Kako izgleda ona istinska, duboka i nepatvorena radost u našim životima? Ima takvih trenutaka. To je ono kada otac prvi put uzme u ruke svoje novorođeno dijete. To je djevojčica koja prvi put dobije u ruke lutku. To je kada roditelji shvate da im je dijete posve ozdravilo nakon svih strašnih prognoza. Kad se netko živ vrati iz strašnoga rata. Ili je to možda trenutak kada netko diplomira, dobije prvi posao ili prvu plaću. Ili možda onaj trenutak kada se dvoje nađu i iskreno zavole… Stvarno, što nas čini sretnima? Što nas dugo čini sretnima? Koja sreća jednostavno nikad ne prolazi?

Tu radost osjetili su biblijski prognanici koji su se nakon dugih sedamdeset godina - već u drugom ili trećem naraštaju - konačno vraćali u svoju domovinu, makar razrušenu, makar opustošenu, ali u svoju domovinu, kao slobodni ljudi. Znali su da je to Božje djelo. Tom prigodom prorok zahvaljuje Bogu riječima: "Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci."

Zar stvarno Bog može tako silno ispuniti čovjekovo srce radošću? Kako? Čime? Možda time da nam dade da uspijemo u poslu, u osvajanju nekog društvenog položaja, u zaradi? Ne. Sve su to stvari koje nas stvarno mogu razveseliti, ali nikad za neko dulje vrijeme. Evo, ima onih koji su na lutriji dobili silan, silan novac. Jesu li oni nužno najsretniji ljudi na svijetu? I to za ostatak njihova života? Ne morate se složiti, ali što god postigli, što god zadobili na ovoj zemlji tek je igračka u kojoj uživamo određeno vrijeme, i onda je na neki način bacimo u kut. Evo, sutra dobijete milijun eura. Što biste s time? Stvarno mislite da biste bili najsretniji u Hrvatskoj?

Sreća, duboka sreća - već ovdje na zemlji - jest naša divna sposobnost da volimo i da možemo biti voljeni. Vjerujemo da je Bog ljubav. Kada Biblija kaže da nas je Bog stvorio na svoju sliku, onda je upravo ljubav, iskrena, nesebična nehinjena ljubav ono po čemu smo bogoliki, po čemu već ovdje na zemlji osjećamo dah vječnosti. Želite li stvarno biti sretni? Budite ljubazni, budite dobrostivi, budite ispunjeni ljubavlju. U prvom redu prema onima u obitelji: supružniku, djeci, roditeljima, djedu i baki. Budite ljubazni i dobrostivi prema onima s kojima radite, prema susjedima. Nasmiješite se službeniku na šalteru, blagajnici, policajcu na ulici. To je radost, jednostavna, a ipak duboka. Ljudska i božanska.