Hrvatskoj treba stabilna vlada, to je mantra koju ponavljaju svi. Potom, kao primjer koji ne treba ponoviti, ističu "nestabilnu" vladu kojoj je na čelu bio Orešković. Suprotno uhodanim putevima interpretacije Oreškovićeve vlade želimo reći: Bogu hvala što je bivša vlada bila nestabilna.

Pojasnimo. U Hrvatskoj u kojoj svatko krade ono što mu je dostupno, spremačica domestos, ministri te državni i javni službenici javna dobra, u Hrvatskoj u kojoj je javna nabava, od zatucanih općina do ministarstava, sinonim za sustavno potkradanje države, pojavi se osoba "sa strane" koja nije dio tog stabilnog (!) sustava i krene razbijati te uhodane sheme, takvu vladu onda proglasimo "nestabilnom". Pojam "stabilne vlasti" u sustavu gdje svatko krade gdje stigne jest "stabilnost" močvare prepune gladnih krokodila u kojoj sveprisutna omerta prestaje tek kada neki lopov na funkciji biva ugrožen na svom feudu. Orešković, imućan čovjek, pa samim time i osoba koju se nije moglo reketariti, u takvom državnom organizmu je od početka bio dobrodošlo strano tijelo koje je mnogima, prije svega Karamarku, pobrkalo planove daljnjeg razvijanja te hobotnice na svim razinama koju mi već dvadeset godina zovemo "stabilna vlast".

Evo kako je trebala izgledati stabilna Oreškovićeva vlada. Oreškoviću za šefove SOA-e gurnuli su dva obavještajca "zanimljivih" biografija iz Karamarkova uzgoja, koji bi ovom prevažnom službom za svaku "stabilnu" državu bili izravna prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Jedan od njih je već službu koristio kao servis nekih polukriminalnih poduzetničkih oligarhija.

Orešković se ne opire ni Kolindi ni Karamarku, i eto vam stabilnog sustava, stabilne vlasti koja nastavlja s uhodanim shemama sprege kriminalnih poduzetnika i tajnih službi koje ih štite i zato dobivaju poneki apartmančić na Krku ili gdje već. No Orešković nije pristao na takvu "stabilnost", jer to što Oreškovićevi medijski i politički kritičari zovu stabilnošću zapravo je status quo, blagosloviti uhodane lopovske sheme i spriječiti reforme.

U čemu se onda toliko spominjana riječ "reforma" u Hrvatskoj premreženoj korupcijom i kriminalom na svim razinama sastoji? Nama treba samo jedna reforma, a to je spriječiti krađu, dovesti u red javnu nabavu, i eto BDP na 6 posto, bez ikakvih visokih teoretiziranja. Kada je Orešković odbio voditi "stabilnu" vladu po mjeri Karamarka i raznih opskurnih oligarhija, Karamarko je to morao spriječiti pa je poput bombaša samoubojice povukao za sobom sve, srušio cijelu "nestabilnu" Oreškovićevu vladu jer bi daljnjim Oreškovićevim zadiranjem u taj stabilni sustav u Hrvata moguće bio i sam do kraja razgolićen, kao i njegovi mogući mentori ili mecene, koji su poput pacova - ne znaju djelovati na svjetlu, samo u mraku, a riječ "transparentnost" za njih je isto što i sveta vodica za Sotonu. Zar nije čudno da je ta mračna ekipa očajnički željela samo represivni aparat, policiju i tajne službe, da bi nam onda Jozo Petrović i frizerka "vodili" energetiku u Horvatorszagu?

U tom smislu bilo bi dobro da i Plenkovićeva vlada bude "nestabilna", jer je u Hrvatskoj stabilnost sinonim za status quo, za "netalasanje". Kao i Orešković, i Plenković je čovjek bez repova, izvrsno obrazovan, izvrstan komunikator, kod njega nema prostora za ucjenjivanje raznih lobija, tako da kao premijer ima jako dobru startnu poziciju razbiti tu stabilnost podzemnih faktora i kokošara raznih fela infiltriranih u mnoge pore vlasti, "stabilnost" koju je Orešković svojom principijelnošću i odlučnošću već dobrano načeo. Valjda neće razočarati.

Dobro je da je tu i Most baš zbog toga što je Božo Petrov jako dobro, kao izravni sudionik događaja i nepotkupljiv čovjek, upoznat sa svim Karamarkovim nastojanjima da formira "stabilnu vlast" u kojoj je Oreškoviću namijenio ulogu klimoglavca, ali ga je loše procijenio.

Budući da nakon ovog mizernog rasta BDP-a iritantne sindikalne vođe poput Ribića čija klijentela, za razliku od realnog sektora, krizu nije ni približno osjetila, već govore kako "ima prostora" za povećanje plaća, očekuje se da Plenković odmah prema njima "destabilizira" svoju vladu. Kao poruku ostalima koji već stoje u redu da odmah spiskaju ovaj krhki gospodarski rast. Ribić i ekipa i tako žive izvan hrvatske realnosti, pa neka tamo i ostanu. I to stabilno.

Takva pak nestabilna vlada na osovini Plenković – Petrov ovaj put mogla bi potrajati čak i dva mandata. Po mogućnosti dva nestabilna mandata na žalost cijelog tog stabilnog sustava koji temeljito treba destabilizirati.