Kakvi su to ljudi heroji? Ljudi kojima se treba diviti ili su to zanesenjaci? Što je to toliko veliko ili uzvišeno, da bi to čovjek smatrao vrednijim od vlastitoga života. Evo, imamo autentično izvješće da je godine 304. u Cibalama, današnjim Vinkovcima, mladić Polion radije prihvatio smrtnu presudu nego da se odrekne vjere u Krista. A mogao je samo baciti šaku tamjana na žar ispred kipa rimskoga božanstva - i svi sretni. Ali ne. Ustrajao je u svojoj vjeri i glavu izgubio. Je li to fanatizam? Jesu li bili fanatici oni branitelji koji su svjesno stavili svoj život na kocku za slobodu svoje domovine?

O takvim junacima čitamo u Drugoj knjizi o Makabejcima. Grčki su osvajači htjeli helenizirati Palestinu, pa su prisiljavali Židove da se odreknu svoje vjere. Jednom su prigodom prisiljavali Židove da jedu svinjetinu, što je za njih bio veliki grijeh. Tom su prigodom čak sedmorica braće izgubila život jer se nisu htjela odreći svoje vjere. Jedan od njih je prije smrti mučitelju rekao: “Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!”

Što reći? Naravno, takve su prilike izvanredne i možemo samo moliti Boga da se nikada ne ponove. Koji smisao onda ima spomenuta biblijska knjiga za nas, u ovome vremenu? Evo. Neki su velikani umrli za svoje ideale. Međutim, za svoje ideale čovjek može svakodnevno “umirati”. Roditelji u velikoj mjeri svoj život predaju za svoju djecu. Oni “umiru” sebi, to jest lagodnom životu. I to svakodnevno. Toliko obveza, toliko napora, toliko žrtve, toliko neprospavanih noći, toliko i suza i smijeha… A onda, toliko ima čestitih ljudi koji bi radije “umrli”, to jest sebe oštetili, nego da učine neko zlo, da povrijede drugoga, da sudjeluju u nečasnim radnjama, da se osvećuju, da drugima “jamu kopaju”. Koliko ima čestitih i dragih ljudi koji, zato što ne žele plesati kako neki moćnik traži, ne napreduju u poslu, dobiju slabije plaćeno radno mjesto, budu izostavljeni od nagrada, trpe razna poniženja. Međutim oni jednostavno svoju dušu ne daju na prodaju. Veli apostol Petar: “Morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se!” Čovjek koji zbog svoga dubokog uvjerenja, zbog svoje vjere trpi, ima svoj duboki mir. Vjeran je sebi i svojoj savjesti, vjeran je Bogu koji je iznad svega. Naprotiv, nasilnik nikad neće naći mira osim ako se i sâm obrati, jer je veliko Božje milosrđe. Zato je važno ne proklinjati i ne zazivati osvetu. To je zalog pravoga mira. I ovdje i u vječnosti.