Živi zid je stranka koja je protiv svih stranaka. Oni bi sve promijenili, sve bi srušili u ime bolje Hrvatske. A bolja Hrvatska su, naravno, oni. No imaju samo jednu malu manu. Ne mogu napraviti reda ni u svojoj stranci, ali bi zato pravili reda u državi. U Živom zidu svi sve ruše. Sinčića na navodno protupravnoj skupštini, dočim je Sinčić, kažu drugi, protupravno došao na čelo tog živahnog zida. Fascinira strast za rušenjem u Hrvata. Svi bi sve mijenjali, a da nemaju viziju što bi na tim ruševinama izgradili. Svi znaju kako rušiti, no malo njih zna graditi. Ova strast za rušenjem u Hrvata ide tako daleko da postaje autodestrukcija. Tako HDZ–ovci ruše vlastitu vladu, a da devedeset pet posto njih nema racionalnog objašnjenja za to. Da kažem da se ponašaju kao skupina idiota, mogli bi me tužiti. Zato to neću reći. Oni su samo tipični hrvatski mentalitet koji najprije nešto sruši, a onda stane i upali mozak pa se pita: A što ćemo sad? Nesretnici srušili krivu stvar, umjesto Karamarka, svoju vladu.

Svako rušenje koje polazi od presumpcije moralne superiornosti koju rušitelj ima o sebi osuđeno je na katastrofu. Takav je primjer na globalnoj sceni ideologija komunizam. "Superiorni" proleteri u ime pravde pobiše stotine tisuća ljudi, srušili su vlasnike, pootimali sve živo, korjenito promijenili poredak kako bi, umjesto raja u mnogim državama, stvorili pakao na zemlji. Kao moralno superiorni. Je li Mamić kriminalac ili ne, nije na meni da sudim. Znam samo da je Dinamo najbolje posloženi klub u jugoistočnoj Europi. Je li HNS leglo kriminala i bezakonja, nije na meni da sudim. Znam samo da smo jedna od rijetkih reprezentacija u svijetu koja igra gotovo na svim velikim natjecanjima. Prema svim parametrima jedne male zemlje kakva je Hrvatska, i Dinamo i HNS su uspješne institucije. Treba li ih rušiti, i Mamića i Šukera? Baš me briga! Jedino što mi smeta u cijeloj priči, od politike pa do sporta i svagdašnjih kafanskih razgovora, je strast i mentalitet naroda koji zna što i kako bi rušio, ali nigdje ne čujem što bi na tim svojim moralno superiornim ruševinama izgradio. Najveći je problem ovog društva fenomen koji bih nazvao palanački anarhizam. To je mentalitet sravnjivanja u kojem tko god strši mora biti dekapitiran. Palanački anarhizam je oblik kanibalizma utemeljen u egalitarnom sindromu u kojem je svako iskakanje automatski sumnjivo. U palanci nema prostora za bilo koju vrstu drukčijosti, iskakanja kakvu poznaje i prihvaća čak i životinjski svijet. Palanka je zato predanimalni fenomen, to više što u kontekstu palanačkog anarhizma čovjek postaje jedina vrsta koje jede pripadnike iste vrste. To nećete vidjeti ni među hijenama. U palanci su lijepe i samostalne žene kurve. Otuširani i namirisani muškarac u palanci je automatski peder. Čovjek koji redovito ide zubaru u palanci je subverzivni element. Čovjek koji čita knjigu na javnom mjestu je osoba koja se preserava. U palanci državni i dogovorni kapitalizam nazivaju divljim kapitalizmom, neoliberalizmom. U palanci svatko misli da je bolji od drugoga samo zato što on to misli. Zato svako svakog podriva, opanjkava. Samo u palanci može nastati pjesma "Tri nonice". Palanka ne trpi stršenje, ona je jedno veliko mi, prvo lice jednine u palanci je krimen. Svako stršenje zato treba srušiti.

Ovdje ne tvrdim da ne postoje kriminalci i kriminal, već samo želim upozoriti na rogobatnost palanačkog anarhizma i njegove presumpcije moralne superiornosti koja skončava u općoj (auto)destrukciji, od politike preko sporta do ekonomije.

Huliganizam naših palanačkih anarhista koji smo vidjeli na utakmici protiv Češke samo je vrh ledene sante, ekstremna manifestacija našeg palanačkog mentaliteta: Idemo rušiti! To nisu nikakvi "orjunaši" kako ih je jezikom bujančevske palanke nazvala predsjednica Grabar Kitarović. Oni su mračna strana svih nas, svih nas koji bismo samo rušili, destruirali, hapsili...

Kada gledam Osijek, od urbanizma nadalje, sve najvrjednije napravili su drugi, stranci. Nastalo je u vrijeme Austrougarske. Nakon toga sve što se događalo, uz neke iznimke, jest rapsodija palanačkog anarhizma koja traje već jedno stoljeće. Pogledajte što su urbanistički uspjeli zasrati u Osijeku u samo desetak godina. Gledajući huligane kako divljaju u Francuskoj, pred svakim Hrvatom stoji pitanje: Kako ubiti palanku u sebi, kako joj se oduprijeti?