Život je sam po sebi izazov. I dobro da jest. Taj neprestani efekt iznenađenja čini ga uzbudljivim, nalik kakvom tvrdokoričnom page-turneru, toliko napetom da ne možeš dočekati vidjeti što te čeka na idućoj stranici. Katkad je manje, a katkad više izazovan. Katkad je izazov ugodan, a katkad bismo od njega pobjegli onako kako Ptica Trkačica bježi od Kojota. U zadnje vrijeme čovječanstvo se suočava s prilično velikim i ne odviše ugodnim izazovima. Pandemija, klimatske promjene, podivljale cijene energenata, ma doslovce svega što svjetsko tržište nudi na svojim šarenim policama. I u toj priči nikome nije lako. Posebice običnim građanima s običnim, nerijetko ispodprosječnim primanjima kojima nije dovoljan izazov puki život, nego i svaki novi mjesec u kojem moraju razmišljati kako ga ne završiti u (novom) minusu.

Razumljivi su to razlozi zbog kojih mi posljednjih tjedana novinari postavljaju uvijek isto pitanje koje neizrecivo žalosti, otkrivajući svu surovost trenutačne stvarnosti: kako da prosječan potrošač uštedi na hrani? Budući da nisam ni ekonomski, ni gastronomski, ni nutricionistički stručnjak, a bome ni kao pravnica još nisam naletjela na nešto što bi se zvalo “Zakon o racionalnom življenju”, moram reći da nije nimalo zahvalno upuštati se u savjetovanje o tome što i gdje da ljudi kupuju, kako da raspolažu svojim budžetom i čega da se odreknu. A tu je i jedno protuslovlje, nedavni podatak da prosječno hrvatsko kućanstvo tjedno baci tri kilograma hrane!

Svatko od nas je individua sa svojim specifičnim odgojem, životnim navikama, htijenjima, problemima i svakodnevicom u kojoj, volim vjerovati, živi najbolje što zna. I tu dolazimo do ključnog: znanje. Hrvatskim potrošačima bolno nedostaje znanje. O njihovim pravima, ali i obvezama. O osnovnim definicijama i obilježjima proizvoda i usluga koje im tržište nudi. I, na koncu, o (ne)poželjnim ponašanjima na tom tržištu, sve kako bi kao kupci maksimalno zaštitili svoje zdravlje, novčanik i svoje dostojanstvo. Toga ljudima fali, a nedostaje im jer ih nitko o tome ne educira. Životna škola nije dovoljna, građane treba cjeloživotno učiti kako da budu mudri i odgovorni potrošači, jer tržište se rapidno mijenja, pa treba znati ići s njim ukorak.

Kako uštedjeti na hrani? Osim onog uobičajenog ne-idi-gladan-u-kupnju savjeta, izdvojit ću temeljne smjernice koje dugoročno uistinu mogu dovesti do značajnih ušteda, ako ih se jedno kućanstvo iole pridržava:

1) IZBJEGAVAJTE VELIKE MJESEČNE KUPNJE - kupnja napamet velikih količina namirnica “da se nađu u kući” nerijetko dovodi do toga da se namirnice ne iskoriste, istekne im rok i završe u smeću. Bolje je češće kupovati manje količine koje će se iskoristiti.

2) ZAMRZAVAJTE - ako već preferirate kupovinu na veliko, nastojte da to budu namirnice koje se mogu duže vrijeme čuvati u zamrzivaču, primjerice meso, voće i povrće.

3) PLANIRAJTE OBROKE - sastavite popis jela koja ćete kuhati u idućem tjednu, kao i popis sastojaka potrebnih za ta jela. Kupujući namirnice s popisa izbjegavate ubacivati u košaricu suvišne proizvode koji vam realno nisu potrebni.

4) JEDITE DOMAĆE - i vrapci na grani znaju da, osim što je izuzetno nezdravo, svakodnevno se hraniti iz škarnicla lokalne pekarnice, mikrovalne u kojoj si podgrijao prepakirano gotovo jelo, ili iz ruksaka dostavljača nekog od gradskih restorana, višestruko je skuplje od pripreme obroka kod kuće. Istina je da kućna priprema zahtijeva trud i uloženo vrijeme, ali sve što je za nas dobro zahtijeva trud i uloženo vrijeme. Odluka je na vama.

5) SMANJITE KOLIČINU - drugu krajnost čine oni koji nakuhavaju goleme količine hrane koju potom bacaju. Ljudi iz ovog podneblja vole da na stolu ničega ne nedostaje, osobito kad primaju goste. Lijepo je to, ali nije lijep podatak koliko se kilograma hrane baca nakon različitih proslava, blagdana, pa čak i nakon običnih nedjeljnih ručkova.

6) PRATITE AKCIJSKE PRODAJE - u jednu ruku, prateći akcije uistinu možete postići značajne uštede. S druge strane, mnogi potrošači nakupuju prevelike količine proizvoda samo zato što je na akciji, ne uspiju sve potrošiti, bace ga i na koncu na njega potroše i više nego kad je kupljen po redovnoj cijeni u uobičajenoj količini.

7) SKUPLJE NIJE NUŽNO KVALITETNIJE - godinama se baveći savjetovanjem potrošača, svjedočila sam skupim proizvodima uglednih proizvođača sa sramotnim manjkavostima opasnim i za samo zdravlje. Ljudi su skloni lojalnosti određenom proizvođaču. Nema u tome ništa loše, sve dok se ne postavi pitanje uštede. Onaj tko želi poštedjeti svoju karticu suvišnih troškova, trebao bi znati da se i po nižoj cijeni mogu pronaći jednako dobri, katkad i bolji proizvodi; da skuplje nije nužno i zdravije, što ovdašnji ljudi nerijetko vjeruju; kao i da ime, upečatljiva reklama i dopadljiva ambalaža ne jamče uvijek kvalitetu (koju za manje novaca mogu pronaći i u proizvodu, primjerice, neke robne marke).

8) ČITAJTE DEKLARACIJE I SITNA SLOVA - obratite pozornost na ono što kupujete, dajte si vremena, uspoređujte cijenu za jedinicu mjere. Osvrnite se na oznake “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”. Prva znači da se hrana ne smije konzumirati nakon istaknutog datuma. Druga znači da smije, ali može imati neka izmijenjena svojstva. Pa ako je “najbolje upotrijebiti do” rok istekao, možda je hrana i dalje pogodna za jelo.

9) IGRAJTE SE U KUHINJI - višak hrane ne bacajte, nego ga iskoristite za neko novo, maštovito jelo.