Sparno je poslijepodne jednog ljetnog utorka. Ulicom prođe tek pokoji prolaznik; većina je ljudi šmugnula vrućini u hladovinu svog doma. Popodnevna sièsta nakon posla. Priželjkuješ ju i ti. Budiš se s pijetlovima, kako bi se reklo, a davno je bilo jutro. Dolaziš kući s posla, sjedaš za stol, ručaš pa se potom, u maniri svojih sugrađana, i ti prepuštaš okrepljujućem drijemežu.

”Zvrrrn, zvrrrn!” iznenada se oglasi telefon. Ne reagiraš. “Zvrrrn, zvrrrn, zvrrrn!” zvono ne odustaje. Razbudilo te pa ustaješ da vidiš tko te tako hitno treba, kadli s druge strane slušalice začuješ utrenirani ženski glas: “Dobar dan, Nina pri telefonu, zovem iz tvrtke Zdrav kao dren d.o.o. i imam za vas jedinstvenu ponudu - masažnu fotelju koja liječi glavobolju i išijas, snižava krvi tlak, regulira razinu glukoze u krvi, sprječava nastanak karcinoma i poboljšava potenciju. Odabrani ste da ju isključivo danas možete kupiti za samo 9236,22 kune, a gratis vam darujemo dekicu za pokrivanje od flisa.” U nevjerici gledaš pred sebe.

Manjina će se pristojno zahvaliti i reći da nije zainteresirana. Većina će blagoglagoljivoj Nini koja samo radi svoj posao srdito poklopiti slušalicu, nerijetko uz pokoju sočnu psovku svojstvenu brdovitobalkanskom mentalitetu. I to je to. Najgora im je posljedica prekinuti drijemež na kauču.

Ali. Što kad telefon zazvoni nekome tko ne pripada ni navedenoj manjini ni navedenoj većini? Što kad telefon zazvoni potrošaču iz skupine takozvanih osjetljivih potrošača? To su oni potrošači koji su zbog svoje dobi, lakomislenosti, tjelesnih ili duševnih mana osobito osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili proizvod pa tako i na pozive koji im ciljano nude proizvode koji bi ih mogli zanimati. Umirovljenici, primjerice. Obično su to stariji ljudi koji boluju od tipičnih boljki svojstvenih svojim godinama, na što trgovci perfidno ciljaju. Mnogo je sijedih glava prošlo kroz moj ured u potrazi za pomoći nakon što su telefonskim putem olako, a često i posve nesvjesno rekli “da” kupnji kojekakvih čarobnih tableta, nadmadraca ili masažnih fotelja koji “liječe”, a čija cijena doseže iznos cijene kvadrata prosječne nekretnine. Ogluše li se pa ne plate naručeni proizvod, slijede zaplašivanja i prijetnje ovrhom njihovih ionako mršavih mirovina čije se brojke kreću ispod razine ljudskog dostojanstva.

Netko bi ustvrdio: “Tko im je kriv što su pristali!” Pristaju naivno i mlađi ljudi, a kako neće neka bakica ili djedica koji po cijele dane sjede sami u svojoj dnevnoj sobi, jedino im je društvo televizor, muku muče s nizom zdravstvenih tegoba i onda ih nazove napadno ljubazan ženski glas koji im iznenada nudi magično rješenje za sve njihove boljke. Nije da ih opravdavam, a nije ni da ih donekle ne razumijem; nisu svi ljudi iste samosvijesti, naobrazbe ili lukavosti pa će tako jedni prozreti “šarenu lažu”, dok će ju drugi naivno platiti. Kod ovih drugih osobito me brine opasna ugroza njihova zdravlja. Nebrojeno sam se puta susrela s klijentima koji su čak odustajali od terapije koju im je odredio liječnik jer “sada imaju čarobne tablete ili čarobnu fotelju koju im je prodala gospođica Nina”, direktno ugrozivši svoje zdravlje. A da ne spominjem zavaravajuću (i kažnjivu!) poslovnu praksu kojom se poslužio trgovac kako bi ih vrlo sugestivno uvjerio da će im ti pripravci ili aparati osim zdravlja, valjda, vratiti i čitavu mladost.

Tužno je to. Tužno i opasno. Počevši od zdravlja pa sve do novčanika. Neki nikada ne uvide da su nasjeli, a neki uvide kad je već kasno jer istekao je rok od 14 dana za besplatan raskid takvog ugovora sklopljenog na daljinu preko telefona. Neki umirovljenici skrivaju od svoje djece da su sklopili ove ugovore, a nekima djeca doznaju pa se hvataju za glavu nad tisućama kuna koje je roditelj potrošio na neki električni nadmadrac “zbog kojega više nikada neće morati trošiti tablete za tlak”.

Je li zakonodavac učinio što po tom pitanju? Je li zaštitio svoje građane? Jest. Zakonom o zaštiti potrošača uveden je Registar “NE ZOVI” koji vodi HAKOM. Besplatan je to javni Registar telefonskih brojeva potrošača koji ne žele da ih trgovci kontaktiraju preko telefona, SMS ili MMS poruka u svrhu promidžbe i prodaje jer brojeve upisane u ovaj Registar trgovci ne smiju nazivati niti im slati poruke. Brojeve u Registar upisuje (ili ispisuje) operator koji s korisnikom telefonskog broja ima sklopljen pretplatnički ugovor ili se s njim nalazi u korisničkom odnosu unaprijed plaćene usluge, bez naknade, na temelju pisanog zahtjeva korisnika telefonskog broja upućenog operatoru preko posebnog obrasca (osobno, pisanim putem ili preko elektroničke pošte s adrese koja je prethodno provjerena i registrirana pri operatoru kao adresa elektroničke pošte korisnika telefonskog broja), i to u roku od sedam dana od dana zaprimanja zahtjeva. Zahtjev za upis ili ispis pojedinog telefonskog broja iz Registra dostupan je u poslovnim prostorijama i na mrežnim stranicama operatora, a može se podnijeti jednom u kalendarskom mjesecu. Dogodi li se da neki od trgovaca ipak kontaktira broj upisan u Registar, potrošač može izvršiti prijavu Državnom inspektoratu, dok kazna za trgovca iznosi od 10.000 do 100.000 kuna.

Registar “NE ZOVI” dobra je preventiva, no volim naglasiti kako se potrošače - svih dobnih skupina - najkvalitetnije osnažuje sustavnom edukacijom, slikovitim primjerima iz prakse i razgovorima.