Hrvatska će dobiti još jednu među "milijardu" postojećih stranaka, zvat će se Nova ljevica, kojoj okosnicu čine "nova" lica među kojima prednjače po medijskoj prisutnosti Zoran Pusić i Vesna Teršelič, tako dragi, "novi" i simpatični da će biti pravi magnet za birače. Zoran Pusić se, među inim, posebno istaknuo nakon što je plakao sa Savom Štrbcem nad oslobađajućom presudom Markaču i Gotovini, dočim je Vesna Teršelič, kao dio toga NGO jata u "regionu", zanimljiva utoliko što se o njoj gotovo ništa ne zna, ona je biće bez biografije, osoba bez lica, što samo po sebi budi sumnju da nije tek NGO aktivistica, nego "osoba sa zadatkom".

Razboriti bi rekli da ovu "novu" stranku treba ignorirati, da je to marginalan fenomen. No ako pogledate koliko su spomenute osobe i udruge s nekoliko članova do sada dobivale medijskog prostora, kao i ova "nova stranka" koja će završiti sigurno kao i Kapovićeva "Radnička fronta", za koju nisu glasovali ni sami njihovi članovi, onda se treba zapitati u čemu je tajna da marginalni fenomeni dobivaju toliko medijskog prostora. Jednostavno, iza takvih fenomena stoji netko moćan koji ih gura. Općenito je poznato da su tzv. nevladine udruge posvuda po svijetu instrumenti različitih politika, oruđa stvaranja kaosa, instrumenti propagande u korist sasvim određenih političkih ili ekonomskih agendi.

Evo jednog krupnog, globalnog raskrinkavajućeg primjera o kojem za Laudato napisah: "Amnesty International zasigurno je jedna od najistaknutijih nevladinih organizacija u svijetu. Tako su svojevremeno u Sjedinjenim Američkim Državama, prije uspona Obame, zahtijevali zatvaranje Guantanama, povlačenje američke vojske iz Afganistana, pretvaranje američke vojne industrije u industriju koja neće proizvoditi oružje, već se staviti u civilne svrhe. A onda je na vlast došao Obama. Amnesty najednom ne traži zatvaranje zloglasnog zatvora Guantanamo, već prekid tortura i procesuiranje zatvorenih. Ne traži više ni bezuvjetno povlačenje američkih trupa iz Afganistana, već uvjetno, kada afganistanska vlast počne provoditi rodnu jednakost. Ne traži ni konverziju američke vojne industrije u civilnu, koja čini 80 posto svjetske trgovine oružjem, već samo “transparentno poslovanje”. Razlog ovoj promjeni kursa ove “nevladine organizacije”, kako je istražio Patrick Boylan izučavajući NGO mafiju (knjiga u elektroničkom obliku dostupna na internetu), bio je jednostavan: “Na čelo američkog Amnestyja došla je bivša asistentica državne tajnice Hillary Clinton." Nisam ljubitelj Putina, ali mi je jasno zašto je nedavno mnoge "nevladine udruge" proglasio stranim agenturama, kao što i sam Putin na Zapadu provodi istu metodu financirajući mnoge medije i nevladine udruge. U tom kontekstu Država Izrael već je davno problem "nevladinih udruga" uzdigla na razinu Knesseta, koji je ustrojio istražno povjerenstvo i ustanovio da su mnoge udruge koje se bave ljudskim pravima i viktimologijom zapravo špijunske ekspoziture. Posebno tragikomično je bilo kada je nadležno istražno povjerenstvo izraelskog parlamenta (uz pomoć Mosada, dakako) došlo do apsurdnih činjenica kako udruge koje su se bavile ljudskim, ženskim, homoseksualnim i inim pravima bile financirane od Izraelu "prijateljskih" zemalja kojima je strašno stalo do homoseksualaca i ženske ravnopravnosti, kao što su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Kao logična posljedica toga Izrael je ustrojio nadzor nad NGO bratijom s prof. Steinbergom na čelu, sa svrhom da razluče aktiviste idealiste od humanitarnih tajkuna i žbirova koji Izraelu rade o glavi.

U Hrvatskoj je nastupio šok kada je onomad Slavko Linić, u svojstvu ministra financija, iznio kako NGO sektor, što od naše države (1,5 milijardi kuna), što iz inozemstva (3 milijarde kuna), ukupno obrće 4,5 milijardi kuna godišnje. Za usporedbu, te godine isplaćeni poticaji za stratešku stvar ove države, za poljoprivredu, iznosili su dvije milijarde kuna. Da paradoks bude veći, iste te udruge prozivaju financiranje Katoličke Crkve iz proračuna (zbog drugih vjerskih zajednica se ne bune, a isto su financirane iz proračuna), premda Katolička Crkva, od povijesne važnosti za ovaj narod, dobije godišnje 250 milijuna kuna.

U Hrvatskoj je zakonom zajamčena sloboda udruživanja. I tu nema ništa sporno. No bilo bi dobro nešto naučiti iz iskustva Države Izrael. Jer zbog onog što su Zoran Pusić i HHO odigrali u procesu protiv Gotovine i suboraca gdje nam je prijetio udruženi zločinački pothvat s Tuđmanom i Šuškom na čela i stigmu države nastale na zločinu, dozvolite da posumnjam: Nova ljevica, stara lica, stare podvale!