni sukob sa SDSS-om - kaže Srb.
Dio HSP-a, ponajprije Tonči Tadić i Miroslav Rožić, pokušali su prije nekoliko godina modernizirati stranku otvaranjem nekih novih tema kako bi privukli nove birače. Usto, i Đapić je svojim posjetom Izraelu pokušao ispeglati image HSP-a, ali su, čini se, svi ovi pokušaji propali.
- Imate primjer Italije i nekih skandinavskih zemalja da su krajnje desne stranke postale dio političkog mainstreama. Ali one su za to bile spremne platiti cijenu. A HSP na nešto takvo očito nije spreman. Oni su, primjerice, još uvijek protiv svega što ima veze sa Srbima. A birači taj diskurs više ne prihvaćaju i to je ono što desnicu još uvijek drži na margini - zaključio je Puhovski.

Zlatko CRNČEC