Datum objave: 15. travnja, 2023.
Postojanost je pomalo zastarjela riječ. Značila bi (us)trajnost. Donedavno
se, čini mi se, osobito cijenila trajnost. Pa su cipele trajale godinama,
jednako tako i kućanski uređaji, a mnogi su se uporabni predmeti nasljeđivali te
su bili u uporabi kroz više naraštaja. Danas živimo u vremenu potrošne robe
(iako se svi zaklinjemo u očuvanje prirode), pa bacamo i recikliramo, umjesto da
te predmete upotrebljavamo. Nadalje, živimo u vremenu kada se čini da je sve što
je starije nužno neprikladno, zastarjelo, izvan mode, pa onda stalno žudimo za
novim i novim, jer bi novo trebalo uvijek biti bolje. Zato se osobno čudim nekim
kazališnim redateljima koji će lako i olako "popravljati" Shakespearea, ili
nekog drugog klasičnog pisca, jer vjeruju da je osnovna zadaća (današnje)
umjetnosti "šokirati", biti drugačija…
A evo, u opisu života prve
Crkve piše: "Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, u
lomljenju kruha i u molitvama". Postojano su se držali temeljnog apostolskog
nauka, njegovali su zajedništvo, redovito su "lomili kruh", to jest slavili
euharistiju svake nedjelje te su bili postojani u molitvama. Psiholozi i
pedagozi reći će da je za djecu važna postojanost, određeni red i ritam koji im
daje sigurnost: vrijeme igre, objeda, odmora, spavanja… Izgleda da smo koji put
u Crkvi, posebice u bogoslužju, u napasti činiti uvijek nešto novo i drugačije,
"iznenađivati" vjernike novim i drugačijim sadržajima, kao da se radi o nekom
zabavnom programu, što je osobito vidljivo na njemačkom govornom području, o
čemu bi nam mogli pripovijedati oni koji su tamo na "privremenom" radu.
Ovom vremenu unatoč, treba nam - koliko je do nas - te postojanosti, te
sigurnosti: da je dom - dom, roditelj - roditelj, da nas određeni red čuva i
drži, tako da ne eksperimentiramo s onim što nam je temeljno i životno. A važno
je prepoznati što je to ono što nam je bitno, što nas nosi, što je to ono bez
čega bismo izgubili sami sebe, što je to stvarno nosivo u našem životu. Kršćani
bi rekli da je to svakako obitelj, da je to vjera u Boga, da je to i domovina,
odnosno domoljublje. Vjerujem da su to drevne i provjerene vrijednosti, one koje
su stoljećima trajale te nas i danas nose.