Osam je godina prošlo od donošenja posljednjeg Zakona o zaštiti potrošača. Uz dva izdanja njegovih izmjena i dopuna koje su u međuvremenu ugledale svjetlo dana, bio je to zakon koji je, baš kao i svaki drugi, imao svojih nedostataka, no jedno je neupitno: stotine tisuća hrvatskih potrošača upravo su s pomoću njegovih odredbi uspješno privele kraju reklamacijske postupke, zaštitivši svoj novac kao i potrošačko dostojanstvo. Smiješno zvuči, ali na neki sam se sulud način vezala uz tog vragolana čije sam članke, zamalo, i numerički i sadržajno znala napamet. Zakon o zaštiti potrošača bio je, kao jedan od mnogih lex specialisa, moje oruđe. Na gostujućim predavanjima studentima, poslovnim subjektima i ostalim građanima. U informiranju javnosti preko medija. I, dakako, prilikom savjetovanja mojih potrošača u svim vrstama potrošačkih sporova koji su ih snašli. No bio je i više od oruđa. Dugi je niz godina taj zakon bio oslonac i utočište građanima jer isto je tako dugi niz godina bio potreban da mu poklone svoje povjerenje, uvide da ih on uistinu može štititi i u praksi, a ne već poslovično samo na papiru.

Khm, uvodna doza sentimenta (čiju bizarnost mogu razumjeti samo oni kojima je pravo također poziv, a ne puki posao) završena je pa bistre glave mogu započeti s predstavljanjem novog Zakona o zaštiti potrošača, mladog nasljednika koji je uvelike tek prepisana verzija staroga, a čija "vladavina" stupa na snagu 28. svibnja 2022.

1) Trgovac je i nadalje dužan odgovoriti na pisani prigovor potrošača u roku od 15 dana, a novost je da se mora izjasniti prihvaća li osnovanost prigovora ili ne. Dosad smo svjedočili nesuvislim odgovorima trgovaca koji su uopćenim objašnjenjima nastojali zaobići konkretan odgovor potrošaču, dovodeći ga u još veći zabludu oko ishoda reklamacije.

2) Tijekom trajanja nekog od posebnih oblika prodaje (akcijska prodaja, rasprodaja, sezonsko sniženje, prodaja robe s greškom i prodaja robe s istekom roka) trgovac će biti dužan istaknuti trenutnu sniženu cijenu, ali i najnižu cijenu koju je primjenjivao za istu robu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje. Prema starom zakonu, trgovac je uz sniženu cijenu bio dužan istaknuti i dotadašnju cijenu u redovnoj prodaji. Kako će se doskočiti zavaravajućim manipulacijama cijenama i lažnim podizanjima dotadašnjih "redovnih" cijena netom prije sniženja?

3) Među javne usluge (distribucija struje i plina, vodoopskrba, komunalne usluge, javni prijevoz, telekomunikacije…) napokon su uvrštene i usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama. Tako će sada i tvrtke koje pružaju usluge parkiranja biti dužne osnovati povjerenstva za reklamacije potrošača u čijem radu sudjeluje i predstavnik udruge za zaštitu potrošača koji ondje, zajedno s djelatnicima tvrtke, rješava prigovore potrošača upućene povjerenstvu.

4) Jedna od nepovoljnih novosti za potrošače odnosi se na materijalni nedostatak proizvoda koji se pojavi u roku od godine dana od kupnje, što svakodnevno viđam u svojoj praksi u tolikoj mjeri da je jednostavno sramotno što sve pronalazi mjesto na policama hrvatskih trgovina. Smatra li trgovac da određeni nedostatak nije postojao u vrijeme kupnje (kako se predmnijeva u Zakonu o obveznim odnosima), troškove vještačenja od sada predujmljuje trgovac, ali konačno ih snosi ili trgovac ili potrošač, ovisno o rezultatu vještačenja. Dosad je bilo propisano da trgovac snosi troškove vještačenja, neovisno o ishodu, za proizvode kod kojih se nedostatak pojavi u prvih šest mjeseci. Odredba naoko možda jest djelovala nepošteno prema trgovcu, ali uzmemo li u obzir da je potrošač ekonomski slabija strana u odnosu na trgovca, kao i da je tržište preplavljeno proizvodima manjkave kvalitete koje trgovci prodaju bez iole grižnje savjesti (a i posljedica), može se zaključiti da i ono malo dosad okuraženih potrošača više neće zahtijevati vještačenje proizvoda te će ishod njihove reklamacije biti dodatno ugrožen. Zašto? Bojazan od dodatnih troškova vještačenja. Nepovjerenje u sustav. Zaziranje od utjecaja trgovca. Slobodno nastavite vrli hrvatski niz.

5) Inspektor može, na osnovi zaprimljene predstavke potrošača, prije pokretanja inspekcijskog postupka nad trgovcem, zatražiti izjašnjavanje trgovca u odnosu na sadržaj predstavke potrošača - hoće li udovoljiti zahtjevu potrošača - u roku ne duljem od deset dana. Izjasni li se trgovac da nije suglasan sa zahtjevom potrošača i da neće ispuniti njegov zahtjev, nadležni inspektor može pokrenuti inspekcijski postupak po službenoj dužnosti.

6) Radi utvrđivanja nepravilnosti u radu trgovca, nadležni inspektor sada može postati "tajni kupac" pa izvršiti kupnju proizvoda s tajnim identitetom. Utvrdi li se pritom povreda zakona, trgovac je dužan snositi trošak kupljenog proizvoda i troškove postupka. Zanimljivo je da se ova ovlast inspektora primjenjuje i na fizičke i pravne osobe koje obavljaju neregistriranu djelatnost, s čime se potrošači nerijetko susreću, osobito u online prodaji. Još bi bilo zanimljivije kad bi se objavili rezultati tih tajnih pohoda u trgovine.

7) Dosadašnja kazna za trgovca-pravnu osobu od maksimalnih 100.000,00 kuna podignuta je na maksimalnih 200.000,00 kuna za cijeli niz prekršaja.

Bilo da neke zakonske novine idu naruku potrošačima ili ne, u oba slučaja trebaju im poslužiti kao poticaj da dignu glas u ime zaštite svojih potrošačkih prava i reagiraju, no ujedno i kao poticaj državi da im svesrdno pomogne. Uvijek, naime, može bolje. I od zauzimanja za sebe, ali i od novog Zakona i rada svake pojedine institucije.