U staroj redovničkoj duhovnosti bilo je razmjerno prisutno pravilo "fuga mundi", to jest bijeg od svijeta. Po tome shvaćanju vanjski svijet - onaj redovni u kojem većina živi - pun je grešnih prigoda, tako da čovjek može lako podleći napasti i otpasti od Boga. Zato su samostani bili oaze duhovnosti, neometani od buke i zamamnosti svijeta. Međutim, Biblija ima drukčiji pristup. Kao prvo, sve je stvoreno od Boga. Na kraju svakoga pojedinog dana stvaranja stoji: "I vidje Bog da je dobro." Zlo se događa onda kada čovjek dobro stvoreni svijet upropaštava svojim zlim djelima.

Isus bez skanjivanja i bez straha ulazi u naš nesavršeni svijet. Kršćani vjeruju da se na Isusa odnose riječi Izaije proroka: "Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima." On i jest Krist, to jest onaj Pomazanik, koji nije došao zbog pravednih, nego zbog grešnih. Zato Isus, nakon svoga uskrsnuća, a prije odlaska na nebo, ostavlja svoju misiju apostolima, koji su u nj povjerovali, i za njih ovako moli: "Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu."

Upravo je u tome ljepota kršćanske vjere. Krist ima potpuno povjerenje u nas. Svaki kršćanin može i treba utjelovljavati Kristovo poslanje, Kristovu riječ, i to primjerom vlastitog života. Krist na zemlji nema glasa, ali uzima glas kršćana da govore o Božjoj dobroti i o spasenju koje od Krista dolazi. Krist ovdje na zemlji uzima naše ruke da pomažu nevoljnima, naše riječi utjehe da tješe ražalošćene, naše dobrostivo srce da praštamo neprijateljima i za njih molimo. Nije naše da se zgražamo nad "pokvarenim svijetom", nego da pridonesemo i pridonosimo da svijet u kojem živimo bude ljepši, plemenitiji, duhovniji, da svijet u kojem živimo po nama očituje Boga koji je ljubav i koji je Čovjekoljubac. Prisjetimo se onog rado spominjanog primjera sada već svetog pape Ivana XXIII. Pred smrt je rekao svome tajniku: "Nismo skupljali kamenje koje su na nas bacali. A mi nismo bacili kamen ni na koga." Takvi ljudi oplemenjuju, očovječuju i čine božanskim ovaj svijet.