Datum objave: 15. listopada, 2016.
Živi zid se ozbiljno trese. Nezadovoljni iz njega uzimaju svaki svoju ciglicu, odlaze i žele neki novi početak. Ali, nema mira u tim odlascima. Pljušte uvrede, nabacuje se blatom na dojučerašnje igrače iz istog kola, a čuju se i ozbiljne optužbe koje su posao za USKOK i DORH. Neki iz Živog zida spašavaju živu glavu bijegom, a oni drugi žele spasiti sebe i proračunski novac na način da žurno osnuju nove stranke pod istim ideološkim kišobranom koji i ne postoji.
Nekoliko je živahnih ciglica uz mnogo medijske bure, bez milosti, iz srca Živog zida najprije iščupao Hrvoje Runtić, jedan od osam zastupnika koliko ih je na krilima Živog zida ušlo u Sabor. Ljubav je počela pucati do raskola kada su se Runtić i njegova djevojka Mihaela Varga sukobili s vodećom trojkom stranke: Ivanom Viliborom Sinčićem, Ivanom Pernarom i Vladimirom Palfi. Ne samo da su ih optužili da su zaokupljeni vlastitim opsjenama, pohlepom i interesima, već je Runtić optužio stranačko vodstvo da su ga pokušali podmititi nakon što je u stožeru stranke slučajno vidio žute kuverte s novcem donatora kojih nema na njihovu službenom popisu. Pokušali su ga, tvrdi, i “neutralizirati”, te mu poslali Ivana Lovrinovića i PR-ovca iz njihove stranke Promijenimo Hrvatsku koji se predstavio kao Nikša. “Na kraju kampanje dobit ćeš 100.000 kuna nagrade, a do tada petsto eura tjedno da imaš za troškove”, rečeno mu je, valjda da šuti. Čije su kuverte s novcem i u čijem je džepu novac završio Runtić nije javno otkrio, već je to ostavio policiji i USKOK-u. Nakon svega Runtić je završio u klubu Mosta, kao nezavisni zastupnik. Lovrinović, kojeg je Runtić spominjao u svezi s “neutralizacijom” i šutnjom, dodatno je zaljuljao Živi zid jer je osnovao svoj klub.
Nad Živim zidom visi i nekoliko kaznenih prijava koje je podnio Siniša Gabrić, na čelu skupine nezadovoljnika koji su Sinčiću osporili legitimitet, te Gabrića proglasili predsjednikom. Pred Ministarstvom uprave Gabrić je pokrenuo i postupak kojim želi dokazati da je vodstvo stranke krivotvorilo dokumente te traže od Sinčića da objasni kako je potrošio 1,1 milijun kuna što je stranka dobila iz proračuna. A kada je riječ o novcu, onom iz državnog proračuna što ga dobivaju stranke, Goran Aleksić iz udruge Franak, koji je u Sabor ušao u sinergiji sa Živim zidom, osnovao je hitno svoju stranku Snaga, kako bi ju osnažio proračunskom novcem, da ne ode na račun Živog zida. Jer, prema zakonskim odredbama, novac dobiva stranka u kojoj je zastupnik u vrijeme konstituiranja Sabora. Sinčić je također pokušao spasiti proračunski novac, ali je Ministarstvo uprave odbilo zahtjev za upis političke stranke pod nazivom Živi zid - Ivan Vilibor Sinčić. Tada se preko noći osniva Jedina opcija kako novac ne bi završio u popucalom Živom zidu, već na računu Sinčića, Pernara i Palfi.
A novac iz Državnog proračuna nije mali, jer svaka parlamentarna stranka za svakog zastupnika mjesečno dobije po 30 tisuća kuna, a za žene kao manje zastupljen spol i 10 posto više. Pa računajte. A sve je prema zakonu, koji se u Hrvatskoj gotovo redovito piše ostavljajući razne rupe i rupice za sve moguće akcije, akrobacije i malverzacije. Zakon o političkim strankama očito je nedorečen, pa proizlazi kako netko može istovremeno biti članom dvije i više stranaka, što je naravno neprihvatljivo. Jest da u statutima mnogih stranaka piše kako početak članstva u drugoj stranci znači automatski prestanak članstva u onoj prvoj. Ali, koga briga za statut kada nedorečeni zakoni dopuštaju lov u mutnom, pa i kada je proračunski novac u pitanju. Stranke, čija je važnost u društvu silno značajna, ne bi nikako smjele imati mogućnost da svoje unutarnje odnose rješavaju kako im drago. Stranke su pravne osobe, a ne privatne tvrtke kako ih mnogi politički “genijalci” doživljavaju, pa se njima na nedopušten način i nekažnjeno koriste. Ovo što se događa u Živom zidu nikako nije zdravo i prihvatljivo i jasan su znak da vodeći ljudi nisu dorasli za dugoročno djelovanje.