Vjerojatno znadete kako izgleda povijesni grb Bosne. Sablja u ispruženoj ruci. Zašto sablja? Jednostavno zato što je sveti Ilija prorok zaštitnik Bosne. A Ilija itekako ima veze sa sabljom, odnosno mačem. U njegovo vrijeme većina je naroda okrenula vjerom i počela štovati tuđinsko božanstvo imenom Baal. Jednom zgodom na brdu Karmelu Ilija je okupio narod i Baalove svećenike i rekao da se narod treba konačno odlučiti koga će častiti. Baalovi svećenici trebali su pripraviti žrtvenu životinju na žrtveniku posvećenom Baalu, a Ilija je trebao pripraviti žrtvu svome Bogu. Međutim, nisu smjeli zapaliti žrtvu, nego su trebali moliti svoga Boga da zapali drva na žrtveniku. Baalovi svećenici u svojoj molitvi nisu uspjeli, a Ilijina je molitva bila uslišana. Udarila je munja s neba i spalila i drva, i žrtvu, i žrtvenik. Narod je povjerovao Iliji, a Ilija je naredio da se mačem pobiju Baalovi svećenici, njih više od četiri stotine. Strašno.

Međutim, to baš i nije pomoglo. Ilija je morao pobjeći pred kraljem u pustinju. I tamo, dok je Ilija bio u jednoj pećini, Bog mu je najavio da će proći. Pred Bogom je išao silan vihor, ali Bog nije bio u vihoru. Zatim je došao oganj i snažan potres, ali Bog nije bio ni u silnom ognju ni u snažnom potresu. Naposljetku je došao šapat laganog i blagog lahora i – gle! – Bog je bio u tome lahoru. Ni oganj koji pali žrtvu, ni odsječene glave, ni krvava sablja, ni vihor, ni potres ni oganj, nego šapat, šapat laganog i blagog lahora.

Za kršćane je to slika, slika Isusa Krista, za kojega prorok veli: "Trske napuknute prelomiti neće, stijenja (fitilja) što tek tinja neće ugasiti." Isus je prošao svijetom čineći dobro i navješćujući radosnu, blagu vijest. Na to smo pozvani. Stara je politička izreka da se bajunetama može sve, ali se na njima ne može sjediti. Svaka sila tek je privremena, svaka sila ranjava i rađa otporom. A blagost, ona je izraz ljubavi, ona je vječna. Znate kako mati znade pomilovati svoje dijete. Ona to čini ne samo rukom nego i, još više, očima. Znate blagu bakinu ruku i nježnost djedova osmijeha? Od toga se živi. To pokreće čovjeka. Pokušajmo i mi takvi biti. To će nama samima dobro činiti, a pogotovo onima oko as.