Podignuta Obrva, Vjeverica na Steroidima, Lijena Buba, Slagač, Žandar, Agresivac i Melemovac, sedam je to tipova prodavača o kojima sam pisala u ožujskoj kolumni, ali imaju i prodavači štošta reći o kupcima.

Nije lako prodavati, nije lako biti kupac. Utrka za brzim profitom preplavila je tržište proizvodima uz koje (pre)često ne dolazi bar minimum kvalitete. Ne jamči je ni visoka cijena, pa se nerijetko događa da se skupo plaćeni proizvod pokaže kao šrot, dok jeftiniji ispuni svoju zadaću. Posljedica su mukotrpne reklamacije tijekom kojih pokušavaš zaštititi svoj novac, dok ti druga strana odriče to pravo, trošeći ti vrijeme i živce.

Nadalje, poskupjelo je sve, i ono opravdano i ono što nikako ne bi trebalo, ali ukrcalo se u taj vagon legitimnih razloga zvanih pandemija, rat u Ukrajini, klimatske promjene i inflacija. Brojne obitelji ne da jedva spajaju kraj s krajem, nego krajeva uopće nema na vidiku, a djeca će im djetinjstvo pamtiti po tome da su ujutro morali birati između kifle i jogurta, da su grožđe, umjesto u kućnoj zdjeli s voćem, viđali samo u supermarketima te da su se smrzavali u obiteljskom domu, jer energetsko siromaštvo već je odavno uzelo maha.

Tu je i nepoštena poslovna praksa koju Zakon o zaštiti potrošača zabranjuje, ali izvan tih otisnutih slova, zavaravajuće i agresivno poslovanje trgovaca je svakodnevica. Počevši od laži kojima vrve reklame, pa sve do napasnih trgovaca koji ne biraju sredstva kojima će vrbovati čak i umirovljenike da kupe ono što im ne treba, čime se ne znaju služiti, ili im ugrožava zdravlje.

"Potrošači su sami krivi kad su glupi", učestao je komentar na račun prevarenih. Ali stvari nisu crno-bijele. Od prosječnog potrošača koji pokušava (pre)živjeti današnjicu nije za očekivati da će odluku o kupnji uvijek donijeti na savršeno racionalan način; životna dob, obrazovanje, zdravstveno stanje, platežna moć, životni problemi, obveze, umor, marketinški trikovi..., sve to na njega utječe i, da, nasjest će, bit će lakovjeran, pogriješit će. Očekivano. Jer je čovjek. Ali nije očekivano da ga njegova država ne štiti od onih koji ga, zakonom zabranjenim radnjama, uspijevaju prevariti. Za to su državni djelatnici, na koncu, i plaćeni. SLUŽITI narodu.

No kultura ophođenja ipak mora postojati, pa tako za određena ponašanja kupaca nipošto nema opravdanja. I njih sam razvrstala u sedam kategorija.

ZNATELIVITKOSAMJA: Sjećam se neugodnosti koju je moja majka doživjela dok je u ljekarni radila kao magistra farmacije. Supruga jednog tobožnjeg tajkuna ušetala je u ljekarnu i već s vrata viknula: "Došla sam po svoj naručeni preparat!". Na upit kako joj je ime, svisoka je odgovorila: "Znate li Vi tko sam ja?". Majka (kojoj su se svakoga dana izredale stotine pacijenata pred očima), odgovorila je da ne zna tko je ona i zamolila za identifikacijsku ispravu kako bi mogla izdati preparat, na što je Znatelivitkosamja bijesno bacila iskaznicu koja je preko pulta otklizala na pod, pokraj maminih nogu. Mama se mirno pomaknula u stranu, rekavši joj da dođe pokupiti svoju iskaznicu s poda. Nakon tog incidenta, nitko ljubazniji od tajkunke koja je imala obraza i ubuduće zalaziti u istu ljekarnu.

GALAMDŽIJA: Bilo da reklamira ili samo kupuje, Galamdžija uvijek galami na prodavače, prijeteći i bezobraznim tonom glumeći autoritet, a zapravo kompenzira kompleks manje vrijednosti, što u vlastitom životu nije autoritet nikome, pa ni sebi.

RAZBACIVAČ: Uđe li Razbacivač u dućan, prodavač je nagrabusio. Neće uzeti proizvod u ruke, pogledati ga i odložiti na mjesto, nego će ga ostaviti gdje stigne. I drugi. I treći. I tako unedogled, sve dok uredno posložen asortiman ne završi u kaosu. Od čega je gori samo kaos nastao za vrijeme sezonskih sniženja. Pogledajte samo trgovine ženskom odjećom gdje se za vrijeme sniženja grabi, prekopava, otima, pa čak i gazi po bluzama i haljinama razbacanima po podu, dok u kabinama vise gomile isprobane robe koju neodgojene Razbacivačice nisu vratile na onu vješalicu za odlaganje isprobanoga.

PRLJAVAC: Grozomorna su iskustva čistačica u trgovačkim centrima, iz sanitarnog čvora namijenjenog kupcima. Priča se da su muški toaleti apoteka u odnosu na ženske. Isto je i s kabinama za isprobavanje gdje prodavačice pronalaze čak i korištene higijenske uloške bačene na pod ili zalijepljene na zid (…). O tragovima pudera ili znoju na isprobanoj odjeći da i ne govorim, kao i o roditeljima Prljavcima koji dopuštaju djeci da prolijevaju i mrve hranu po dućanu, ili da se penju po izloženom namještaju, ostavljajući po sofama blatne tragove s potplata.

MALOGRAĐANIN: Žale se prodavači da djevojke kupe odjeću samo kako bi ju odjenule za večernji izlazak (ili, kako čujem, za slikanje za Instagram!), pa ju vraćaju pod izlikom da im ipak ne odgovara, zloupotrebljavajući dobre poslovne običaje trgovca koji dopuštaju povrat robe (premda zakonski ne mora). Ta se haljina na kilometar osjeti po duhanu, znoju i parfemu, ali to ne sprječava Malograđanku da je vrati i nekoliko tjedana poslije ponovi isto, glumatajući pred drugima da ima pune ormare odjeće koju zapravo - nema.

LOPOV: Što reći, Lopov dođe, neprimjetno ukrade i ode; nekome nezamislivo, njemu kao dobar dan. Pričaju prodavači da najviše kradu oni koji naoko djeluju gospodski, najmanje oni za koje bi se naoko pretpostavilo da bi prvi ukrali. A svi znamo što je pretpostavka.

UČTIVAC: Prizeman, uljudan, pedantan i pošten, Učtivac je pandan prodavaču Melemovcu, toj perjanici trgovine. Tako je i Učtivac perjanica potrošačkog svijeta, ogledni primjerak ne samo kupca, nego i čovjeka. Poslovati s njim je zadovoljstvo, a, umjesto bahaćenja, pokazuje poštovanje i kad reklamira.

Poslovica kaže da prodavač mora imati samo jedan par očiju, a kupac - njih stotinu. Istina. No obojici su potrebna još dva organa da bi ta kupoprodaja na nešto ličila: mozak i srce. O nama ovisi hoće li to biti stvarnost ili utopija.