U berlinskoj podzemnoj željeznici putnici koji ne stignu doručkovati grizu debele crvene paprike ili mrkve. Zdravo se hrane. U Londonu ili Hong Kongu putnici čačkaju po mobitelima ili guraju krupne slušalice što dublje u sitne uši kako bi što bolje čuli omiljene pjesme. Vole glazbu. U Budimpešti je prilično bučno, na Deak Ferenc ter stanici jedu se krafne i svi nešto klafraju na izuzetno melodičnom i simpatičnom mađarskom jeziku. Bez slatkog se ne može. U Moskvi su pak svi ozbiljni, nitko riječ da bi izustio. Strogi putnici čitaju knjige na svojim tabletima ili dnevne novine koje se dijele na ulazima tik uz policijsku kontrolu. Nitko ništa ne jede i ne pije, a u vagonima je čisto kao u nekom medicinskom laboratoriju. Metro je duša svakog velikog grada i u svakom tom gradu vladaju drukčiji običaji. A posebno zadivljuje njegova konzerviranost. Kada uđete u metro - baš kao da ste ušli u konzervu i u zatvoreni krug prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Imate vremena razmisliti o svojim postupcima i budućnosti ili smisliti vraški plan o novoj ljubavi ili poslu. Pritom vas u većini podzemnih željeznica mobiteli neće uznemiravati jer tamo uglavnom ne dopiru mobilni signali. Ima u tome i neke čežnje.

Labirint tračnica

Dok u Hrvatskoj muku mučimo s arhivskim vlakovima i ukidanjem autobusnih linija, svijet vrtoglavo juri naprijed. Udaljenosti su u Japanu odavno postale "kraće", a ispod velikih gradova niču novi gradovi - labirinti bezbrojnih tračnica i podzemne željeznice kojima se dnevno prevozi i po nekoliko milijuna ljudi. Da, baš onoliko koliko Hrvatska ima stanovnika?! I svijet je sada postao brži i bliži, osim kod nas. Teško je govoriti o brzini i suvremenosti kada se od Rijeke do Pule vlakom jezdi sedam, od Osijeka do Zagreba oko pet sati?! Kada se Japanci voze našim vlakovima, redovito žive u uvjerenje da je u cijenu karte uključena i cijena za muzejsku vožnju arhivskim vlakom kakvi su njihovim prugama ikad ili nikad vozili još u davnini prošlog vijeka. Oni naši čitatelji koji su posjetili Pariz, Budimpeštu, New York ili London dobro znaju kako metro štedi i vrijeme i novac i prava je šteta što ga nemamo u Zagrebu i vjerojatno nikada nećemo imati. Moj prvi susret s metroom dogodio se u Budimpešti i tada sam pomislio da je izuzetno složen. Vožnja je bila jeftina, samo nekoliko forinti, a kako bih ga bolje proučio, uzeo sam si dovoljno vremena da se nekoliko puta provozam od početne do krajnje stanice sve tri tadašnje linije. Budimpeštanski metro, nama najbliži, sada ipak ima četiri linije i nedavno je moderniziran, iako se oni isti stari vagoni i dalje tresu najstarijom žutom linijom koja podsjeća na doba 1890-ih s klupama, parketom, drvenim prozorima i drevnom rasvjetom. Pravi je to muzej sa slikama, a od 2002. se nalazi i na popisu svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a. Već spomenuti londonski metro ima 274 stanice te 408 kilometara aktivnih linija i sam grad je podijeljen na šest zona. Sve linije osim East London ulaze u najuži centar grada, a ako ste bili u Londonu, onda se sjećate da i nije baš jeftin za naš standard.

8 milijuna putnika

Jednu od najljepših podzemnih željeznica na svijetu ima Moskva - moskovski metro imena V.I. Lenjina. Svaka je stanica pravi mali muzej i postoje organizirane ture kojima turisti npr. cijeli dan provedu ispod zemlje i proučavaju ljepote iz davnih dana SSSR-a. I ne samo to. Gotovo svake godine nikne nekoliko novih i zanimljivih linija koje su građene u suvremenom stilu, a odnedavno su na nekim linijama osvanule i naljepnice u vagonima s engleskim imenima stanica. Prosječno se moskovskim metroom preveze osam milijuna putnika, a ima 12 linija i dvjestotinjak stanica. Otvoren je od 5.35 ujutro do 1.15 noću i jednom poništena karta (nekada je bio žeton) vrijedi do izlaska iz stanice metroa. To praktički znači da se za šest kuna (toliko košta cijena jedne karte) možete voziti cijeli dan i proučavati socrealističke skulpture i slikarije Arbatske, Majakovske i drugih stanica.

Puno je podzemnih željeznica, a mjesta u novinama malo. Prije odlaska u neki novi grad potrebno je dobro proučiti njegov javni prijevoz kako biste uštedjeli i vrijeme i novac. Ako na aerodrom stižete u gluho doba noći, pokatkad morate investirati u taksi jer javni prijevoz više ne radi. A kad jednom sjednete u metro "konzervu", opustite se i odlutajte - ne samo mislima. Namjerno promašite stanicu i istražite nepoznati dio grada. Sve je to dio igre koja se zove putovanje.