Kamatne stope na kredite padaju sporo ili nikako, a umjesto da se odluče na generalno smanjenje kamata za neku grupu proizvoda, banke češće "ispipavaju teren" raznim akcijama privremeno sniženih kamata ili naknada.
Takve akcije traju dva-tri mjeseca, a ako je odaziv klijenata manji, onda ih banka obično produži. Svrha im je više skrenuti pažnju na samu banku te privući pokojeg novog klijenta nego što je zaista riječ o trajnijoj kamatnoj politici banke.
Iako su, dakle, kamatne stope od početka godine u blagom padu, što primjećuju i analitičari Hrvatske narodne banke, više se to, kažu, odn

Udar na siromašne Unatrag dvije-tri godine novac koji kola financijskim sustavom većinom se slijevao prema bankama radi rasta kamata na depozite uz relativno mali rizik. Domaća štednja važan je izvor za banke koje iz nje financiraju opet građane, državu i poduzeća, no u krizi su mahom financirale državu, dok su ova dva druga sektora istisnuta. S obzirom na to da je novih kredita malo, "teret krize" dijelom je prebačen na postojeće klijente povećanjem kamatnih stopa na kredite koje otplaćuju. U tom smislu, u krizi su bolje prošli oni koji imaju višak sredstava, a dodatno su pogođeni oni koji otplaćuju kredite. Najskuplji su pritom gotovinski i kartični krediti te minusi po tekućim računima, a upravo se ti krediti najčešće koriste kao dodatak plaći, odnosno za preživljavanje od prvog do prvog.

osi na depozite i na kratkoročne kredite, dok su dugoročne kamatne stope uglavnom ostale stabilne. Očito kamate na štednju padaju brže od kamata na kredite, jer iako je vidljiv lagan trend smanjenja, razlika između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa, dakle kamata na kredite i na štednju, u prvom se kvartalu još i povećala.

Glavni izvor zarade
Tako se u Biltenu HNB-a ističe da je u ožujku čak zabilježen nastavak blagog porasta kamatne razlike po indeksiranim kunskim kreditima i deviznim depozitima, i to sa 4,30 postotnih bodova u prosincu prošle godine na 4,88 u ožujku ove godine. Istodobno se smanjila kamatna razlika po "čistim" kunskim kreditima i depozitima, što je stabiliziralo opću kamatnu razliku, koja i nadalje oscilira oko 7 postotnih bodova, zaključuju u središnjoj banci.
Ovako velika razlika između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa glavni je izvor zarade banaka pa je upravo unutar tog prvog kvartala neto dobit bankarskog sustava iznosila oko milijardu kuna, nešto manje nego lani u isto vrijeme, ali ipak dosta u uvjetima smanjene potražnje za kreditima i općenite krize i recesije u gospodarstvu. Krediti građanima se i dalje smanjuju, a pogoršava se i njihova naplata. Krediti poduzećima pak rastu, ali kod njih je stopa neplaćanja znatno viša, oko 15 posto, pa je u prosjeku udjel loših kredita na 10-ak posto, što znači da se ne vraća svaki deseti kredit.
Analitičari HNB-a ističu i da su u prvom kvartalu kamate na kratkoročne kredite stanovništvu bez valutne klauzule, a to su većinom kartični krediti i okvirni krediti po tekućim računima ili minusi, ostale stabilne na razini od 12,6 posto, dok su se kamatne stope na dugoročne kredite s valutnom klauzulom građanima blago smanjile, ali ipak ostale na povišenim razinama između 8 i 9 posto. Smanjenje kamatnih stopa na dugoročne kredite isključivo je posljedica nižih kamatnih stopa na kredite za kupnju automobila te ostale dugoročne kredite.

Minusi i plusevi
Upravo minusi po tekućim računima i kartični krediti zbog viših kamata koje se na njih naplaćuju podižu prosjek ove razlike između kamata na kredite i kamata na štednju, a ujedno su, u uvjetima kada se novi krediti slabije odobravaju, stalan i stabilan izvor prihoda za banke. Naime, budući da je potražnja za novim kreditima građana znatno opala, banke zarađuju na postojećim klijentima koji su se u "fazi prosperiteta" zanijeli, pa previše peglali kartice i tonuli u minuse, a sada ne mogu lako iz tih dugova izići. Banka im, s druge strane, uredno mjesečno zaračunava visoke kamate na minuse, koje su mahom 13-14 posto godišnje. Kartični krediti pak imaju komponentu "revolvinga", dakle kredita koji se stalno obnavlja, i kao takav taj se kredit stalno vraća, ali je klijentu teško disciplinirati se da vraćeni iznos odmah i ne "obnovi" novim podizanjem ili potrošnjom.
Prema podacima s web-stranica većih banaka, kamate na gotovinske kredite kreću se od 8 do 12 posto, na potrošačke oko 9 ili 10 posto, a najskuplji su minusi kod kojih se kamate kreću najčešće od 13 do 14 posto, a samo u nekim bankama snižavaju se prema 10 posto, ako klijent koristi više bančinih proizvoda ili nekoliko kredita. Kamate na stambene kredite nikako da generalno značajnije padnu, pa su se ustabilile na oko 6-7 posto, što je visoka razina kamate, ako se uzme u obzir da su to veliki krediti koji se otplaćuju na dugi rok pa se u konačnici banci vrati mnogo više nego što se dobilo.
Nešto manju kamatu moguće je ostvariti samo kroz posebne akcije banaka u suradnji s graditeljima, pri čemu je ograničen stambeni fond i ponuda. Krediti su većinom uz valutnu klauzulu u eurima, a i štedi se najčešće u toj valuti, te se kamate na eurske depozite oročene na primjerice godinu dana kreću od 3 do 5 posto, ako se uključe i razne premije koje banke znaju odobravati na standardnu štednju.

Sve ovisi o državi
Na pitanje hoće li kamate padati bankari odgovaraju da kamate na kredite moraju biti takve da podržavaju kamate na štednju, a one su pak više jer se banke, u uvjetima visoke premije na rizik, radije oslanjaju na domaće izvore. S druge strane, reći će, sve ovisi o državi, jer dok ona ne smanji svoje apetite i ne zauzda zaduživanje vani i u zemlji, teško je očekivati da će kamate bitno krenuti naniže. Za bankare je država kod kuće važan klijent koji podiže potražnju i time vrši pritisak na razinu kamata, dok je u inozemstvu bitno refinancirati dugove, a što su viši, bit će teže i - skuplje.

Aneli DRAGOJEVIĆ MIJATOVIĆ