Zanimljiva je ovo zemlja u kojoj su se i na političkoj pozornici našli razni foliranti svake vrste, kicoši i hazarderi, koji su tu, da bi svojim kokošarenjem, većim ili manjim lopovlucima, pa i ozbiljnim kriminalom zabavljali narod. Kažem zabavljali, jer čini to svatko na svoj način. One u Saboru dobro plaćamo, a Sabornica najčešće zjapi prazna, tamo u Vladi netko mažnjava dnevnice na fiktivnim putnim nalozima, guverner HNB-a u godinu dana uspije potrošiti pola milijuna kuna za putovanja i vidjeti šezdesetak gradova, ministri zapošljavaju braću, kumove, šogore...

I nikom ništa, osim medijske zabave za narod. Oni veliki, poput predsjedničkog kandidata koji se slikao u lovu u Mozambiku i hvalio kako je ustrijelio slona, nosoroga, lava, bivola i leoparda, pak, zabavljaju narod sudskim trakavicama, pa i nakon proteka silnih godina nemamo krivca. Ali zato se naše društvo, ono gore, na vrhu, pobrinulo za monstruozni Ovršni zakon kojim se sustavno stavlja omča oko vrata običnom malom čovjeku, koji, gle vraga, predstavlja većinu, da bi se možda i planski bogatila manjina. I dok se političkim kokošarima i raznim politikantskim spadalima ne događa ništa, a ruke su im u pekmezu i više od lakta, običan hrvatski smrtnik, čitaj hrvatski mali čovjek, ubija se polako, ali sigurno. Zbog pljačkaškog Ovršnog zakona Hrvatska je zemlja, jedinstvena u Europi, kojoj tobože pripadamo, a u kojoj se zbog 1400 kuna duga za pričuvu ostaje bez stana. Ovršni zakon u Hrvatskoj kao da je pisan s namjerom da bi legalizirao kamatarenje i lihvarenje i pustio s lanca pohlepnu kamarilu da ionako osiromašene građane pretvori u žrtve i baci ih u nepovratno dužničko ropstvo. Kreatori zakona išli su za tim da stvore profit odvjetnicima, javnim bilježnicima i FINI, te da se od hrvatskog čovjeka otme sve što se kome prohtije. Takav je zakon omogućio da oko 2,5 milijardi kuna završi kod javnih bilježnika, a ne u državnom proračunu. Taj je krimić-zakon doveo u samo tri godine do snažne eksplozije duga građana od 24 na 41 milijardu kuna. Takav zakon ne ubija samo ljude već i cijelo gospodarstvo. On je misionar zla i nepravednosti, snažan generator još dubljih socijalnih i drugih podjela u društvu, gotovo i poticaj za stvaranje opasne ovršne mafije. Zahvaljujući njemu gura se u crnu rupu 327.000 blokiranih građana, koji već nose biljeg manje vrijednih, onih koji su si sami krivi za svoju nevolju, kao da su to htjeli, kao da i mi nećemo sutra u to društvo obespravljenih.

Suvremena Europa u svom zakonodavstvu ne poznaje blokadu računa bez sudske presude. I tu smo veliku europsku pljusku primili, ali ne znamo je li se nekom u vlasti zacrvenjeo obraz. Europa je jasno rekla da je sudovanje javnih bilježnika naša hibridna specijalnost, a nikako ne europska stečevina. U Hrvatskoj ovrhe provode neustavna tijela - javni bilježnici i financijska agencija, a u civiliziranom svijetu sudovi. Europska komisija je utvrdila da javni bilježnici i financijske agencije nisu sudovi i da ne mogu provoditi ovrhe nad ostatkom građana EU, osim nažalost hrvatskih građana. I onda pitanje zašto naši vlastodršci ne mijenjaju hitno taj kriminalni zakon i dopuštaju da i dalje živi lopovluk, nezakonite ovrhe? Što je s naredbodavcima i kreatorima zakona kojim su socijalno i ekonomski uništili na stotine tisuća građana. Netko bi za to trebao odgovarati. Ali neće. Jer, dok su ovi pisali pljačkaški Ovršni zakon, nitko nije napisao zakon prema kojem bi trebali biti gonjeni i procesuirani kreatori koruptivnih i sličnih zakona. Nema ni zakona prema kojem bi političari odgovarali za svoje idejne i političke promašaje kad donose odluke na štetu svojih građana. I što je preostalo? Prvo, Vlada, posebno članovi Mosta, koji su za svoju predizbornu perjanicu zataknuli i promjenu Ovršnog zakona, treba taj zakon promijeniti ako treba i po hitnoj proceduri. Ljudi koji doslovno preživljavaju uz blokirane račune, kojima pljačkaški i europski gledano nelegalni Ovršni zakon povećava dugove i pretvara ih u neplative, to od njih očekuju. Još jučer. Ne sutra!