Povijest židovskog naroda započinje s njihovim praocem Abrahamom, koji na Božji poziv ostavlja svoju dotadašnju postojbinu i kreće u zemlju koju mu Bog obećava kao trajnu baštinu. Bog mu progovara: "Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov." Eto. Bog blagoslivlja Abrahama i čini da Abraham bude na blagoslov drugima.

To je ljepota i veličina Boga kojeg nam pokazuje Biblija. Bog od kojega je svako dobro, uzima čovjeka za suradnika da - Božjom snagom - čini dobro i da tako Božju ljubav čini vidljivom i opipljivom ovdje na zemlji. Tako Isus uzima apostole - ljude poput nas - koji nastavljaju njegovo djelo i po čijim rukama on sâm, Isus, čini velike stvari. Bog uzima svetoga Franju da nama ljudima pokaže kako stvarno čovjek ne živi samo o kruhu. Bog uzima Nikolu Tavelića da nam pokaže kako nema veće ljubavi od one da tko svoj život dade za druge. Bog uzima blaženog kardinala Stepinca da nam pokaže kako je najvažnije ostati vjeran svojoj savjesti, unatoč progonstvima i nepravdama. Međutim, ostavimo li po strani ove sjajne likove, pogledajmo: Bog uzima naše očeve i majke da bismo mogli naslutiti koliko je tek uzvišena i sveobuhvatna Božja ljubav. Uzima tolike obične ljude koji čine velike i male stvari u jednostavnosti i ljubavi, da nam pokaže kako nam je on, Bog, blizak u svakodnevnim stvarima. Svaki od nas može (i treba) biti na blagoslov svojim bližnjima. Bog koji je nevidljiv, želi biti vidljiv i djelatan po nam, običnim ljudima, koji činimo naizgled male stvari - kao čaša vode koju nekome pružimo - a koje su velike, jer su učinjene sa srcem.

Možemo biti jedni drugima na blagoslov. Muž ženi i žena mužu. Roditelj djetetu i dijete roditelju, susjed susjedu i kolega kolegi na poslu. To može koji put biti jednostavna dobrohotna riječ, ljubazan pozdrav, mali znak pažnje ili pak vrijeme koje nekome posvetimo. To je ljepota našeg zajedničkog življenja: da možemo biti jedni drugima na blagoslov. Pogledajmo, zar ne da na poseban način živimo od ljubazne geste učinjene s ljubavlju koju nam je netko pokazao. Jer, ne zaboravimo, sve, baš sve na ovoj zemlji proći će, a za one koji vjeruju ostaje ono neuništivo - dobra djela učinjena s ljubavlju. A korizma je osobito pogodno vrijeme za to.