Židovi su kao narod u 6. st. prije Krista doživjeli strašnu sudbinu. Babilonski kralj osvojio je njihovu zemlju, hram razorio a sve viđenije ljude odveo u sužanjstvo. Ostali su samo oni zadnji siromasi. Dugo je trajalo to progonstvo - punih sedamdeset godina. I uvijek je u njima tinjala nada da će se vratiti. Upravo tu nadu podržava i prorok Izaija. Govorio je narodu da će Bog poslati izbavitelja, koji će učiniti i više nego što oni sami očekuju. Veli prorok: “Premalo je da mi budeš Sluga i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.” Starozavjetni su Židovi u svojoj prostodušnosti mislili da su oni jedini Božji narod, a drugi bi narodi mogli biti tek nekako pridodani. A, evo, Bog govori kako svojim spasenjem želi obuhvatiti sve ljude, svih plemena i jezika. Važno je to znati. Često smo skloni tomu da se dijelimo na “naše” i “vaše”, pri čemu je onaj drugi nužno negativac. U svojoj umišljenosti i ludosti redovito mislimo kako je pravda uvijek na našoj strani. Pa onda nastaju strašni razdori u braku, u obitelji, među prijateljima i poslovnim partnerima, među onima koji su izbore dobili i izgubili, a da o navijačkim skupinama i ne govorimo. Ti su razdori kojiput ispunjeni snažnom nesnošljivošću, pa i mržnjom koja zahtijeva osvetu. I tako nastaju sukobi, nasilja, ratovi...

A Bog uporno govori da smo za njega svi jednako ljudi, svi njegova djeca te da je za sve ljude i svakog pojedinog čovjeka Krist dao svoj život. Razdori, zavist i mržnja nikad ne rađaju mirom i zadovoljstvom. Naprotiv, evanđeoska širina, evanđeoska dobrohotnost u našoj nutrini ispunja nas mirom, istinskim i dubokim zadovoljstvom. Konačno, ako smo vjernici, pomislimo i na ovo. Bog ne pravi razlike među ljudima. Sin je Božji došao radi spasenja svakoga čovjeka. Pa kako mislimo doći Bogu koji je sama dobrota a u isto vrijeme prezirati, pa čak i mrziti, onoga koga Bog smatra svojim djetetom? Najlakši, zapravo redoviti, put do Boga jest preko čovjeka. Veli Ivan: “Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.” Mudra je to riječ. Bilo bi dobro nad njom zastati. Godina je tek počela.