U pravu je jasno ovo pravilo: Onaj tko je zakon donio može ga i izmijeniti, ili pak dokinuti. Hrvatski sabor donese neki zakon, i onda ga nakon nekog vremena izmijeni, ili posvema dokine. Posve razumljivo. Međutim, skupština neke županije ne može dokinuti neke odredbe Ustava. I to je razumljivo. E, sada, ako vjernici drže da su Deset zapovijedi zapravo Božje zapovijedi, tko ih može izmijeniti ili dokinuti? To se ni Isus ne usuđuje. On kaže: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti”. Isus ne donosi nove zakone, nego daje istinsko i duboko značenje već postojećih Božjih zakona. Zato veli: “Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.’ A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu”.

Kršćani vjeruju da je svaki Božji zakon, zapravo naravni zakon, onaj zakon upisan u čovjekovu savjest, onaj zakon kojega je čovjek svjestan, a da nikada nije pohađao vjeronauk. A evo, događa se da - i među vjernicima - ima glasova da bi Crkva trebala promijeniti neke zakone. Naravno, za one propise o misi na latinskom ili hrvatskom jeziku nije nikakav problem. Nije to Božji nego crkveni zakon, i u Crkvi se može slobodno raspravljati o tome što je prikladnije. Međutim, što je, na primjer, s Božjim zakonom “Ne ubij!”. Koji to parlament može promijeniti, koja to papinska kongregacija može modificirati, a da ne izda svoje poslanje, a da ne prekrši naravni zakon duboko urezan u čovjekovoj savjesti?

Nitko, ni župnik, ni biskup, ni neki drugi vjerski poglavar ne može reći da ubojstvo nije grijeh, pa radilo se o nerođenom ili rođenom čovjeku, radilo se o starom ili mladom, radilo se o neprijatelju ili prijatelju. Prisjetimo se. Sabori i parlamenti donosili su različite zakone, što ne znači da su oni uvijek bili moralni i ljudski. Tako su u svoje vrijeme u Njemačkoj bili doneseni rasni zakoni, tako je stoljećima ropstvo bilo posve zakonito, tako se u nekim društvima još uvijek tolerira podjela ljudi na kaste… Unatoč tomu, ostaje da su neka načela temeljna, duboko ljudska, naravna. Budemo li u njih dirali, urušit ćemo se sami u sebe. Danas se svi zaklinjemo u to da trebamo štititi prirodu. Dobro bi bilo da bar jednako tako štitimo našu ljudsku prirodu, našu ljudsku narav, one zakone koji su duboko u našem srcu. Veli Isus: “Tko ima uši, eka čuje!”.