Svakodnevno zaprimam pritužbe potrošača ogorčenih doživljajima koji su ih snašli dok su pokušavali tih tjedan ili dva na hrvatskoj obali uživati u ulozi turista željnih odmora i razbibrige, no inspiracija za ovu temu ulovila me tijekom vlastitog ljetovanja u Istri, konkretno, u jednom supermarketu. Da će cijene peciva, mlijeka ili, primjerice, Linolade biti gotovo dvostruko više od redovitih, to sam očekivala, no ono što nisam očekivala jest da mnoge cijene uopće neće biti istaknute. Jednostavno ih nema.

Preostaje mi, kako bih saznala pojedinu cijenu, loviti po supermarketu ona dva nevidljiva prodavača, kojih više nema nego što ih ima, ili se (što se naivnim turistima najčešće i dogodi) pojaviti na blagajni i platiti proizvod koliko god on koštao. A takvi bez cijene uvijek su, gle čuda, papreni. Budući da sam u svojoj voljenoj Istri više domorodac nego naivni turist, potrudila sam se pronaći prodavača i upitati zašto cijene nisu istaknute, na što mi je bahato uzvratio: "Šta se to mene tiče!" Upravo ta sramotna rečenica slikovit je prikaz tog ne-tiče-me-se odnosa velikog dijela hrvatskog turističkog sektora prema potrošačima. Od kojih žive. A zapitaš se i gdje je tu inspekcija, tiče li se bar nje.

Kao kritika domaćem turizmu, ali i kao upozorenje potrošačima dok pakiraju kofere za jadranske pustolovine, nabrojit ću najčešće turističke prijevare koje vrebaju i inozemne i hrvatske goste na Jadranu.

Manipulacije cijenama - problem su i dvojake cijene, niža cijena na polici, viša na blagajni. "Isprika, došlo je do zabune", dovikuje prodavač s namjerom da ipak uredno naplati tu višu cijenu. No imate pravo inzistirati da vam se naplati niža cijena jer Zakon o zaštiti potrošača jasan je kad kaže da se trgovac mora pridržavati istaknute maloprodajne cijene. Pripazite i na dvojake cijene u restoranskim jelovnicima, kakva je to tek navlakuša! Konobari na ulici mame goste da upravo kod njih večeraju pokazujući im jelovnik s nižim cijenama, a onda im na stol donesu jelovnike s višim cijenama. Prosječan potrošač pomislit će da je nešto krivo vidio, bit će mu neugodno ustati i otići, a upravo to je perfidnom ugostitelju cilj. Spomenuvši neugodu, moram napomenuti da u potrošačkom svijetu nema mjesta neugodi. Uvijek me iznova iznenade medijski članci o šokiranom turistu kad je ugledao račun za popijeno i pojedeno, poput nedavnog slučaja iz Opatije (uzgred, bila sam ondje, cjenici su propisno na stolovima, uz svaku slasticu istaknuta je cijena i nitko nikoga ne tjera da sjedi baš na toj terasi). Zato, pobogu, ne naručuj napamet; zatraži od konobara cjenik pa ako cijene premašuju tvoje mogućnosti, ustani i iziđi. Manja je to sramota od kasnije kuknjave po medijima "kako nisi znao da će te oderati". A za cijene nisi ni pitao.

Prepredeni taksisti - mnogi od njih služe se trikovima poput suptilnog prekrivanja taksimetra, nemaju istaknute cijene pa naplate i udahnuti zrak te ne izdaju račune. Zato prije ulaska u taksi bez okolišanja pitaj kolika je cijena do željenog odredišta i hoćeš li dobiti račun.

Oprezno s iznajmljivačima apartmana - osobito s onima koji se oglašavaju preko društvenih mreža. Opis smještaja i popratne fotografije navode jedno, a turista dočeka hladan tuš, jer umjesto da je s obećanim romantičnim pogledom na morsko plavetnilo, soba gleda na omanji deponij u susjedovu dvorištu, a plaža je toliko daleko da moraš ići autom (a i borove šume niotkud). Pojavili su se i iznajmljivači koji lažno oglašavaju tuđe nekretnine nudeći ih kao smještaj s plaćanjem unaprijed a da vlasnik nekretnine s time uopće nije upoznat, pa se u neobranom grožđu nađu i turist i stvarni vlasnik. Zato smještaj treba tražiti samo na provjerenim stranicama, informirati se i u lokalnoj turističkoj zajednici, inzistirati na svim osobnim podatcima iznajmljivača te ne biti lijen pročešljati recenzije drugih ljudi.

Turističke agencije bez obraza - otkažu naplaćena putovanja, ali ne vrate novac, opravdavajući se da su pred stečajem, pa kad naposljetku propadnu, čak ni osiguranja potrošačima ne podmire njihove dugove, a vlasnici propalih agencija bez ikakvih sankcija otvaraju nove agencije, u kojima varaju neke nove putoholičare koji i ne slute što im se sprema.

Restoranske podvale neiskusnim gostima - podvaljivanje zamrznute ribe iz uzgoja kao svježe divlje ribe iz Jadrana, naplaćene, dakako, po cijeni potonje. Tartufarske muljaže. Juhe iz vrećice. Naplaćivanje košarice s nekoliko šnita kruha od prekjučer, kojim bi nekome glat mogao razbiti arkadu, po cijeni od četrdeset kuna, iako kruh nisi ni tražio niti ga konzumirao. Prženje pomfrita, koji mnoga nepca, zbog nekog nepoznatog razloga, smatraju vrhuncem gastronomije, u prastarom ulju pa prodavanje porcije po cijeni one košarice kruha. Uklanjanje imena restorana s objekta, jelovnika i računa, kako gosti ne bi pronašli poražavajuće TripAdvisor recenzije gostiju od prije. O minijaturnim porcijama, lošim vinima, nekvaliteti sastojaka, higijeni kuhinjskih prostora i drskosti osoblja da i ne govorim, osobito u korelaciji s pripadajućim cijenama. I što južnije to tužnije.

Lažne novčanice - u ljetnoj sezoni povećan je optjecaj krivotvorenih novčanica, od kojih prednjače novčanice od dvjesto kuna i pedeset eura. Preporučuje se veće novčane transakcije obavljati preko financijskih institucija, a novac ni u kojem slučaju ne razmjenjivati kod "dobronamjernih" pojedinaca koji pristupaju žrtvama obećavajući im povoljniji tečaj, nego u mjenjačnicama i bankama.

Prijevara je uvijek bilo i uvijek će ih biti, ali u 21. stoljeću informacije nikada nisu bile dostupnije pa je uvelike odgovornost i na potrošačima da oprezno troše svoje novčiće.