Još se sjećam Duty free shopa na granici između Mađarske i stare Jugoslavije u Donjem Miholjcu. Moćno smo birali fina pića i parfeme i plaćali ih šuškavim novčanicama isto tako drevnih njemačkih maraka. Svega je tamo luksuznog bilo i sve nam je bilo jeftino. Te „bezdadžbinarnice“ već odavno nema, ali su zato nikle mnoge druge, uglavnom u zračnim lukama diljem Hrvatske, u kojima se obavlja međunarodni promet. Kada se vraćamo s dalekih puta i kada osjećamo sitniš jake valute u džepovima, obično ih na aerodromima potrošimo na neku sitnicu, čokoladu, cigarete… A je li u Duty free trgovinama doista sve jeftinije? Nije! I sve ovisi od države do države. Onaj zagrebački jedan jedini, primjerice, slovi kao jedan od jeftinijih i tamo pokatkad mogu naletjeti na odlična sniženja neke brendirane odjeće i parfema. Beogradski je prilično skup, a oni budimpeštanski znaju imati odlične akcije – posebno Heinemann (a ako imate i njihovu besplatnu karticu – sniženja su i veća od 25 posto). Istina je da dosta novca možete uštedjeti ako kupujete cigarete, alkohol i parfeme. Treba razmisliti i o kupnji nekih lokalnih proizvoda (primjerice rahatluk, belgijska čokolada, maslinovo ulje), koji se teško (i tako kvalitetni) mogu pronaći na policama vaših trgovina. Ta roba na aerodromima nije oporezovana i zato je jeftinija. Sve ostalo je samo optička varka i ne nasjedajte na taj stari trik. Kada preračunate cijene čokolada i ostalih 'đakonija' iz eura u kune (a obično su cijene u tim trgovinama izvan Velike Britanije izražene u čvrstoj valuti, dolaru ili euru), mogli bi se iznenaditi, jer lijepo aerodromsko pakiranje nosi i dvostruko skuplju cijenu nego što je u vašem obližnjem supermarketu. U drugu stvar u koju biste trebali biti sigurni jest originalnost proizvoda. Sumnjam da se može dogoditi da u nekoj zračnoj luci kupite lažne naočale Armani, ili lažni parfem Paco Rabanne One million. To je jednostavno isključeno, jer te iste velike kompanije imaju svoje provjere i kontrolu kvalitete pa ne razbijajte glavu. Sve što kupite u tim oazama bescarinske prodaje – „oriđiđi“ je. I roba se može platiti ne samo u čvrstoj valuti (brzo to suvremene kase preračunaju), već i u onoj lokalnoj te gotovo svim karticama. Ako kupujete alkoholna pića i na nekom od aerodroma trebate presjedati u drugi zrakoplov, tada će ga prodavači spakirati u prozirnu plastičnu vrećicu i zalijepiti kako ne biste imali problema, jer je svima znano da se unos pića pri sigurnosnoj kontroli ne dopušta. Ali se unos u zrakoplov dopušta ako su boce kupljene u Duty free trgovini!? Pravila su pravila, iako pokatkad izgledaju brutalna i smišljena bez logike. U nekim zračnim lukama (poput one u Ateni), za cigarete i alkohol postoje dvije vrste cijene, a sve ovisi o tome kamo se putuje. Ako je let prema drugoj članici EU-a tada je roba skuplja, a viski i votka su mnogo jeftiniji ako se leti prema primjerice Turskoj, Srbiji, BiH ili Rusiji, bez obzira čiju putovnicu putnik ima, jer se gleda samo konačna destinacija.

Duty free trgovine su dobre i u slučajevima kada u općem košmaru zaboravite kupiti sve poklone koje ste odlučili kupiti. Obično između letova ima dovoljno vremena kako bi se na miru razmislilo kakav parfem vaša šefica ili šef voli, možda neki konjak ili slatku stvarčicu?! U velikim zračnim lukama poput Dubaija, Londona ili Frankurta, veliki je izbor i trgovina i proizvoda i sniženja. A ako se ništa ne kupuje, ne treba očajavati. Bar se tamo kvalitetno i besplatno može namirisati najskupljim parfemom, a što je svekoliki aerodromski, narodni i simpatični običaj. O tempora, o mores!