Zasigurno ima onih koji pomalo žale za onim vremenima jednoumlja, kada je vladala određena socijalna sigurnost. Nije se puno imalo, standard i nije bio osobito visok, ali je zaposlen čovjek mogao teško dobiti otkaz, a plaća, kakva-takva - bila je redovita. Istina, novac se nemilice tiskao, inflacija je bila strašna, ali su svi nekako živjeli. A sada, uz očito bolji standard, i oni koji misle da dobro zarađuju neprestano moraju biti budni. Jer posao je lako izgubiti, a bogatstvo i ugled jako su prevrtljivi. Koliko li je ljudi izgubilo i posao i ušteđevinu, pa i vlastitu kuću, jer je lakomisleno na nju stavilo hipoteku ili, još lakomislenije, bilo jamac za nečiji kredit. Onaj tko se opusti, lako može puno izgubiti. Svaki uspješni čovjek živi pomalo u tjeskobi jer zna da mora stalno biti dobar, stalno u formi, da se ne smije uspavati. A, evo, osnovna poruka došašća, u koje ulazimo, jest upravo budnost.

O onom posljednjem danu, što se naravno može shvatiti i kao konac čovjekova života na zemlji, Isus prilično ozbiljno govori: “Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.” I onda kao primjer navodi: “Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.”

Nije lako s tim tvrdim Isusovim riječima. Želi li nas Božja riječ ispuniti tjeskobom kako nikad nismo dovoljno dobri? Ne. To je kao vožnja automobilom. Ako vožnja traje sat vremena, onda neće biti dovoljno da budemo budni i pažljivi 55 minuta. Ne. Traži se budnost svih 60 minuta. Tako i u našem životu. Nismo mi odmetnici ni ne znam kakvi grešnici. Koliko god bili nesavršeni, mi ipak obavljamo svoje dužnosti, činimo dobro. Međutim, važno je ne uspavati se. Jer čovjek lako otklizne u lijenost, srdžbu, neumjerenost. Lako se može dogoditi da padnemo u neku ovisnost, da se umorimo činiti dobro. Veli Pavao: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne.” Možda je upravo vrijeme došašća prikladno da malo sagledamo svoj način života te da vidimo što i kako trebamo popraviti. Ne mora biti ništa spektakularno. Ako, na primjer, samo u svojoj kući pokažemo više strpljivosti a manje psovke, više uviđavnosti a manje sebičnosti, više zauzetosti a manje lijenosti - sigurno ćemo puno učiniti. Na svoju radost i na radost onima s kojima živimo. Vrijedi pokušati.