Na dan Isusova uskrsnuća dvojica Isusovih učenika zdvojni putuju iz Jeruzalema u selo Emaus. Isus im se pridružuje, ali tako da ga oni ne prepoznaju. I oni mu pripovijedaju svoju muku. Bili su Isusovi učenici, oduševljeni svime što je činio, uvjereni da je on onaj Mesija koji će njihov narod - u političkom smislu - osloboditi od rimske vlasti. A evo, dogodilo se da je bio razapet i umro. A tako su se bili nadali! K tomu, nisu povjerovali ženama koje su govorile da su vidjele uskrslog Isusa. A onda im Isus prigovara kako nisu razumjeli drevna proročanstva te zaključuje: “Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?”. I nakon toga je učinio da ga prepoznaju dok su u svratištu lomili kruh. Veli Isus: “Nije li trebalo?”. Lako je biti general poslije bitke! Na Veliki petak, dok je Isus visio na križu, tko je mogao i pomisliti da je upravo to Božja namjera: da Isus po smrti dospije do uskrsnuća, da bi onda i sve smrtne ljude mogao pridružiti svome uskrsnuću?

Upravo tako. Kad pogledamo na neke strašne stvari koje su nam se dogodile prije više godina, koji puta i mi kažemo: “Nije li trebalo?”, odnosno, dobro da je tako bilo, jer se kasnije baš ta poteškoća prometnula u dobro. Kad se danas sjetimo nekih stvari koje su nas prije desetak godina strašno mučile, što danas mislimo o tome? No, s druge strane, neke su tragedije uvijek strašne, neke nas davne nesreće i danas bole. I onda za vjernike dolazi ono odlučujuće: Bog je učinio da Krist uskrsne, Bog čovjeku dobre volje otvara cijelu vječnost, Bog daje da upravo po nevoljama i nesrećama budemo dionici Kristove nebeske slave. U Bogu sve ima smisla. Tako je Bog, po nepravednoj i nezakonitoj Pilatovoj presudi, dopustio da Isus umre, da bi moga uskrsnuti…

Bez takve vjere ne bi bilo lako osmisliti naše životne nevolje i nepravde. Mi vjerujemo da ništa nije uzaludno. Stjepan je već nakon prve propovijedi ubijen. Blaženi Miroslav Bulešić u Istri je od komunističkih vlasti bio ubijen prvih godina svoga svećeništva. Za vjernike to nije uzaludno. Zato s pouzdanjem gledamo u Krista koji je pobjednik nad smrću. Upravo to kršćani na poseban način slave u ovom uskrsnom vremenu koje traje čak pedeset dana - od Uskrsa do Duhova.