Datum objave: 11. ožujka, 2023.
Knjiga Izlaska pripovijeda kako je Bog po Mojsiju učinio silna čuda da bi
izveo židovski narod ispod vlasti silnoga faraona i poveo ga u obećanu zemlju.
Bili su to veliki znakovi, koje je samo Bog mogao učiniti. I onda, za vrijeme
hoda kroz pustinju, čuje se mrmljanje i nezadovoljstvo. Tako čitamo u Knjizi
Izlaska: "Narod je žeđao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija i govorio: ‘Zašto
si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?‘"
Evo, često ljudi upravo tako postupaju. Bili su robovi, a sada su slobodni. Bog
koji ih je uz silna čudesa izbavio - sami to nikada ne bi mogli! - obećava im
zemlju i dom. I sada, na prvoj prepreci na putovanju, oni mrmljaju. Vratili bi
se u Egipat! Samo da utaže žeđ, spremni su ponovno postati
robovi!
Nije se Bog "uvrijedio". Jednostavno je rekao Mojsiju neka
stane pred jednu pećinu, neka udari štapom po stijeni i poteći će voda. Tako je
i bilo. Na koncu pisac zgodno zaključuje: "Mjesto prozovu Masa i Meriba zbog
toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: ‘Je li Gospodin s
nama ili nije?‘"
Evo, to smo mi ljudi. Tko bi nam udovoljio? Toliko smo
puta nezadovoljni zbog ove ili one neprilike, ostavljajući po strani toliko
dobrih stvari koje imamo i u kojima uživamo. Ljeti nam je strašno vruće, zimi
užasno hladno, država nam je najgora na svijetu, zdravstvo katastrofalno, a
školstvo ispod svake kritike. Susjedi su nepodnošljivi, roditelji škrti i
neuviđavni, a Crkva i suviše koketira s političarima i tako dalje i tako dalje.
A ne uviđamo kako zapravo dobro živimo. Standard nam je, naravno, puno
viši nego prije deset godina, živimo u miru, bez rata i progonstva, većini nas
je zdravlje dobro "u skladu s godinama". A onda još nešto, puno važnije. Ako smo
vjernici, znademo da smo pred Božjim očima i u Božjem srcu. Nismo bačeni u
svemir niti ostavljeni da se sami snalazimo. Pa kad nas pogode i nevolje i
nesreće, znademo da Bog sve okreće na dobro. Kršćanin zna: ako on trpi, onda se
on povezuje s Kristom koji je trpio i koji je s vjerom u Boga izdržao, da bi bio
proslavljen. Zato vjernik radosno zahvaljuje Bogu za sve tjelesne i duhovne
darove, ali u isto vrijeme vedro s vjerom i nadom podnosi nevolje života. Pa
onda mudar vjernik ovako moli: "Bože daj mi snage da u svome životu promijenim
ono što trebam mijenjati. Daj mi strpljivosti da podnosim ono što ne mogu
promijeniti. I daj mi mudrosti da to dvoje razlikujem."