Kolumne
Biblijska poruka Piše: Zvonko Pažin
Učinite mojim učenicima
Datum objave: 25. svibnja, 2024.
Prigodom oproštaja od svojih učenika Isus im govori: “Pođite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” I znamo kako je to poslije išlo. Apostoli i njihovi učenici pošli su po cijelom ondašnjem svijetu i naviještali evanđelje. Broj se krštenih neprestano povećavao i tako je rasla prva Crkva.

U ondašnjem grčko-rimskom svijetu bilo je mnogo filozofskih smjerova, vjerskih pokreta, mističnih sljedbi. Bilo je puno sjajnih govornika, filozofa, demagoga. S druge strane, apostoli uglavnom i nisu bili posebno obrazovani, uglavnom nisu sjajno govorili grčki. Upravo to Pavao potvrđuje: “Gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih.” U čemu je onda bila posebnost kršćanskog naviještanja da su s vremenom natkrilili sve ondašnje vjerske sljedbe?

Njihova se posebnost može usporediti s Isusom Kristom. On je bio sjajan govornik, bio je veliki čudotvorac, ljudi su stvarno “visjeli o njegovoj riječi”. Međutim, ono bitno, ono odsudno što je Isus učinio, bila je njegova smrt na križu, nakon koje je slijedilo uskrsnuće. Samog je sebe predao. Upravo je to bila snaga kršćana u prvim stoljećima. Doslovno su svoj život polagali za svoju vjeru. Tako je i nastala ona kršćanska izreka: Krv mučenika sjeme je novih kršćana. Upravo ti hrabri svjedoci – mučenici – bili su pokretačka snaga koja je rađala novim i novim obraćenjima. U tome je smislu zabilježeno vjerodostojno svjedočanstvo mučenika iz naših krajeva s početka 4. st., na primjer biskup Irenej iz Sirmija (Srijemska Mitrovica). Vjeran svojoj vjeri, nije htio prinijeti žrtvu rimskim bogovima iako su ga preklinjali njegovi roditelji, žena i djeca da popusti. I odrubili su mu glavu.

Što je s nama danas, što je s današnjom Crkvom? Koji je razlog krize Crkve u nas, a pogotovo u zapadnoj Europi? Nismo svjedoci. Naš život ne odgovara onome što kažemo da vjerujemo. Kršćanska vjera pomalo postaje folklor. Ako Crkva i danas želi “učiniti Isusovim učenicima sve narode”, važno je da svi vjernici životom iskazuju ono što vjeruju. Jer zašto bi netko prihvatio našu vjeru koja ni nama u životu ne bi bila bitna? Zato i danas vrijedi poziv iz Knjige Otkrivenja: “Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela...”