Priroda nas uvijek iznova iznenađuje. Netko posiječe veliko stablo, tako da ostane samo natruo panj, kad, evo, sljedeće godine izbije mladica iz stabla, koja se za koju godinu razvije u pravo stablo. Tu sliku uzima prorok Izaija. Piše svome narodu kojem je ponos satrven: neprijatelji su osvojili njihovu zemlju, većinu naroda odveli u progonstvo i izgledalo je da je to konac toga naroda. Tko se sada spominje njihova silnog kralja Davida, sina Jišajeva? I onda, u danima velike tjeskobe Izaija govori proročke riječi svome narodu: “Isklijat će mladica iz panja Jišajeva… Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti,duh znanja i straha Gospodnjeg.” Današnji pobožni Židovi smatraju da se ovo proroštvo o obnovi židovskog kraljevstva ostvarilo osnutkom Države Izrael. Kršćani, međutim, u potomku Davidovu vide Isusa Krista. On je ona mladica izrasla iz srušenog Davidova kraljevstva. Za razliku od Davida, on je uspostavio trajno Božje kraljevstvo, kraljevstvo ljubavi, mira i pravde. U trenutku smrti na križu Krist je izgledao kao posječeno stablo, ali je iz toga “panja” izišao Krist po svome uskrsnuću.

Kad pogledamo vlastiti život, može nam se činiti da je iza nas puno toga posječenoga, srušenoga, nepopravljivoga. Ali, evo, Biblija nam govori da je Bogu sve moguće: plašljivi Petar postaje prvak apostolski, progonitelj Pavao postaje apostol, raskalašeni Augustin postaje jedan od najvećih učitelja Crkve. Ne trebamo se plašiti svojih padova i pogrešaka. Ne treba nas plašiti naša nesavršenost. Bogu je sve moguće, veli Biblija. On daje da iz trulog panja nikne zdrava mladica. Potrebno je samo odvažiti se. U ovom došašću možda bi bilo dobro pogledati što je to “trulo” u mome životu, što bih trebao promijeniti. Potrebno je osvrnuti se oko sebe i vidjeti kakav sam prema svojim najbližima, kakav sam na poslu i među ljudima, kakav sam prema samome sebi, to jest koliko pazim da me ne obuzmu loše navike, konačno, kakav sam prema Bogu. Vjerujemo, svakome onome koji se oko dobra trudi, Bog na poseban način pomaže, upravo kako on to kaže u Izaijinoj knjizi: “Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar e opažate?”