Datum objave: 8. travnja, 2023.
Znamo svi kako je lijepo doživjeti kad vam dijete ushićeno dotrči kući i
posve zadihano jedva uspije ispripovjediti nešto osobito lijepo što mu se
dogodilo. Vijest je za dijete tako lijepa da ono nije moglo čekati, nego je
dotrčalo i javilo. Nešto se slično dogodilo onoga uskrsnoga jutra. Kad je Marija
Magdalena rano ujutro vidjela da je kamen s Isusova groba dignut, otrči Šimunu
Petru i Ivanu i javi im. Nato Šimun Petar i Ivan, ne časeći časa, otrče na grob
da vide što se zbiva. Nisu mogli čekati. I doista! Kada je Ivan vidio prazan
grob i kada je vidio uredno složene povoje kojima je Isusovo tijelo bilo umotano
i jednako uredno složen ubrus koji je bio na Isusovoj glavi, povjerovao je: Isus
je uskrsnuo! Upravo je ta činjenica da je Isus uskrsnuo – a čemu su oni bili
svjedoci – bio je temelj apostolskog naviještanja evanđelja – radosne vijesti.
Oni su upravo “trčali” po ondašnjem poznatom svijetu i naviještali radosnu
vijest Kristova uskrsnuća, “trčali” su s radosnom viješću da Bog u Kristu želi
uzeti u vječni život svakog čovjeka bez razlike. To je ta radosna vijest zbog
koje se ushićeno trči.
U tome smislu vjernici bi se mogli zapitati
koliko ima radosti, koliko ushićenja, koliko oduševljenja u njihovoj vjeri u
životu po vjeri. Svećenici bi se mogli pitati naviještaju li doista blagu,
radosnu vijest koja i njih same pokreće, ushićuje, oduševljava, nosi, kao što je
to na primjer bio slučaj u našeg dragog misionara Ante Gabrića ili u Majke
Terezije. Radost, oduševljenje, ushićenje pokreću čovjeka, potiču i druge da
krenu istim putem. Baš kao što ono u Isusovoj prispodobi čovjek koji je našao
skriveno blago na njivi “sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu”.
Dragi prijatelji, za sebe, za svoje kolege svećenike, za sve vjernike, za sve
ljude dobre volje poželio bih ovih uskrsnih dana toga oduševljenja za dobro, te
vjere, te radosti: u Isusovu uskrsnuću vidimo da zlo nema zadnju riječ. To je
evanđelje, to je radosna vijest. Sretan vam Uskrs!