Zamislite propovjednika koji pred oduševljenim vjernicima u crkvi podigne ruku i oltar se premjesti na ulaz. Ili pred sljedbenicima podigne ruke nad rijekom i ona počne teći uzvodno. Zvuči spektakularno, ali - složit ćemo se - više bi to bilo primjereno cirkuskoj predstavi. Kako onda razumjeti ovo iz Lukina evanđelja: “Apostoli zamole Gospodina: ‘Umnoži nam vjeru!’ Gospodin im odvrati: ‘Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: Iščupaj se s korijenom i presadi se u more! I on bi vas poslušao.’”

Treba li doista gledati veličinu nekoga vjernika prema čudesima koja bi činio? A evo, mi, ljudi malene vjere, više gledamo na izvanjsko. Pa onda imaju izvrsnu prođu oni kršćanski propovjednici koji imaju molitve ozdravljenja, koji na spektakularan način čovjeka oslobađaju od zloduha, koji - svjesno ili nesvjesno - stavljaju sebe u središte pozornosti, jer, eto, oni imaju moć koju obični vjernici i obični svećenici nemaju.

A što su, zapravo, čudesa? Isus svoja čudesa naziva znakovima. On je izliječio mnoge bolesnike, istina, da im pomogne, ali još više da naglasi kako je važnije duhovno zdravlje. On je Lazara uskrisio od mrtvih, jer mu je bio prijatelj i jer je imao sućuti prema Lazarovim uplakanim sestrama, ali je tom prigodom naglasio da on daje još puno više - vječni život. Sva ozdravljenja koja je Isus bio učinio imala su privremen učinak. Međutim, ono duhovno, naznačeno izvanjskim ozdravljenjem - ostaje kroza svu vječnost.

Tako je u našem životu. Možda bi bilo čudo da razdvojim more kao Mojsije, ali će biti puno veće čudo da onaj tko je bio ovisnik o kocki posve promijeni život, da onaj tko je bio ovisnik o drogi ili alkoholu postane slobodan od te ovisnosti, da onaj tko je godinama u svome srcu hranio zavist ili mržnju bude od toga slobodan te nauči što je praštanje i sućut, da onaj tko je bio neodgovoran bude odgovoran učenik, student, građanin, da bude vjeran svome bračnome drugu. Nadalje, veliko je čudo da onaj tko je živio neodgovorno postane uviđavan, pažljiv, pristojan, radišan, marljiv, istinoljubiv, ispunjen ljubavlju. To su čudesa. To je ono po čemu već ovdje na zemlji postajemo pravi ljudi, to je ono što nas već danas ispunja velikim mirom, to je ono što nam otvara vječnost, onu vječnost života s Bogom koji je apsolutna Ljubav, Dobrota, Mir, Sreća...