Ima li ovršnom ludilu u nas kraja? Jer, u Hrvatskoj je gotovo 329 tisuća blokiranih građana, a strahota se krije u spoznaji da su građani zbog ovrha i blokada dužni 42 milijarde kuna, a od tog iznosa glavnica duga iznosi samo osam milijardi! Svi ostali troškovi iznose 34 milijarde - kamate i plijen svih onih koji na ovrhama zarađuju - odvjetnici, suci, javni bilježnici i naravno FINA. Neki podaci govore kako čak 90 posto građana koji su u blokadi u njoj ostaju zauvijek, beznadno, pribijeni na križ, bez mogućnosti povratka u život dostojan čovjeka.

U Hrvatskoj ljudi rade za male plaće. Na mnogim je područjima zemlja dotaknula dno, pa tako i u standardu, gdje je u EU još samo Bugarska iza nas. Po standardu, znači, predzadnji, ali zato po korupciju u samom vrhu. I više valjda nikoga ne može začuditi podatak kako samo na osnovi računa u Hrvatskoj godišnje ima više od 700 tisuća ovrha. I dok narod lipsa u dugovima koje ne može vratiti, tzv. ovršenička mafija se bogati jer i ovršene nekretnine najčešće završavaju baš u njihovim rukama. Kupuju ih najčešće za malo novca, za tek 30 ili 40 posto vrijednosti, da bi ih poslije prodavali po punoj cijeni. Pomažu i na neki način i dobrodušni građani, osjetljivi na nepravdu, koji ne kupuju takve nekretnine jer ne žele živjeti u stanovima i kućama ljudi koje su potjerali na ulicu.

I kako dalje? Ima li nade za ovršene, ima li izlaza iz ovršnog ludila? Ovršni je zakon omalovažio i porobio hrvatske građane, a oni i dalje šute dok ih zakoni čerupaju i osiromašuju. Hrvati su valjda jedini građani u Europskoj uniji gdje je jedna cijela vojska obespravljenih, s okovima na nogama, a boje se reagirati, kao da se plaše demokracije i misle kako će na kraju netko za njih sve to riješiti. A hoće li? Ili će se provesti stari recept vatrogasnih mjera – otpis nekih dugova, kakav je već primijenjen 2015. godine i po ocjeni analitičara nije imao neki značajniji učinak na preživljavanje i rješavanje budućnosti blokiranih. Milanovićeva vlada nije donosila zakon o oprostu, već se išlo na dogovor, pa su privatni vjerovnici uvjetovali pristanak na dogovor samo za građane s niskim primanjima koji nemaju privatne imovine i ako su blokirani duže od godinu dana. Umjesto očekivanih 70 tisuća, kriterije otpisa zadovoljilo je oko 17 tisuća dužnika. Sada ministar Zdravko Marić priprema zakon, koji će biti presedan u svjetskim razmjerima. Država će oprostiti dugove blokiranih manje od prosječne plaće koja je prošle godine bila 5685 kuna, a takvih je 91.000 s dugom od 235,4 milijuna kuna. Opraštali bi se dugovi prema državi, gradovima, općinama te državnim i komunalnim poduzećima. Razmatra se i kako bi se zakonskim mjerama potaknuo otpis duga građanima i od drugih vjerovnika - banaka, kartičara, telekoma... jer je i najveći broj građana došao u blokadu upravo zbog duga prema drugim vjerovnicima, a ne prema državi.

Znači, opet vatrogasna mjera, koja će ljudima dati mali predah, ali problematika blokiranih traži kompleksnija rješenja jer je većina blokirana zbog puno većeg duga. Potrebna je kompletna reforma ovršnog sustava. Nikako ne kozmetika, već cijeli novi ovršni zakon. I predsjednica Grabar Kitarović kaže kako „imamo nepravedan i diskriminarajući ovršni zakon, neučinkovit zakon o stečaju potrošača. Vrijeme je za temeljite i suštinske mjere za rješavanje pitanja prezaduženosti građana. Svako odugovlačenje bila bi teška i nepopravljiva pogreška“. Jedino novi ovršni zakon može popraviti užasan položaj ovršenika. Taj zakon mora zaštititi pravo na dom, da jedina nekretnina ne može biti predmet ovrhe i onemogućiti pljenidbu nekretnine u kojoj stanuje, osim ako ovršenik to izričito traži. Zakon mora definirati kako se nekretnina ne može prodati ispod određenog iznosa, zakon mora obvezati državu da osigura najamninu na neko vrijeme svakom tko se mora iseliti iz nekretnine... i još mnogo toga. Zato ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković nema pravo reći kako se nema vremena ići u potpuno novi ovršni zakon. Vremena za to mora biti!